12.03.2025

Sveta Misa na Čistu Srijedu 2025. Godine

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.

 

Uvod i oproštenje

I ove godine započinjemo Korizmu.

Ova godina za nas, više nego ikad, ima specijalni smisao: to je Jubilarna Korizma, to je Korizma koja je uključena u ovaj hod koji vršimo u ovoj godini i koji nas je doveo isto tako da 22. veljače obnovimo naše prikazanje, naše posvećenje, našu želju da u potpunosti sudjelujemo u Marijinu planu.

Korizma je u jednom trenutku koji je, mislim, jedinstven: nikada prije Treći svjetski rat nije bio tako blizu, nikada prije nije postojao takav blok od toliko antikrista na vlasti i stoga, ove godine, ovu Korizmu treba živjeti, više nego inače, u pravom smislu Korizme.

Nije vrijeme pokore kao svrhe samoj sebi.

Pokora kao svrha samoj sebi ne služi ničemu, nego guši duh.

Obredi koji su sami sebi svrha guše život, ušutkavaju savjest, ušutkavaju onu milost koju Bog daje i gura da se izađe, da se bude u životu. I, nažalost, učili su nas i dobro smo naučili: da vršimo mnoge obrede, postimo, molimo i mislimo da je sve u redu. To je lijep način da se zaradi Čistilište; tako je, sve je u redu, Čistilište te čeka.

Sve što sam rekao glede Jubileja, glede ovog vremena treba se ostvariti. Korizma je onda vrijeme da se o svemu tome ozbiljno meditira pred Bogom. To su četrdeset dana koje treba posvetiti samo Gospodinu da ga razumijemo, da ga shvatimo, da napravimo odabire i potom kao uskrsla djeca Božja počinjemo ih konkretizirati. To je Korizma!

S tom sviješću pripremimo se ne da primimo pepeo, ne da se pravimo lažno ponizni, nego da se pripremimo za ulazak u ono što zaista jesmo: stvorenja pred ovom beskrajnom Božjom ljubavlju. U Korizmi bi se još jasnije trebale probuditi situacije svaki put kada ne stavljamo Boga na prvo mjesto, nego mnoge druge stvari, također i lijepe, zdrave, ispravne, svete po Zemaljskom ali, htjeli mi ili ne, to sve pridonosi udaljavanju od Boga, od volje Božje za tebe. To naviještamo svemiru. Jasno je da ne možemo navijestiti ako ne živimo. Ovo želimo reći svim dušama u amfiteatru, a prije svega to govorimo Gospodinu i Presvetoj Mariji: pomozite nam da ih živimo.

Pripremimo se.

I neka se opet Božje oproštenje, njegova ljubav, spusti na cijelo čovječanstvo, neka se spusti na svakoga od vas. Neka vas Njegova ljubav oslobodi svega što vam ne dopušta susresti ovu ljubav. Po Njegovoj milosti, Njegovom milosrđu, neka ovo oproštenje od vas ukloni sve što vas na lažni način sprječava da se osjećate zaista ljubljenima, sprječava vas da se sjedinite s Ljubavlju, s velikim slovom, Ljubavlju žrtvovanom na križu. Neka vas Njegovo oproštenje oslobodi od svega što vas, naprotiv, veže, od svega što vas spušta ovdje na Zemlju, od svega što vas navodi da tražite stvari ovdje dolje, a ne dižete vaš pogled prema Bogu. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Razmišljanje

Danas čitamo nastavak od jučer: očinstvo i majčinstvo u Bogu[1].

Čuli smo o vjernoj braći[2], čuli smo što Isus govori[3], oduvijek znamo da je jedan od naših zadataka vratiti se živjeti odnos između muškarca i žene u Bogu. Više puta smo rekli koliko je važno za vas, kao sestre, povratiti dimenziju žene; to je jedan dio vašeg poslanja u ovom vremenu, jedan dio onog programa Presvete Marije za koji smo obnovili prikazanje kako bi dosegao svoju puninu.

Postoji ovo pitanje: jeste li svjesni, znate li na što vas je Bog pozvao? Surađivati s Njim! Znate li da vam je dao milosti po Krštenju da to činite? I onda, zašto ne prihvatiti ovu milost? Zašto prihvaćamo samo mali dio? Što je to što nas navodi da ne stavimo u centar ovu činjenicu koja je život? I dalje Isus govori: „Život…”[4]. Što je ovaj život? „Život se rađa u trojstvenom viru, život biva darovan čovjeku…” ali što je ovaj život?

Nije ono što mi mislimo, nije ovih stotinu godina koliko živimo ovdje na Zemlji. Život je ono što pulsira u nama kao što pulsira u svemiru – mi smo mikrokozmos – i koji će pulsirati u nama za cijelu vječnost; ovdje imamo priliku živjeti ga, svjedočiti i uživati u njemu zauvijek. Ovo je život i sve što radimo trebalo voditi ka ovom životu, i dosta. Potom, i dalje On pita: „Jeste li svjesni toga?“[5] I potom, pitanje koje je bit onoga što danas želim reći: „Jeste li zainteresirani povratiti i promicati ovu milost?“[6]

Ja vas molim da ovih četrdeset dana iskoristite za ovo, sa ovim pitanjem, osobno i onda međusobno dijeleći među vama. „Jeste li zainteresirani?“ Ja vam već kažem – ne bih trebao – ali kažem vam: u onoj mjeri u kojoj budete zainteresirani i učinite konkretne odabire kako biste živjeli tu milost, na Uskrs ćete uskrsnuti. Ako niste zainteresirani za ovu milost, nitko neće uskrsnuti na Uskrs, budite mirni, ostat ćete to što jeste. Milosti se, sada, daju onima koji idu, onima koji odgovaraju. I to je ispravno. Tako je već neko vrijeme, no sve je više.

Sada ću biti normalan svećenik.

Korizma. Vrijeme za pokoru. Gledajte, pokora nije samoj sebi svrha. Je li korisna? Da. Zašto je Gospa to tražila na početku u Međugorju, kao i u svim ukazanjima? Zato što je to prvi korak u svakom od nas da dovedemo stvari u red, da dovedemo u red stvari koje su stvarno bitne i one koje su istinski važne u odnosu na one koje ništa ne vrijede. Čovjek je toliko malo duhovan da Gospodin mora početi s pokorom. Ali služi samo za postavljanje prioriteta na pravo mjesto. Dakle, mi koji smo, vjerujem, napravili ove korake, iskoristimo priliku da živimo ono pitanje koje sam postavio: želim li promicati ovu milost? Ako je tako – još jednom, jer ovo nikad ne radim dovoljno – koga sam doista stavio na prvo mjesto? Što je na prvom mjestu u mom životu?

Primamo pepeo. Znamo, „sjeti se da si pepeo i u pepeo ćeš se pretvoriti”, što god želite. No centralna točka je uvijek ista: prepoznati da si stvorenje. I to prepoznaješ u onoj mjeri u kojoj se približiš Njemu.

Istina je da si dijete Božje, istina je da si stvoren na sliku i priliku Božju, ma istina je i da te istočni grijeh doveo do toga da si ograničeno stvorenje, beskrajno potrebno njegove pomoći, njegove ljubavi, koje se beskrajno treba sjećati da Bog je Bog i da si ti stvorenje. Dok to činiš, On te obasipa ljubavlju, gotovo te preplavljuje ljubavlju. No to je opasno, jer osjećaš svu tu ljubav i na kraju pomisliš da ti više ne treba, „sada sam već pun“… ali nikad nisi pun! „Sada sam uronjen“ … kad bismo samo mogli uvijek ostati uronjeni! Treba nam neprestano. Živeći tako, s ovom stalnom potrebom, naš će život postati jedna proslava Boga, postat će neprekidno zahvaljivanje, postat će jednostavan, postat će jedan normalan život no u isto vrijeme izvanredan, jedan normalan život, doista, prema svijetu, čak i pomalo čudan, no koji će nositi život, koji će svjedočiti život. Jer ti postaješ poput one kante, kako je govorio[7] Sveti Josip pod izvorom koja prelijeva ovu Božju ljubav.

Dakle, pepeo je ovo: ti si stvorenje. Bio si stvoren besmrtan, ali istočni grijeh proizveo je u tebi smrt i svi umiremo. Jedini način da se naše tijelo vrati onakvo kakvog ga je Bog zamislio jest da ga pustimo da istrune; nema drugog načina, jer ga je dotaknuo istočni grijeh, no smrt je postala trenutak uskrsnuća. Razumije li se ovo? Samo je Presveta Marija uznesena na nebo, osim Isusa Krista, s tijelom, mi imamo istočni grijeh.

Dakle, Korizma, četrdeset dana – Sveti Franjo je proživljavao tri puta godišnje ovih četrdeset dana – to je ono vrijeme koje ti moraš posvetiti Bogu na poseban način, moraš Ga tražiti, On mora biti tvoje Sve, moraš ići s ovim pitanjima – predložio sam jedno[8] – stati pred Njega, gledati Ga, kontemplirati Ga; moraš Ga imati ovih četrdeset dana pred očima; da, gledati koliko smo koštali ovog Čovjeka, i, gledajući koliko smo ga koštali, shvatiti koliko nas ljubi. Gledati također Boga Oca, koji gleda Sina, drugu osobu Trojstva, koji toliko trpi, i shvatiti koliko nas ljubi. Pogledajte Duha Svetoga, koji se ne može pokrenuti dok nam ga Isus ne da. Gledati sve Anđele koji moraju vidjeti njihova Boga, kako trpi za nas, no u njima se ne pokreće osuda prema nama. Možda ne znam jesam li samo ja, ali ideja da Isus Krist trpi poradi nekoga koga to vjerojatno ne zanima, to me ljuti, iako to nije zdravo. Anđeli je nemaju, no njihovu patnju sjedinjuju s patnjom Gospodinovom. Tako bismo i mi trebali činiti.

Dakle, četrdeset dana za meditiranje ovoga.

Tamo je križni put, tamo su krunice, tišina, tamo je i post da se odvojimo; pogotovo postiti od svega što ne treba, baš kada staviš ovaj prioritet. Kroz ovih četrdeset dana ne tražite stvari koje vam ne pomažu da susretnete Krista; ostanite, osobito kroz ovih četrdeset dana, daleko od svega što vas ne vodi Kristu, od svega što je lijepo, ispravno, korisno za Zemlju, ma od čega nema nikakve koristi. Sve prolazi, samo Bog ostaje.

Ovo je vrijeme pripreme, odabira. Kontemplirajući ovu ljubav, gledajući što čini za tebe, što je učinila i što čini, u tebi se pokreće sav onaj život o kojem sam govorio prije, Život s velikim slovom, i tada se u tebi pokreće ova želja da uskrsneš u Kristu, no ne da uskrsneš kako bi nastavio živjeti kakav si sada, nego da uskrsneš kako bi počeo živjeti kako Bog želi da živiš. Pa tim više kroz ovih četrdesetak dana napraviti i konkretne odabire koje ćemo kao uskrsnuli provesti u djelo, stvarne odluke, konkretne promjene u životu. Nemojte ih učiniti sada, nego sada o njima odlučiti. Izvršiti ih nakon Uskrsa, kada se u tebi pokrene novi život. Ali to je vrijeme odabira, to je priprema da živimo kao uskrsli, da prihvatimo ovu Božju ljubav poradi koje sve postoji, sve živi, nebo, zvijezde, sve, samo zahvaljujući toj ljubavi i mi isto tako. Umjesto da kažete „ah kako lijepo!“, pokušajte to pomalo razumijevati. „Ma odakle ti dolazi ova ljubav?“ Pitati ga, kontemplirati ga.

Gledajte, cijela se povijest pripremala za događaj uskrsnuća. Slušat ćete to u Izaiji kroz ovih četrdeset dana. Mi ćemo i dalje često čitati našu knjigu. No sve se pripremilo za uskrsnuće. Mi smo, međutim, pozvani učiniti korak dalje: pozvani smo živjeti kao uskrsle osobe te pripremati novo stvaranje. I ovdje moramo vjerovati. Ali ako vjerujemo u to, vratimo se na one riječi: „Kad se u njima razvije milost, oni postaju duhovno kreativni i mogu rađati Božji život i prenositi ga drugima. To je identitet muškarca i žene i samo u tom identitetu oni otkrivaju poziv da s Bogom upravljaju svemirom.“[9] Kakva sjajna ponuda nam je dana! Zašto je ne prihvatiti? Na to smo pozvani. Čitava povijest je stigla dovde. Sada postoji ovaj korak koji je naš: da pripremimo Novo Stvaranje, ovo je posljednje vrijeme. Pokušajmo razmišljati među nama i ne bojte se pogledati što Bog čini sada, upravo sada, u Fondaciji, među nama. Tražio je od nas da se brinemo za ono što On radi. Pokušajte među vama vidjeti što On radi, što je to stavio pred nas, On je tek započeo, pokazao nam je, a sada nam kaže: „Želite li sa mnom sudjelovati u ovome, u ispisivanju povijesti, ili želite staru povijest?” Podijelite među sobom, također i o konkretnim stvarima: „Što misliš da on radi? Kako ti se čini?” Nemojte me uvijek tjerati da ja kažem, recite vi. Ako doista kontempliramo koliko i kako nas ljubi, kako odgovaram na tu ljubav? Kako da se posvetim ovoj ljubavi? Nastavljam li sa svojim životom? Tražim li pomoć u izgradnji svog života prema mojoj misli ili sudjelujem u tom životu?

Čini mi se da skrećem s teme, ali rekao sam više puta, za one koji me poznaju, da je problem Katoličke Crkve, s kojim se Otac Tomislav susreo ’97, ’98, ’99 i 2000. godine, gotovo skandaliziran, problem što svi svećenici, pa i oni najbliži koji su ga slijedili, koji su govorili o prikazanju, ministerijalni svećenici, nisu uspijevali shvatiti da se moraju prikazati s Kristom. Prikazivali su Krista, no nisu se oni sami prikazivali; nisu razumjeli: „Ali u Njemu je sve, On sve čini, On ima sve, ništa Mu ne nedostaje.“ Sve istinite stvari, no za ispisivanje povijesti nešto nedostaje: nedostaješ ti, nedostajemo mi koji se sjedinjujemo i prikazujemo se s Njim. To je drugačije. On je taj koji čini, no On treba tebe da Mu daš tvoje tijelo, da Mu daš tvoje oči, da Mu daš tvoja usta, tvoje uši, tvoje ruke, tvoje vrijeme, tvoj novac, tvoje obaveze, tvoje želje, tvoje potrebe. Daj mu ih i On će ih preobraziti u svoje, a ti mu dopusti da to učini.

Svi smo mi svećenici, pa kako da sudjelujem u Njemu koji se žrtvuje, u toj ljubavi? Rekao sam vam kontemplirajmo to. Možete se bičevati svake večeri ako želite, „Ja sudjelujem ovako“; možete tući jedni druge, ako ne možete sami sebe; sve je dobro, vi odlučite.

Ja vam kažem najljepši put – jer sam to probao, već sam probao sve ove koje sam spomenuo: ne funkcioniraju – najljepši put je: pustim Njega da djeluje i trudim se ostati u Njegovim rukama, predan kako bi umrla moja misao.

Ponavljam: nemojte se sramiti razmijeniti također i u normalnim, jednostavnim stvarima, što Bog čini, što preobražava, na kojem području djeluje, što mi predlaže. Jer ja znam da to radi sa svakim od vas. Također znam da je cijeli put koji smo prošli sve do ove točke, 22. veljače, svečanog prikazanja, sada stavljen na kušnju. Normalno je, tako je ispravno. Znam da je svatko od vas u svemu onom što je obećao, u svemu što je također izrazio, u njegovoj istinskoj i dubokoj želji – ne da si lažljivac – da živi u skladu s Božjom mišlju, znajući što mora ostaviti, sada je stavljen na kušnju. Ispravno je da tako bude, vrijeme je da se sudjeluje u Kristovoj žrtvi, vrijeme je da se ta obećanja stave u praksu i da se umre. Potrebno je umrijeti! Korizma je zato da se dođe do uskrsnuća.

Svi ćete biti kušani, svi. No, rekao sam vam mnogo puta, upravo je to trenutak da ne slušate glas kušnje, jer inače, ako ga slušaš, postaje napast. Ostavite kušnju i hrabro se još više odlučite za ono što ste rekli. Ovo je vrlo snažan egzorcizam. Što ste više tjerani da učinite nešto što se ne bi smjelo činiti i nećete to učiniti – dapače, učinit ćete još više suprotno – to ćete više biti oslobođeni i oslobodit ćete vaše voljene, oslobodit ćete vaše korijene, bit ćete suotkupitelji, ispraznit ćemo Čistilište i kontemplirat ćemo Ljubav žrtvovanu u miru, razumijevajući je, jer to je ono što je učinila: Život koji je dopustio biti pribijen na križ. To nije bio jedan čovjek, bio je Život. Natjerao je drugog da vjeruje da će on pobijediti, „poslušan Ocu do smrti, smrti na križu“[10]. Ovo je put.

Ako, naprotiv, mi shvatimo što trebamo raditi, ako čujemo kako vjerna braća žive[11], ako nam je jasno vrijeme u kojem živimo, vrijeme lažnih proroka, antikrista – ima svega – i vidimo sve kako je, jer sada, već hvala Bogu, vidimo – ima onih koji ne vide, ima ih koji ne primjećuju, mi, hvala Bogu, vidimo – no ne činimo ništa da se promijeni, po meni je to ozbiljno, jer barem oni koji ne vide nemaju ovu grešku, ne vide. Vidjeti a ne činiti, znati a ne činiti, imati svjetlo a ne slijediti ga, znači svjesno odabrati pogrešku, to je grijeh. Griješiti kad ne znaš je grijeh, ali ne zaslužuješ osudu, u određenom smislu. Ali kada znaš i kažeš: „Ma ja ne mogu” i griješiš, to je onda ozbiljno; tamo, ako nastaviš tim putem, naći ćeš se u tami i onda nakon toga više ništa nećeš razumjeti.

Zaključujem. Rekao sam da nikada prije Treći svjetski rat nije bio tako blizu.

Nižu se situacije koje izgledaju identične onima iz 1938.-39., i potom znate što se dogodilo. Možemo vam reći da nam je Bog rekao da ne želi dopustiti treći svjetski rat i čini sve što može da do njega ne dođe, trudeći se s vjernom braćom i Centralnom Jezgrom. Međutim, ne može izbjeći jednu veliku kušnju. Ja ne znam što je to. Sretna svima Korizma!

Krštenje i blagoslov

Na sve duše koje žele hodati s nama, koje se žele pojaviti sada i reći: „Gospodine Isuse, ja sam samo stvorenje, pomozi mi da primim tvoju milost, pomozi mi da je živim, da prebivam u ovoj milosti”, na sve one koji žele hodati zajedno s Isusom Kristom do uskrsnuća, na sve one koji žele probuditi sve darove koje su primili od začeća, sve darove koji su se po Krštenju probudili u njima, koji su ih učinili djecom Božjom, svećenicima, prorocima i kraljevima, na sve one koji žele dati život onakav kakav poznajemo, da ga susretnemo u Bezgrešnom Srcu Marijinu sjedinjeni s Kristom i dovedeni Ocu po Duhu Svetom, neka se spusti na sve vas oproštenje i ljubav, neka se spusti na sve vas svjetlo i snaga, neka se spusti milost, neka se spusti mir. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

I koji god žele biti kršteni, oprani krvlju, ja vas krstim imenom Marija i Josip. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Odriješujem vas od svih vaših grijeha, od vaših granica, vaše prošlosti, utiskujem u vas pečat Duha Svetoga, dajem vam znak trijumfa Bezgrešnog Srca Marijina i pridružujem vas Crkvi Isusa Krista svega Svemira.

Zapovijedam ti, Luciferu, da ideš sa svojom crnom crkvom u sumporno jezero. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

Blagoslivljajmo svi.

Po ovom blagoslovu, Gospodine – molim te zajedno s Presvetom Marijom, zajedno sa Svetim Josipom – neka se svjetlo uskrsloga Gospodina zapali u duši svakoga od nas. Neka to svjetlo bude ono koje nam pokazuje put kroz ovih četrdeset dana, neka to svjetlo bude ono koje udaljuje destruktivnu energiju, udaljuje ezoteriju, udaljuje sva prokletstva i sve napade od strane Lucifera i njegovih sljedbenika. Neka to svjetlo ostane živo u svim našim prolascima, neka ostane živo u svim našim odabirima, neka ostane živo u kontemplaciji Isusa Raspetoga, neka ostane živo dok ga slijedimo do Kalvarije, dok ga vidimo kao čovjeka, čovjeka pritisnutog boli, čovjeka boli, čovjeka koji ide naprijed samo i isključivo poradi ljubavi, tvoje ljubavi, o Oče, naše ljubavi. Neka nas ovo svjetlo vodi i učini da prođemo kroz naše kalvarije, neka nam pomogne uvijek odabrati život, neka nam pomogne odabrati za tvoju ljubav, za ljubav prema nama samima i prema bližnjemu. Neka se ovaj blagoslov spusti na svakog čovjeka dobre volje, neka se spusti na sve zatvorenike svake vrste zatvora, na sve umiruće, na sve bolesne, neka se spusti na najmanje, neka se spusti podariti istinski mir, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

Zaključak

Onda, neka vam ovi dani budu uistinu lijepi, bogati, iako naporni. Podijelite među sobom kao što sam rekao.

Jamčim vam u ime nas troje da ćemo biti blizu svakoga od vas u vašim prolascima za ono što trebamo činiti, prikazujući, moleći, zagovarajući. No, to možemo samo, i to sve više, na putu koji vodi prema Kristu. Na svim drugim putovima mi vam ne možemo pomoći, spriječeni smo da vam pomognemo i, u određenom smislu, također nam je naređeno da se udaljimo od onih koji žele ići drugim putovima.

Pođimo u miru.

[1] Usp. Duhovno očinstvo i majčinstvo iz „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str. 189- 190

[2] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str.189-190

[3] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str.191

[4] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str.191

[5] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str.192

[6] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str.192

[7] Usp. Poruka Svetog Josipa od 19.ožujka 2020. „Čuvati da bismo živjeli“ objavljena u „Prema Novom Stvaranju – 2012.2021. godina“

[8] „Jeste li zainteresirani povratiti i promovirati ovu milost“ iz „Naš hod: po Mariji k Isusu“ na str. 192

[9] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str. 191

[10] Usp. Fil 2, 6-11

[11] Usp. „Naš hod: po Mariji k Isusu“ str. 189-190