Drugi dio – Odabir od strane anđela i ljudi

 

Odlomak iz knjige „Ispisati Povijest  – Svemir i njegovi stanovnici“[1]:

 

Podjela anđela

1. Anđeli

Ništa se ne događa u materijalnoj stvarnosti što se prije nije dogodilo u onoj duhovnoj. Duhovna zbivanja uvijek prethode onim stvarnim; ono što se događa u duhu odražava se na materiju. Ovo je prvi zakon koji djeluje u svemiru. Stoga su blaženi oni koji znaju kako čitati događaje duha, jer nikada ne ostaju zbunjeni.

Od trenutka stvaranja do danas, uslijedili su mnogi duhovni događaji s velikim utjecajem na osjetilni svijet. Neki od njih bili su takvog dometa da su označiti prekretnicu u životu svakog stvorenja. Zato svemir nije uvijek bio kakav je danas. Za razumijevanje svega toga potreban je napraviti jedan veliki korak unatrag.

Bog je stvorio prije svega duhovnu dimenziju, u koju je stavio čiste duhove, odnosno anđele. Bog ih je stvorio na svoju sliku i priliku; kod anđela, slika i prilika Božja se očituje kroz svjetlost i snagu[2]. Oni su doista uzvišena bića, velikog sjaja i uzvišene snage, sposobni savršeno izvršavati Božje zapovijedi.

Bog je htio da anđeli budu SVEĆENICI Svevišnjega, tj. oni koji će vječno obavljati službu Nebeske Liturgije, promatrajući Božje lice, zahvaljujući njemu i prikazujući mu cjelokupno stvorenje, kako bi bilo sve ljepše i skladnije. Obdareni velikom inteligencijom i poznavanjem zakona svemira, oni bi bili u mogućnosti djelovati u stvorenom svijetu i provoditi Božje zamisli, kroz zadatke koji su im dodijeljeni. Oni su bili neposredni suradnici Stvoritelja, koji im je pokazivao svoje planove i želje.
Bog je obznanio anđelima svoj plan stvaranja čovjeka, načinjenog također na njegovu sliku i priliku. Čovjek i anđeli su trebali živjeti u zajedništvu dijeleći istu slavu i istu sudbinu, da budu najuzvišenijih bića, sposobna u Božje ime upravljati svemirom. Anđeli su trebali obavljati svoje poslanje djelujući uglavnom u njihovoj duhovnoj dimenziji; čovjek bi naprotiv djelovao u dimenzijama načinjenim i od materije. Anđeli i ljudi ostvarivali bi u međusobnom zajedništvu Božje planove upravljajući i čuvajući sve stvorenje u ime Stvoritelja, sa snagom, inteligencijom i znanjem koje bi im Bog udijelio u izobilju.

2. Luciferova izdaja

Lucifer je bio najmoćniji među anđelima, najbliži Bogu. Bio je postavljen na čelo anđeoskih četa i određen da posvuda pronosi snagu i Božje svjetlo. Ali Lucifer nije bio iskren i samo naizgled je pokazivao podložnost Bogu. Zapravo je smatrao sebe drugim Bogom koji je iznad svih. Dakle, samo je čekao pravi trenutak da se pobuni i zauzme mjesto jedinog pravog Boga držeći u podložnosti druge anđele. Lukav i oportunist, čim je saznao da Bog namjerava stvoriti čovjeka počeo je tražiti saveznike među anđelima, pokušavajući potkopati božanski red i staviti se na čelo čitavog stvorenja. Pronašao je šestoricu vrlo sličnih sebi: Belzebula, Asmodeja, Ispela, Astarta, Belijala i Anubija, kojima je obećao snagu i moć. Njima su se pridružili mnogi drugi[3].

Lucifer nije htio dijeliti svoju slavu s nikim, a kamoli sa stvorenjem poput čovjeka koji je osim od duha načinjen i od materije. Nije podnosio da čovjek bude načinjen na sliku i priliku Božju kao anđeli, obdaren inteligencijom i znanjem, niti je podnosio da se anđeli moraju sniziti do suradnje s čovjekom. Veliki dio anđela je dopustio da ih Lucifer iskvari obećavajući im čast i slavu. Zapravo je imao sasvim druge namjere: odlučio je da će svi drugi buntovni anđeli biti samo robovi pod njegovim naredbama. Iskoristit će ih za pobunu i poslije podložiti sebi.

To je bio način djelovanja Lucifera; još uvijek je takav i takav će ostati sve do kraja vremena. Čovjek koji se daje prevariti od njega, neće prikupiti ništa osim nesreće.

Na čelu jedne trećine anđela, Lucifer se otvoreno pobunio protiv Boga, nasrćući na anđele koji su ostali vjerni u pokušaju da ih pobijedi i učini zauvijek svojim robovima. Ali anđeli vjerni Bogu se nisu dali zastrašiti. Mihael, najmoćniji anđeo poslije Lucifera, stupio je naprijed u borbi protiv pobunjenika. Njemu su se odmah pridružili drugih šest anđela jednako jakih: Gabrijel, Rafael, Uriel, Jehudiel i Sealtiel i Barakiel i s njima mnogi drugi[4].
Među vjernim i buntovnim anđelima je izbila strašna bitka, koja je završila pobjedom vjernih anđela. Kao rezultat toga, Bog je udaljio Lucifera i njegove anđele iz dimenzije čistog duha u kojoj su se nalazili. Prestali su biti svećenici i anđeli svjetlosti, jer je Bog povukao od njih svoju milost i svoj duh. U svome im je milosrđu ostavio dah života i poprilično znanje do tada stečeno. Naposljetku je postavio Veliku Barijeru Neba kao obranu duhovne dimenzije.

Lucifer i njegovi anđeli, sada već pali, bili su strovaljeni ispod Velike Barijere Neba u onu neprirodnu dimenziju koja je Pakao: duhovna je, pošto su demoni duhovi, ali se sigurno ne može uspoređivati s onom u kojoj žive anđeli. Na taj način nije više bilo dopušteno Luciferu i njegovim demonima uznemiravanje anđela ni kontaminacija dimenzije čistog duha. Od tog su trenutka, Lucifer i demoni mrzili Boga otvoreno i svim svojim snagama, iako su ga se nastavili bojati.

Ovaj stav je tipičan za buntovne duhove i lažljivce: smatraju se najsnažnijima i ne podnose podložnost Bogu, ali su kukavice i zato ga se boje. Boje se ogledati u Bogu, vidjeti svoju bijedu i pokajati se. Oni stalno bježe ne znajući kamo da idu, potlačeni i uplašeni od zla koje sami stvaraju. Stoga ne znaju za mir; to je prokletstvo demona i mnogih ljudi koji ih slijede.
Odabir Lucifera i njegovih anđela otvorio je nove scenarije u svemiru. Sada, u stvorenju nije bilo prisutno samo Dobro koje je Bog, nego također Zlo koje je Lucifer. On koji je smatrao da je kao Bog učinio se Božjim suparnikom, postajući principom zla jer ga je u sebi začeo na štetu svih stvorenja. Od tog trenutka nadalje, svako stvorenje će se neizbježno suočavati s dvije stvarnosti koje su međusobno različite, prisutne i djelotvorne u svemiru: Dobro i Zlo; trebat će izabrati između jedne i druge.
Prvi koji su morati odabrati, kao što je rečeno, bili su anđeli. Odmah poslije je bio na redu čovjek.

 

Stvaranje čovjeka i istočni grijeh

1. Čovječanstvo stavljeno na kušnju

Božji plan stvaranja čovjeka kao uzvišenog bića, sposobnog surađivati u punom zajedništvu s anđelima nije se promijenio nakon Luciferovog pada. Bog je stvorio muškarca i ženu na svoju sliku i priliku. Stvorio ih je besmrtnima, obdario velikom inteligencijom i ljepotom, kao i sposobnošću da upoznaju Boga i izaberu dobro.
Muškarac i žena u Božjem planu su trebali biti međusobno sjedinjeni, ne samo zbog rađanja njihovog potomstva nego i da bi primili Božji život i prenijeli ga na sva stvorenja utjelovljujući tako Božje OČINSTVO i MAJČINSTVO i čineći ga vidljivim.
Muškarac i žena bili bi oboje SVEĆENICI: međusobno sjedinjeni prikazivali bi Bogu sva stvorenja kao kanali života i blagoslova za svako stvorenje i slavili bi zajedno s anđelima jednu vječnu liturgiju hvale Stvoritelju.

Bog nije stvorio samo jednog muškarca i jednu ženu. Stvorio je različite parove koji su tvorili jedan mali narod, prvu jezgru čovječanstva. Bog je izrazio želju da žive u miru rađajući svoje potomke kako bi ih darovali njemu, da budu u skladu s anđelima, njihovom braćom i suradnicima. Nadasve je tražio od njih da mu ostanu vjerni birajući uvijek dobro i da ne traže upoznati Zlo, odnosno Sotonu[5] jer ako bi ga tražili upoznati upali bi u njegovu zamku.
Bog je pokazao svakom muškarcu i ženi postojanje Zla i osposobio ih je da mogu shvatiti Luciferov izbor i posljedice tog izbora kako bi mogli i oni poslije izabrati. Svakoga je pitao da li bi htio služiti Bogu ili Luciferu. Da je čovječanstvo izabralo služiti Bogu, ne bi u sebi upoznalo zlo, samo bi ga promatralo izdaleka, s ciljem da ga izbjegne, da ne bude njime okaljano. Sačuvalo bi besmrtnost i inteligenciju koje je primilo od Boga. Ako bi, naprotiv, slijedilo Luciferove stope upoznalo bi zlo u sebi, onečišćujući se do te mjere da bi iskusili raspadljivost i smrt, gubeći također i velik dio svoje inteligencije.

Nakon što im je pokazao posljedice jednog i drugog odabira, Bog je ostavio muškarca i ženu slobodnima da odluče prema vlastitim željama i prema vlastitoj inteligenciji. Obećao im je da će uvijek poštivati njihovu slobodu.

2. Istočni grijeh

Praroditeljima čovječanstva je bilo određeno da žive u jednoj prelijepoj dimenziji sačinjenoj od duha i materije. Naseljavali bi svijet netaknut zlom gdje bi stvorenje poštivalo čovjeka i rado mu bilo podložno. Da je čovječanstvo slobodno izabralo služiti Bogu i zanemarivati Zlo, to prekrasno mjesto koje vi nazivate Eden pripadalo bi mu zauvijek. Bilo bi usko vezano uz dimenziju čistog duha gdje žive anđeli. Ljudi i anđeli bi se mogli slobodno kretati prelazeći iz dimenzije čistog duha u onu duhovnu i materijalnu u kojoj živi čovjek i obrnuto. Velika Barijera Neba zauvijek bi štitila ljude i anđele od utjecaja Lucifera i njegovih demona i nikada je ne bi mogli prijeći.

Jedan po jedan i par po par, vaši su praroditelji, očevi i majke čovječanstva bili ispitani od Boga i suočeni s Luciferom koji si je postavio za cilj zauvijek uništiti mrskog mu čovjeka, zbog kojeg je tako tragično pao. U svom ludom planu, Lucifer je bio uvjeren da će čovjek zgriješiti ohološću baš kao i on i da će ga Bog zauvijek ukloniti iz dimenzije u kojoj je bio smješten strmoglavljujući ga ispod Velike Barijere Neba kao što se njemu dogodilo. Nakon pada, da će čovjek postati njegov rob zauvijek i da će vladati ispod Velike Barijere.
U svom bolesnom umu Lucifer je zamišljao, kako još uvijek zamišlja, da će jednog dana poraziti Boga i sjesti na Njegovo prijestolje osvećujući se za postupanje s njim i vladajući nad čitavim stvorenjem. Lucifer je bio svjestan i svjestan je da se to nikada neće dogoditi; zadržao je, naime, znanje koje je imao kao anđeo svjetlosti; zato dobro poznaje Božju svemoć protiv koje se nijedna snaga u svemiru ne može boriti. On zna da je samo stvorenje, ali tvrdoglav i slijep, ali tvrdoglav i slijep od oholosti, kakav jest, pretvara se da ne zna i vara sam sebe i svoje sljedbenike obećavajući im kraljevstvo koje nikada neće doći. Stoga se zavaravaju oni koji ga slijede; prije ili kasnije doživjet će razočaranje i ogorčenost.

 Praroditelji su, dakle, bili pozvani izabrati između Boga i njegovih obećanja te Lucifera i njegovih obmana. I kako se već dogodilo među anđelima, tako se događa i među ljudima koji su se podijelili. Jedna mala grupa praroditelja izabrala je Boga, bilo kao pojedinci bilo kao parovi. Odlučili su zauvijek ostati vjerni Bogu posvećujući mu svoje potomstvo i ostvarujući u punini svoje svećeništvo u službi stvorenja, u zajedništvu s anđelima. Kod ovih ljudi prevladala je ljubav prema Bogu i vjernost njegovim zakonima.

 Dobar dio naših praroditelja ostao je nesiguran, iako se nisu pobunili protiv Boga. To se dogodilo zbog neodlučnosti pojedinaca i nerazumijevanja među parovima. Dogodilo se tako da je u nekim parovima muškarac bio sklon služiti Bogu, ali je žena oklijevala i zbunjivala ga, ili obrnuto. Ovi parovi su se bojali preuzeti odgovornost koju je Bog predviđao za njih, ali nisu vjerovali ni Luciferu. Recimo da su ostali “neutralni”, na određenoj distanci kako od Boga tako i od Lucifera. Odlučili su živjeti međusobno u miru, koliko je to moguće. Brinut će se samo o sebi i o vlastitom potomstvu, ponašati se ispravno prema svojim bližnjima pod uvjetom da se i oni tako ponašaju prema njima. U tim ljudima je prevladao strah koji ih je učinio sebičnima i doveo do povlačenja u sebe i odricanja od svećeničke službe na dobrobit stvorenja.

Preostali dio čovječanstva je izabrao Lucifera, s različitim nijansama. Neki su parovi odlučili potpuno vjerovati Luciferovim lažima sklapajući s njim strašan savez predodređen da sije žalost i nesreću na putu cijelog čovječanstva. Taj zakon je predviđao podvrgavanje demonima i prezir Boga i njegovih anđela, posvećivanje prvorođenaca Luciferu i predanost u borbi sa svim sredstvima protiv onih koji su izabrali služiti Bogu. Drugi parovi su popustili pred Luciferom, ali mu nisu htjeli prinijeti prvorođence. Međutim, odbili su služiti Bogu, živjeti u zajedništvu s ljudima vjernima Bogu i s anđelima.
Među njima su prevladale pobune, oholost i ambicija, koji su ih doveli do odbijanja Božjih darova i obećanja kako bi slijedili isprazne zamamnosti Lucifera koji im je obećao vlast nad cijelim svemirom. Na taj način, izgubili su svoj identitet i zaboravili da su djeca Božja.

Čovječanstvo se podijelilo i velik dio je ostavio pravoga Boga, dijelom pobunjujući se otvoreno protiv njega, a dijelom okrećući mu ravnodušno leđa sljedeći svoje želje i planove. To je bio prvi od grijeha počinjenih od stvorenja, istočni grijeh od kojega proizlazi svaki drugi grijeh u povijesti čovječanstva. Zlo je još jednom podijelilo duhove.

Ono što se dogodilo među anđelima ponavlja se među ljudima i odražava se na cjelokupno stvorenje predodređeno da slijedi sudbinu čovjeka, kojem ga je Bog podložio[6].

[1] Usp. „Ispisati Povijest – Svezak II – Svemir i njegovi stanovnici“ str. 39-46

[2] Usp. “Preko Velike Barijere” Izd. Luci dell’Esodo, pogl. 3., str. 65.

[3] Usp. “Preko Velike Barijere” Izd. Luci dell’Esodo, pogl. 4.

[4] Usp. “Preko Velike Barijere” Izd. Luci dell’Esodo, pogl. 3.

[5] Bilo nam je protumačeno da se ime Sotona ne odnosi toliko na određenog duha, nego na duha zla općenito i na sve paklene sile zajedno, među kojima su nebrojeni demoni, od kojih svaki ima svoje ime. Stoga, kada govorimo o Sotoni mislimo na sve paklene sile zajedno.

[6] Usp. Rim 8, 9-21