Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

Večernja Misa uočnice Duhova

Godina C – Svetkovina

Čitanja: Joel 3, 1-5; Ps 33; Rim 8,22-27; Iv 7,37-39

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.

UVOD I OPROŠTENJE

Stigli smo do ovog bdijenja. Želim, za svakoga od vas, da svatko u vlastitom svećeništvu to čini iz ljubavi prema čovječanstvu. Želim da se vidimo u amfiteatru[1], da se vidimo u Marijinoj misli, da se vidimo uoči ovog događaja, jer će biti jedan događaj ove godine, sakupljeni u Bezgrešnom Srcu Marijinom, u njezinoj misli. Ponavljam, sa svim tim dušama, svim tim stvarnostima, svim tim prolascima, svim tim preobrazbama koje su povezane sa svakim od nas, tamo spremni prikazati život, te dopustiti da Marija rađa Sina Božjega u nama; kao što ga je rodila u Duhu Svetom, treba ga roditi u svakome od nas. I tada istinski biti to svjetlo, to svjedočanstvo koje obnavlja lice Zemlje.

Obnoviti lice Zemlje ne znači da trebamo činiti velike stvari: trebamo dopustiti Bogu da čini velike stvari preko nas, On je taj koji čini velike stvari.

Bilo bi lijepo, ja ću pokušati, malo razumjeti ovo djelovanje Božje misli koja misli na tebe, rađa te, daruje te Mariji, Marija te nosi Sinu, rađa Sina u tebi, i to čini u Duhu Svetom. Isus, koji te zatim, u Duhu Svetom, donosi Ocu. Malo razumjeti ovo djelovanje Duha Svetoga, koje je vjerujem vrlo zbunjujuće u glavama kršćana.

Dakle, pokušajmo ući preko Marijine misli. Bez Marije ne bismo mogli ništa učiniti, Marija uvijek rađa Isusa, bez Isusa ne bismo mogli ništa učiniti. To je uvijek jedno takvo djelovanje, ako gledate. Ostavimo ga slobodnim u ovih sat vremena, kako bi ga ostavili slobodnim zauvijek.

Pripremimo se.

Molim te, o Majko, da svakoga od nas prikažeš, da prikažeš svoju Crkvu, preko svog Srca, u ovom bdijenju, baš kao što je bilo prvo bdijenje u Jeruzalemu. Učenici i apostoli bili su okupljeni oko tebe i tvoj Zaručnik sišao je na tebe, sišao je na sve njih i donio cijelu istinu.

O Majko, preko svog Srca prikaži nas Ocu, neka Očev oprost siđe na nas, na sva naša tumačenja Duha Svetoga; neka siđe na nas, na sve nedostatke koje imamo prema Duhu Svetomu; neka siđe kako bi obnovio u nama sav onaj hod koji smo učinili teškim, mukotrpnim, jer ne slijedimo poticaje Duha Svetoga. Neka ovaj Očev oprost, međutim, osjetimo u potpunosti, neka ne ostavi gorčinu, neka se ne ograničimo na to da vidimo ‘pogriješili smo’, već neka promatramo ljubav Boga koji ne gleda na našu pogrešku, koji na nas već gleda u svojoj novoj misli, u Novom Stvaranju, te da oprost je upravo ovo: osloboditi nas da uđemo u život.

Neka se dakle tvoja ljubav spusti, Oče, i dalje na ovu Crkvu, neka se spusti na čovječanstvo, neka se spusti na sve muškarce i žene dobre volje, neka se spusti na malene, posljednje, neka se spusti na one najzaboravljenije; neka se spusti na one koji su, ne znajući to, potpuno uronjeni u tvoju volju, iako te ne poznaju. Neka tvoja ljubav dosegne i sve stvoreno, neka u nama otvori ovo istinsko razumijevanje, istinsku mudrost, istinsku znanost, koja nas vodi upoznati tebe, vodi nas upoznati Sina, vodi nas upoznati Duha Svetoga i vodi nas isto tako upoznati Presvetu Mariju. Neka tvoj oprost siđe na bolesne, umiruće, ozdravi sve koji su spremni i voljni ozdraviti, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

 

PROPOVIJED

Odjeveni smo u bijelo, a ne u crveno, kao što ćemo biti sutra, upravo zbog onoga što sam prije rekao: stajati s Marijom. Pokušajmo biti u Marijinom srcu, u njezinoj misli.

Rekao sam da ova Pedesetnica nije kao druge, nije kao druge u Božjoj misli, nije kao druge u Božjem djelovanju. Njeno razvijanje u punini, njeno biti svjedoci Duha Svetoga, svjedoci Isusa, svjedoci Oca ovisi o nama, o našem odgovoru. Ali ova Pedesetnica nije kao druge. Molili smo devetnicu kako bi Gospodin učinio svoju Crkvu sve vidljivijom, i On će to učiniti; međutim, to, razumijete da ovisi o odgovoru svakoga od nas, jer smo mi njegova Crkva. Ja znam da će On učiniti svoj dio jer On je vjeran.

Pedesetnica: ali što je Duh Sveti, Treća Osoba Presvetog Trojstva? Ljubav Oca koja silazi na Sina, ljubav Sina koja silazi na Oca, da, ali što je to? Prije svega to je Osoba i, kao što imamo odnos s Presvetom Marijom, koja nam pomaže imati odnos s Isusom Kristom, koja nam pomaže imati odnos s Bogom Ocem, trebamo naučiti imati odnos s Osobom Duha Svetoga, istinski, konkretan, jednu razmjenu.

On je prvi dar kojeg nam Isus daje. Proslava Isusa, njegovo otkupljenje, njegov Križ, kao prvi dar daruje nam Duha Svetoga. Daje nam jednu Osobu s kojom možemo razgovarati, razmjenjivati, podijeliti, razumjeti; Osobu koja je zatim Tješitelj, sve darove. Prije Isusa bilo je mnogo proroka, Abraham, patrijarsi. Svi su bili vođeni od Boga, ali nisu imali Duha Svetoga. Bili su vođeni preko Svetog Mihaela, Svetog Rafaela, Arkanđela, Anđela. Bez Isusovog prolaska nitko ne može primiti Duha Svetoga.

Nedavno smo čitali u Djelima Apostolskim, također i Svetog Pavla koji susreće i kaže: „Ali gdje ste kršteni? U Duhu Svetome?“ „Nismo nikada ni znali da postoji. Primili smo Ivanovo krštenje.“[2] I, onda, on ih krsti. Petru se događa da Duh Sveti silazi na pogane. On kaže: „Tko sam ja da poričem da je sišao kao što je sišao na nas?“[3]

Prvu stvar koju trebamo razumjeti, očigledno, su ovi prolasci koji nisu za tako reći: prihvatiš Isusa Krista, dolazi Duh Sveti; ne prihvatiš Isusa Krista, ti nemaš Duha Svetoga. Isus Krist je jedini koji može sići u naše unutarnje svetište, on je jedini koji ima ključ. On je. Njegov je zadatak, kao Druge Osobe Presvetog Trojstva, otvoriti ta vrata, osloboditi te, osloboditi te od tvojih misli, od istočnog grijeha, od tvog ja; osloboditi te, ozdraviti te. Ali onda, Onaj koji te vodi prema cijeloj istini, upoznati Oca, postati dijete Božje, je Duh Sveti. Dakle, prihvatiti Isusa kako bi živjeli otkupljenje i Isus ti daruje Duha Svetoga, koji započinje proces preobrazbe i zatim te vraća Isusu i Isus te dovodi Ocu u Duhu Svetom. Nemojte ih smatrati tehničkim, to su konkretne stvari.

Znamo da je darivatelj sedam darova. Ja mislim, ustvari, kako su ga kršćani oduvijek vidjeli kao darivatelja karizmi, ali On nema nikakve veze s karizmama. On donosi sedam darova Duha Svetoga koji nisu karizme. To ćemo vidjeti kasnije.

Duh Sveti je nježnost Oca, On je taj koji te vodi kroz cijelu preobrazbu tvog života, kroz sve tvoje granice koje su bile otvorene, tvoje grijehe koji su bili oprošteni, situacije tvog života koje su bile otkupljene, da više nemaš razloga ostati vezan tamo, jer Duh Sveti te vodi do preobrazbe, do cijele istine, ali istine Božje. Nemojmo praviti pomutnju razmišljajući o istini svijeta ili razmišljajući o njegovim darovima – mudrosti, razumu, znanosti,… – prema svijetu. To nema nikakve veze sa svijetom. Mudrost koju ti daje Duh Sveti je upoznati Boga; znanost je ona u Bogu, razum u Bogu, u životu po Bogu. Dakle, ako je ti stavljaš na razinu svijeta, potpuno si na suprotnoj strani.

On je Tješitelj. Ali tješi od čega? Ja mislim da više od svega tješi one koji su susreli Isusa Krista, koji su se osjetili oslobođenima, koji su ga vidjeli, koji su ga željeli, koji ga žele i koji ga više ne nalaze, jer se Isus Krist vratio k Ocu. Tješi nas zbog Kristove odsutnosti. Ne znam razumije li se što želim reći. Tješi nas zbog činjenice da se vratio k Ocu. Kaže apostolima: „Ne plačite, bolje je za vas da odem, jer ću vam dati Tješitelja.“[4] Tako je i danas, tako je i danas. Ja kažem: tješi nas od Pričesti koju ćemo primiti večeras do one koju ćemo primiti sutra navečer; dvadeset četiri sata nas tješi dok je ponovno ne primimo. Ali ne tješi nas milujući, eh, otvarajući unutar nas cijelu istinu.

Tješi nas u našim poteškoćama, jer, recimo iskreno – barem za mene to je – slijediti Krista je jedina stvar koja se može raditi, to je najljepša stvar koja postoji, ma vršiti to je teško, naporno je. Tješi te u poteškoća, dolazi donijeti ti tu slatkoću, tu nježnost Oca, koja ti daje okusiti stvari od gore, koje ti daju hrabrost i snagu nastaviti u svijetu ovdje dolje. To je Duh Sveti, On je ljubav, ova ljubav koja postaje živa i konkretna, ne samo da teče između Oca i Sina, već koju, ako živiš odnos s Njim, osjećaš, ta ljubav koja ti objašnjava što je ljubav, ne prema svijetu; ta ljubav koja te vodi do preobrazbe tvoje misli o tome tko je ljubav, što je ljubav: to je Duh Sveti.

Sedam darova, govorio sam, svi su povezani sa spoznajom života u Bogu, sedam darova Duha Svetoga. Karizme mogu biti moć vršenja čudesa, govorenja u jezicima, stavite sve što god želite, ali to nisu darovi Duha Svetoga. Zapravo, postojali su i prije, s prorocima prije, postojali su prije Isusa, dok je, naprotiv, samo Duh Sveti došao poslije.

Dakle, da bismo započeli ovaj hod istinske spoznaje, Isus je trebao uzeti naš istočni grijeh. Svaki put kada mi odaberemo Isusa – i nemojte reći: izabrao sam ga jednom zauvijek – svaki put kad ga odaberemo u onim teškim prolascima našeg života tamo gdje je još uvijek istočni grijeh… ima svoje djelovanje, gdje te istočni grijeh još uvijek uspijeva držati robom, držati te po uzoru na svijet, ti izaberi Isusa. Izaberi Isusa, Oni dalje otvara, On te i dalje oslobađa i daruje ti Duha Svetoga, započinje hod uskrsnuća i preobrazbe, ili nazovimo ga ozdravljenjem. Od čega? Od tebe samog: ozdravljenje duše, ozdravljenje sposobnosti duše – intelekta, memorije, volje[5] – koje su uvijek i svakako podložne ući tamo gdje prevladava duh svijeta; čak i nakon što su oslobođene, riskiraju ponovno pasti. I opet Isus te oslobađa, sedamdeset puta sedam oslobađa te oprostom, dajući ti snagu, dajući ti Duha Svetoga.

I tu počinju one riječi koje možda zvuče kao „istina će vas osloboditi“[6], „Duh Sveti će vam dati cijelu istinu“[7], jer će biti On taj koji će ti pomoći razumjeti Isusove riječi, razumjeti Isusovo djelovanje, pomoći će ti razumjeti tvoje djelovanje gdje ti sa svojom misli nisi mogao stići. Sve uvijek s nježnošću, jer je ljubav. Nikada neće biti nasilnim upiranjem prsta, već je to djelovanje koje se događa Isus-Duh Sveti; mogli bismo prvo staviti Marija-Isus-Duh Sveti. Jednostavno ti pomaže shvatiti hod koji trebaš proći, otvara ti put. To je cijela istina: tvoj put, tvoja istina, tvoj identitet. Pokazuje ti darove koje ti je Otac dao, darove koje ti je Isus dao, darove koje imaš oko sebe, pokazuje ti sve darove, daje ti osjetiti njegovu prisutnost. On je taj koji ti daje osjetiti Crkvu, sve one koji su uronjeni u Duha Svetoga, to je dar koji ti daje da se osjetiš tijelo, Mistično Tijelo. I tamo je istinska preobrazba misli, samo u Njemu, inače preobražavamo našu misao iz ljudske misli u misao koja je više uzdignuta, ali uvijek ljudska, mudriju prema ljudskoj mudrosti, više sastavljenu od koncepata, od teorija, ali to nije Duh Sveti, to je jedna druga preobrazba. Ona nas preobražava u djecu Božju.

Znamo da grijeh protiv Duha Svetoga neće biti oprošten. Mislim da svima, barem meni kada to čujem, kažem: O Bože, što je? Što je to? Što je ovaj grijeh? Mislim da imate zrelost – i nećete mi reći da sam heretik – da shvatite da grijeh nije ono protiv čega smo se možda oduvijek borili, ma koliko griješili, nisu naše granice, nisu naše krhkosti, nisu naši nedostaci, nisu naši napori ono što nas vodi do toga da budemo više ili manje ružni. Nije to grijeh; taj grijeh je oprošten, uvijek, dovoljno je da to tražiš. Čuli smo to i u prvom čitanju i od Svetog Pavla, dovoljno je zazvati ime Gospodinovo. Grijeh, ono… što te onda dovodi da ti ne bude oprošteno, ne toliko dok ga radiš, već radeći ga, umjesto da se penješ, počinješ silaziti, silaziš, silaziš, silaziš, i neće biti oprošten jer ti trčiš prema paklu umjesto prema Nebu. Evo, taj grijeh je pobuniti se. Pobuniti se protiv koga? Protiv Božjih darova, ne prihvatiti Božje darove, neprihvaćanje Božje pomoći, neprihvaćanje svih mogućnosti koje ti Bog daje, neprihvaćanje Gospodina koji te na svaki način pokušava uzdići, ustrajati u svojoj misli, ustrajati u tom odbijanju, odbiti Božju pomoć. Kako se to može oprostiti? Ti to odbijaš. Ne prihvatiti ovu ruku koju ti Bog pruža, kao što je Petar učinio kad se utapao[8], ako ne prihvatiš tu ruku, nije ti oprošteno. Ti si taj koji ne… nije On koji ti ne oprašta, ti si taj koji ne želi da ti bude oprošteno, ti si taj koji želi ostati tamo.

To je odbacivanje puta koji ti On otvara, jer ne slušaš njegov glas. Čineći ovako to je grijeh protiv Duha Svetoga, kaže se, ali, ako pogledate, taj grijeh počinje neprihvaćanjem Isusa Krista, ne prihvaćaš Isusa. Onda, poslije, kao posljedica, nemaš Duha Svetoga i tako dalje, tako dalje sa svim grijesima. Međutim, pazimo jer ne prihvaćam Isusa na mnogo načina: kada ga ne želim upoznati, kada ga želim u svom životu samo kako bi mi pomogao kako ja kažem, kada ga želim ali Isus mora biti taj koji me slijedi, a ne ja koji slijedi Isusa, On treba biti taj koji čini čuda kako bi stvari išle onako kako ja mislim. Toliko nijansi! Staviti u centar naš ja i naše misli, staviti u centar naše intuicije znači biti već tamo u neravnoteži s ovim grijehom.

Umjesto toga, spoznati da je Isus poslan od Oca, prepoznati da On zna Put, On je Put, Istina i Život, tražiti pomoć, pokreće ono što sam već rekao: On otvara, daruje ti Duha Svetoga i vodi te do cijele istine.

[1] Odnosi se na amfiteatar u Kući „Lica Marijina“ u Međugorju

[2] Usp. Dj 19, 1-6

[3] Usp. Dj 10, 44-48

[4] Usp. Iv 16, 5-7

[5] Usp. „Preko Velike Barijere”, pog. 13, str. 229-230

[6] Usp. Iv 8, 31-32

[7] Usp. Iv 16, 13

[8] Usp. Mt 14, 28-31