Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

20.rujna 2025.

Subota, XXIV Tjedan kroz godinu – Godina C

1 Tim 6, 13-16; Ps 100; Lk 8, 4-15

Dakle, za nas, više nego za druge, razumjeti tajnu Svete Mise, tajnu oprosta, tajnu ulaska u jednu Misu na jedan način i izlaska s nje na drugi način, tajnu da se možemo sjediniti, makar samo na trenutak, s ovom beskrajnom ljubavlju koja se žrtvuje. To je tajna koju nikada nećemo u potpunosti razumjeti, možda nikada, ali na trenutak možeš ući u nju i tamo živiš, razumiješ i shvaćaš. A onda kreće, ono što možemo nazvati kušnjom, tijekom cijelog dana biva kušano ono što smo razumjeli. To je preobrazba: na trenutak razumjeti Božju ljubav, primiti tu ljubav, a zatim se truditi tijekom cijelog dana, u svakodnevnim stvarima, živjeti je, osjetiti je, i tamo bivaš preobražen. Ovo je metoda koju je Bog odabrao da nas iznova učini djecom Božjom, i mi ne možemo reći je li ispravna ili pogrešna: Bog ju je odabrao; možemo samo pokušati proniknuti u nju i razumjeti: zašto je odabrao križ? Zašto postoje kušnje? Sve je to potrebno da bismo se mi vratili u dostojanstvo djece Božje. Ali temelj je: biti siguran da je to Gospodinovo djelovanje, a ne naše. Možemo samo sudjelovati.

Pripremimo se.

U današnjim čitanjima, subote dvadeset i četvrtog tjedna, prvo imamo Svetog Pavla koji kaže Timoteju, ali to kaže svakome od nas: „Čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista.[1]“ Mnogo puta nam je rečeno: „Molim vas da ostanete vjerni Riječi.“ U Psalmu kaže: „Znajte da je Gospodin Bog, on nas je stvori i mi smo Njegovi.[2]“ Ove riječi mogu se činiti banalne, ali on tvrdi: mi smo Njegovi. Život nije naš, on je Njegov. Mi imamo stup ‘prikazati život’. Po Božjoj dobroti On nas je ostavio slobodnima, ali život nije naš; darovan nam je i održava nas na životu. Kad Gospodin ne bi samo na sekundu mislio na nas, nestali bismo; nije naš.

I onda dolazimo do Evanđelja. Isus uzima primjer sijača i tako savršeno opisuje različite odgovore koje svaki čovjek daje. Mislim da savršeno opisuje također i ono što se dogodilo svakome od nas: slušaš Riječ, sviđa ti se, ali ako ne ostaneš vjeran, ako se ne nastaviš stavljati u diskusiju, tvoju misao, ako ne dopustiš toj Riječi da uđe u tebe i odvoji duh od duše, riskiraš pasti među one koji su među trnjem, među kamenjem i… primili su je, ali onda putem odustanu. Samo gdje je dobra zemlja, ona uspijeva donijeti plod.

Apostoli nisu razumjeli prispodobu; trebalo im je objasniti. Nisu je razumjeli jer su još uvijek razmišljali po ljudski. I oni su trebali proći kroz ovaj hod vjernosti. I postoje drugi odlomci u Evanđelju gdje vidimo da apostoli ne razumiju, no njihova vjernost ih je dovela do Uzašašća Gospodinova i do Pedesetnice. Dovela ih je tamo, prolazeći također preko skandala križa. Nakon Pedesetnice, iz Svetog Pisma mi vidimo novog čovjeka; apostoli su novi ljudi. Više nisu oni od prije; Petar više nije onaj od prije; oni su u potpunosti prihvatili Riječ, Isusa Krista i cijeli Božji program. Prestali su razmišljati po ljudski. Novi su, oni su djeca Božja i odmah se jasno vidi da više nemaju nikakve veze sa svijetom. Za njih je svijet razapet[3].

Iz prispodobe bi se moglo činiti da se slučajno događa da se netko uspoređuje sa stijenom, s trnom,… U drugom odlomku iz Evanđelja[4], ne ovome od Luke, na nekim mjestima govori o plodu – dvadeset, trideset, pedeset – i moglo bi se činiti da je to unaprijed određeno, no u Bogu nije tako. Isusova sjetva, Božja sjetva, Njegovo djelovanje, ako čovjek, ako ga mi ostavimo slobodnim – a ostaviti ga slobodnim znači odgovoriti potpuno – uvijek vodi prema sto posto.

Božje djelovanje nikada se ne može zaustaviti na pola, uvijek dolazi do ostvarenja. Čovjek može zaustaviti Božje djelovanje, ali Bog dolazi do ostvarenja bez obzira na naše granice. Ono što mijenja ovo Božje djelovanje jest naš iskreni odgovor: „Evo me, neka mi bude po tvojoj riječi“, i naš iskreni odgovor: „Prikazujem ti život po Bezgrešnom Srcu Marijinu.“ Jer u tom trenutku naš se život vraća odakle je došao, vraća se Bogu, a djelovanje Trojstva dovodi te do tvoje punine.

Svatko od nas pozvan je na tu puninu, svatko od nas pozvan je na svetost, koja nije naše djelovanje, nego djelovanje Božje. Ovisi o nama ovo da ga “ostavimo slobodnim”, potom Bog djeluje. Ne može se zaustaviti djelovanje Oca koji stvara, i stvara da bude savršeno, ne stvara nešto nesavršeno; djelovanje Sina koji otkupljuje, koji oprašta i oprašta sve; ne postoji ništa što On ne oprašta. Potom postoji djelovanje Duha Svetoga koji posvećuje, a Duh Sveti ne staje na dvadeset posto, On te vodi do sto posto. Trojstveno djelovanje je uvijek savršeno.

Dakle, ponavljam: sve ovo je  Božje djelovanje, ne ovisi o čovjeku, ovisi o njegovoj iskrenosti u puštanju Boga da bude slobodan, u istinskom prikazanju života. Znam da to poznajemo, ali ako mislimo o tim jednostavnim stvarima, one su stupovi života, eh, jer iz ove raspoloživosti koju daješ Bogu, On ti otkriva cijelu tajnu; iz te raspoloživosti počinješ shvaćati vrijednost Svete Mise, vrijednost Sakramenata; počinješ ostavljati ljudsku misao i razumijevati prispodobe.

I danas, u Evanđelju, Isus kaže: „Vama je dano znati tajne Kraljevstva Božjega, a drugima naprotiv, da gledajući ne vide, i slušajući ne razumiju.[5]“ Ti drugi su oni koji ne ostaju vjerni i ne daju u potpunosti raspoloživost Bogu; tada čuju, ali ne razumiju, vide, ali ne razumiju. Ova vjernost vodi te da razumiješ Božje djelovanje i Njegovo djelo.

Jedno istinsko darivanje Njemu, istinsko prikazanje učinjeno s ljubavlju, a ne silom, vodi svaku osobu da bude sto posto u svom identitetu. I gledajte, to je uvjet da Bog dovrši svoje djelo na razini Crkve, jer to je Novo Stvaranje. U Novom Stvaranju, svatko od nas bit će savršen, iako ne budemo svi na istom mjestu, no razumjet ćemo se. Nećemo imati zavisti, nećemo imati sumnje, nećemo imati osjećaje krivnje, nećemo se osjećati manjim ili većim: svatko će biti na pravom mjestu. Međutim to je djelovanje koje Bog želi vršiti već ovdje, eh? Kada kaže da Novo Stvaranje počinje odavde[6], kad govori o Očevom Selu, gdje također i stvaranje treba već biti novo, ono počinje od svakoga od nas, ostavljajući Duha Svetoga slobodnog. Duh Sveti će otkriti naš identitet svakome od nas, svaki od nas će se osjećati ugodno na svom mjestu i u toj punini bit će pomoć svima ostalima, bez osuđivanja, bez želje da shvatimo tko je u pravu, tko nije, bez gledanja tko je veći, a tko manji. Svatko, poput svih cvjetova na livadi, je na svom mjestu. Tada će se Božje djelovanje moći obratiti cjelokupnom čovječanstvu i moći će predstaviti novi narod. Međutim, važno je da vjerujete da je svatko pozvan na puninu. Bog nije stvorio osobe osim da bi se mogle vratiti Njemu u punini. Nije mogao zamisliti i stvoriti nekoga znajući da će se izgubiti; ne bi ga stvorio. Svatko ima tu priliku, potom treba odgovor.

[1] Usp. 1 Tim 6,14

[2] Ps 100, 3

[3] Usp. Gal 6,14

[4] Usp. Mt 13, 3-9; Mk 4, 3-9

[5] Usp. Lk 8,10

[6] Usp. Poruka Boga Oca od 04. kolovoza 2019. pod naslovom „Ja sam ovdje, ja sam vaš Otac“, objavljena u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012-2021 Godina, str. 349