SVETA KLARA

11.08.2025

Čitanje: Fil 3, 8-21; 4, 4-9

Uvod

 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.

Vjerujem da ne možemo u potpunosti razumjeti što su Sveta Klara i Sveti Franjo za nas, i vjerujem da ćemo to otkriti tek kada ih susretnemo. Mislim da su nam njihova pažnja prema nama, njihovo majčinstvo i očinstvo još uvijek uglavnom nepoznati. Svi smo privučeni i imamo jednu slabost prema Franji i Klari, no jesmo li sposobni pretvoriti tu slabost u zajedništvo, pretvoriti je u dijalog s njima? „Što vas je potaknulo, kako ste to učinili?“

Vjerujem da su oni sretniji od nas da nam mogu pomoći razumjeti što ih je potaknulo i kako su to učinili, upravo poradi ljubavi koju imaju prema nama i upravo zato što, budući da smo mi ti koji vodimo isto djelo koji oni nisu mogli dovršiti, stalo im je da mi uspijemo; inače bi i njihovo djelo ostao nedovršeno. Oni su neraskidivo sjedinjeni s nama. U franjevačkoj obitelji postoje franjevci, klarise i mnogi sveci, ali to nije ono što su oni imali u svom srcu. Oni su željeli jedan narod poput nas, braće i sestara, muškaraca i žena koji bi živjeli tražeći Gospodina.

Stoga te, Oče, molim, također i danas, za tvoj oprost, da razriješiš veze u nama koje nas sprječavaju da iskusimo slobodu Franje i Klare, slobodu koja je i njima bila zabranjena, do kraja, ali koju su oni okusili, dodirnuli. Oni su prikazali ovu nemogućnost da žive slobodni; ali znali su, prikazali su to.

Neka tvoj oprost siđe na sve one trikove koje mi koristimo, neka siđe da oslobodi naše misli od svih tereta koje nam je svijet nametnuo, koje su nam formacija i normalnost po duhu svijeta nametnule. Oslobodi nas od svih ovih veza koje vode da Zemlja bude, na kraju, Nisko Čistilište, gotovo blizu Pakla. Neka nam tvoj oprost vrati ona krila koja naša duša ima od začeća jer je stvorena da u potpunosti iskusi mistično jedinstvo s Tobom, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

Milosrdni Bože, koji si u Svetoj Klari nadahnuo žarku ljubav prema evanđeoskom siromaštvu, po njezinom zagovoru, daj i nama da slijedimo Krista, siromašna i ponizna, da uživamo u tvojoj viziji u savršenoj radosti tvoga kraljevstva. To te molimo po Gospodinu našemu Isusu Kristu, tvome Sinu, koji je Bog i živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga, u sve vjeke vjekova.

 

Razmišljanje

Sretan blagdan svima!

Vjerujem da su ove riječi koje je Sveti Pavao napisao Filipljanima[1] program za normalan a ne izvanredan život za jednog kršćanina, a stoga još više za nas.

Vjerujem da prava nevolja zbog koje se danas nalazimo u ovom svijetu i kako se nalazimo je poradi toga što je prošla poruka da su te stvari izvanredne. To je bio Luciferov najveći i najlukaviji trik koji je uhvatio sve. Vrlo malo ih je ostalo izvan njegove mreže, a to su bili iznimni slučajevi: sveci; normalnost je biti od duha svijeta. Počevši razmišljati po duhu svijeta, ono što nije bilo ispravno postalo je ispravno, ono što nije bilo lijepo postalo je lijepo, ono što uopće nije bilo dobro postalo je dobro.

Danas smo dosegli razinu na kojoj se čak i ono što je đavolsko smatra svetim i više se ne razumije što je ispravno. Nakon prolaska Lažnog proroka, došli smo do ove točke: više se ne zna što je ispravno. Dvije tisuće godina pomutnje… i njegov pečat! Međutim, iako mi to nismo htjeli, hvala Bogu, nas su isključili, i mi smo Crkva Isusa Krista svega Svemira, imamo za oca i majku Franju i Klaru, Mariju i Josipa, sjedinjeni smo sa Centralnom Jezgrom i s našom vjernom braćom.

Vraćam se na Svetog Pavla. Svatko od nas, kada piše drugome, trebao bi ovo pisati, svojim riječima i svojom originalnošću. Ove riječi napisali su Klara i Franjo. I siguran sam da je svatko od vas, uključujući i mene, bio njima osvojen. Nažalost, potom pod utjecajima duha svijeta, hladimo se i zagrijavamo, hladimo se i zagrijavamo, zar ne? Ali ove su nas riječi osvojile, jer, inače, ne biste napravili korake koje ste svi napravili: ostavili ste ovo i ono, preselili ste se, otišli ste živjeti u sela, donijeli ste snažne odluke. Učinili ste to jer ste dopustili da vas Krist osvoji i mogli biste izgovoriti ove riječi. Potom imate svoje uspone i padove, znam.

Dakle, pitao sam se: kako su Klara i Franjo to učinili? Gdje su pronašli snagu i hrabrost nakon tog prvog “da”, koji smo svi izrekli, da izdrže kušnje ovoga svijeta? Mnogo su si međusobno pomagali, oboje, to znamo. Čak i nakon što su bili prisiljeni rastati se, Franjo je trebao ići Klari u najtežim trenucima. Često je dolazio srušen i odlazio s obnovljenom snagom nakon razdoblja provedenog s njom.

Sveti Pavao završava govoreći sa hrabrošću: „Činite ono što sam ja činio“[2]; kaže to u više od jedne svoje poslanice; ima ovu hrabrost: „Postanite moji nasljedovatelji.“[3]

Ako uzmemo Franju i Klaru da ih nasljedujemo – uvijek gledamo na siromaštvo –  gledajte da siromaštvo Franje i Klare nije bilo to što nisu imali novca, što su bili u dronjcima, to je bilo siromaštvo od svijeta, odvojeni od svijeta. Nisu htjeli imati ništa s duhom svijeta. To siromaštvo! Postoje mnogi znakovi Franjini, koji se odnose i na Klaru. Najpoznatiji, koji ste već nekoliko puta čuli da spominjem: poklanja se Franji uljara u kojoj je mogao proizvoditi ulje, zajedno s cijelim maslinikom. On ju prima, zatim provodi noć u molitvi i ujutro kaže: „Razumijem da, ako imam uljaru, trebam proizvoditi ulje. Moram se brinuti o lopovima koji će doći i ukrasti moje ulje. Moram sagraditi ogradu jer će inače životinje doći i pojesti moje biljke, moram…“ Otišao je do osobe koja mu ju je poklonila i rekao: „Slušaj, zadrži je, bolje mi je bez ičega.“ Ali nije to bilo siromaštvo da nemam ništa, bilo je siromaštvo da bude slobodan od duha svijeta. Razumijete li? Da je uzeo uljaru, išlo bi dobro; problem je bio u svemu što je uključivalo suočavanje sa svijetom.

Dakle, ako gledamo na njih, jasno je što su učinili, svi znate. Bilo jedno bilo drugo, ostavili su sve iza sebe. Sve su ostavili i morali su bježati i od rodbine, od svećenika, od onih koji su mislili dobro za njih, od “dobrih” ljudi koji su im stalno govorili: „Ma ne, dat ćemo vam samostan.“ Rekli su klari: „Možeš se pridružiti… (ne sjećam se kojem redu)“; Franji je biskup na sve načine pokušavao… Morali su bježati od svih. Morali su prekinuti veze sa svima, inače ne bi uspjeli. Od svih onih koji su ih pokušavali uvjeriti da razmišljaju po svijetu, oni su zauzimali distancu. Neka se svatko pogleda nije li pomalo ovako za sve nas.

No imamo pred očima i kako se to dogodilo: danas je Sveta Klara. Ja vam kažem: ona nije imala drugu mogućnost nego pobjeći, rezati. No što je taj put postigao? Osvojila je svu svoju rodbinu: majka joj je ušla u samostan, sestra joj je ušla u samostan, cijeli Asiz je došao slijediti Franju i Klaru, svi. Svi oni koji su ih prije kritizirali, svi Oni koji su ih prvi pokušali zatvoriti ili pridobiti sa „dat ćemo vam ovo, dat ćemo vam ono“, i od kojih su pobjegli, svi su se vratili k njima i susreli su Krista. Pridobili su ih za Krista.

Ovo je put, nema drugog. Prava ljubav je pridobiti one koje ljubiš za Krista. A koji je put? Nikada ne pristati na kompromis. Svaki kompromis znači „neću uspjeti“, svaki kompromis znači uvući se u partnerstvo sa Luciferom, i onda ne možeš uspjeti.

Isto tako niti Franjo i Klara nisu uspjeli učiniti sve što su trebali; nisu kompletirali njihovo poslanje. I ne govorim vam ovo da bih snizio naš moral, nego da pokušamo intuirati koliko je naša borba jaka; zato moramo biti tako radikalni, jer imamo posla s jakim neprijateljem. Istina je da je Bog svemoguć, ali gledajte, Lucifer je jak, ne šali se i također je zao, i čim mu se malo otvoriš za kompromis, on će te uništiti. Oni, koji su pokušali ne dati mu ga, nisu uspjeli. Ja sada ne mogu analizirati razlog; ne mogu pokušati razumjeti: „Ma što su oni napravili?“ I oni su malo učinili; i oni su bili ljudi, napravili su neke pogreške. Sada su na nebu, eh, volio bih biti tamo gdje su oni! Ali to je činjenica. Samo Isus Krist i Gospa nisu sagriješili. Neprijatelj je jak.

Sada, kao što sam već rekao, ono što Franjo i Klara najviše žele jest pomoći nam da nosimo do ostvarenja Božje planove i nemojmo odbaciti tu pomoć. Dakle, ja se ovdje moram vratiti na Svetog Pavla, na onu Poslanicu[4]; moram se tamo vratiti jer znam da imamo sve što nam treba; znam, rečeno mi je, vidim to, jasno mi je. Znam da je i svaki od vas pozvan i ima sve milosti da učini ono što mora učiniti. Kad kažem: „Znam da imamo sve što nam treba“, to je upravo zato što gledam u vas, još više u ovom povijesnom trenutku.

Znam da smo neuništivi i nepobjedivi ako se svi stavimo u potpunu i cjelovitu službu Božjem djelu. Jači smo od Pakla i svih religija i religioznosti koje postoje, nismo dovoljno jaki da ih pobijedimo, ali smo dovoljno jaki da kroz njih prođemo i sve pridobijemo za Krista: Bog nam je dao sve. Nije dao sve Ocu Tomislavu i Stefanii Caterini, dao je i podijelio svakome od nas svoj dio da budemo Mistično Tijelo. Zahvaljujući i Klari i Franji. Lijepo je!

Svi smo predviđeni, ali da bismo uspjeli, svatko od nas se treba osjećati snažan – a ako to ne osjeća, neka pogleda zašto – jedan oganj u sebi koji ga ponekad čak i tjera da se osjeća loše, da, jer i to da se osjećaš loše korisno je. No što je taj oganj? Što to glasno odjekuje? Glas, vatra – nazovite to kako god želite – koji vam stalno viče: “Sve smatram smećem u usporedbi s poznavanjem Krista.[5]“ Ako to nemate, idite pronaći upaljač, učinite nešto da zapalite ovaj oganj! “Sve smatram smećem u usporedbi s poznavanjem Krista”, sve. Bez ovog ognja, ne pomaže nam ni živa prisutnost Klare, Presvete Marije, Arkanđela, i – žao mi je što to moram reći – ni patnje Oca Tomislava prikazane za nas nisu dovoljne, ako nemamo ovaj oganj. Ali ako imamo taj oganj, cijelu Crkvu iza nas i Oca Tomislava, sa njegovom žrtvom, nitko nas ne može zaustaviti, nitko! Sve što smo odlučili pokrenuti ne samo da će se ostvariti, već će se i proširiti. Ali svi su potrebni.

Dakle, zaključujem. Ja danas želim moliti Svetu Klaru da prosvijetli svakoga od nas u našoj intimi, da obasja naše pameti, da nam ne ostavi mogućnost da se sakrijemo i budemo lukavi, nego da obasja postoji li još nešto što smatramo važnijim od poznavanja Krista. Neka nam ona to da vidjeti, kako bismo se na taj način mogli suočiti s Bogom i razumjeti što želimo činiti. Preklinjem je da moli i preklinje Oca, zajedno sa Franjom, da se od nas ukloni ono što nas još uvijek sprječava da uđemo u pravi život, onaj život koji je bio pripremljen za nas zahvaljujući i njima dvoje, Klari i Franji, Ocu Tomislavu i Stefanii, te svima koji su trpjeli prije nas kako bismo mi sada mogli napraviti svoj dio.

Hvala!

Pozivamo sve franjevce svih era, svih vremena, pozivamo sve članove Crkve Isusa Krista koji su pripremili ova vremena, svaki da u začeću kojeg treba probuditi, svakog malenog, jednostavnog, pritisnutog, sve one koji, također i u ovom vremenu, trpe užasne i strašne stvari koje ova Zemlja vrši. Uistinu smo u vremenima koja nisu loša, nego još i gora. Okupljamo svu bol, svu patnju, sve dobro.

A one koji su spremni biti kršteni, krstim vas imenom Klara i Franjo, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Odrješujem vas od vaših grijeha, utiskujem u vas pečat Duha Svetoga, dajem vam Znak Trijumfa Bezgrešnog Srca Marijina i sjedinjujem vas sa Crkvom Isusa Krista svega Svemira.

Zapovijedam tebi, Luciferu, da s cijelom svojom crnom crkvom odeš u sumporno jezero, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

Zaključak i blagoslov

A svima onima koji kritiziraju mnoge od vas zbog vaših izbora i kažu: „Bog ne dijeli, Bog sjedinjuje“… neka to idu reći Svetom Franji i Svetoj Klari. Ima ih mnogo drugih, ali danas ovo dvoje, koje Bog sjedinjuje. Svi znate priču o Franji i Klari, zar ne?! Nije ih baš sjedinio.

Neka tvoj blagoslov, o Gospodine, danas siđe na cijelu franjevačku obitelj svih vremena. Neka tvoj blagoslov dosegne cijelu tvoju Crkvu u cijelom svemiru, neka siđe na stvorenje, neka siđe da u nama otvori sve one potencijale i sve one stvarnosti koje su oduvijek bile žive, kako bismo mogli živjeti u zajedništvu s cijelom Crkvom svega Svemira i sa stvorenjem.

Zahvaljujemo ti na poseban način za Klaru, za Franju i za one koji su nam otvorili put. Zbog toga želimo blagosloviti Oca Tomislava i Stefaniu, te blagosloviti one koji su nas, s njima i prije njih, pratili.

Neka tvoj blagoslov siđe na cijelu Fondaciju, neka siđe na sva naša Svetišta, neka siđe posebno na one koji žele živjeti da bi upoznali Krista, na one koji žele i smatraju „sve smećem u usporedbi s poznavanjem Krista“; neka udalji duh svijeta, udalji Lucifera i njegovu zavodljivost i baci u Pakao one koji su ga zauvijek izabrali, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Fil 3, 8-21; 4, 4-9

[2] Usp. Fil 4,9

[3] Usp. 1 Kor 11,1 i Fil 3,17

[4] Usp. Fil 3, 8-21; 4, 4-9

[5] Fil 3, 7-8