Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

1.12.2024

Prva Nedjelja Došašća

Jr 33,14-16; Ps 25; 1Sol 3,12 – 4,2; Lk 21,25-28.34-36

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.

Prva je nedjelja Došašća, osvrnut ćemo se kasnije na to. Kada se kaže da imamo sve, i uvijek smo govorili da je u Crkvi, u Katoličkoj Crkvi, prisutan sav polog istine, problem je ne živjeti tu istinu te dopustiti da te preuzmu mnoge stvari koje se mogu činiti važnima a koje ne samo da nisu važne, nego nas baš izvlače. Biti u stanju razumjeti – jer na to smo pozvani – da ova bitka između dobra i zla nije samo na frontovima: ratovi, ubijanja, velike stvari,… Ovo je vrlo suptilno, jer to je bitka koju je Lucifer oduvijek znao dobro voditi: a to je da vas odvrati od onoga što je važno. Potom postaje lako izazvati ratove, postaje lako ubijati, sve, jer nas je udaljio od onoga što je važno. Povukao nas je da gledamo ono što nam nije potrebno.

Pripremimo se i danas. Svaka Misa je milost koju nikada nećemo moći razumjeti, i svaki put je prilika da počnemo iznova. Također i ovo nam se čini da se podrazumijeva, ali svaki dan imati priliku ozbiljno uzeti u ruke vlastiti život, živjeti za Krista, gledajte to nije mala stvar. To znači da ti svaki dan imaš priliku živjeti, izabrati da uskrsneš, izabrati da započneš jedan hod koji će te odvesti vječno u istinsku radost i istinski mir. I sve počinje od jedne Mise, od primljenog oprosta, od želje da se promijeni život. Recite mi je li to malo, možete li negdje drugdje naći liječnika koji vam može dati ove stvari, može li vam puno novca dati ove stvari, mogu li vam mnoge ljubavi dati ove stvari. Razmislite.

Prvi je tjedan Došašća. Ovo je vrijeme dano da nas pripremi za susret s Isusom koji dolazi, s Bogom koji dolazi, da nas pripremi kako bismo primili Kralja mira, kako bismo primili Svjetlo svijeta. Prvi korak je uvijek vidjeti jesmo li raspoloživi ući u pravo svjetlo i jesmo li raspoloživi ostaviti naše svjetlo.

Ako slušate sva Čitanja od Krista Kralja naovamo, ona predstavljaju slavni povratak, predstavljaju posljednja vremena, ona koja mi sada živimo. Sada, za vrijeme Došašća, više puta nam govore proroci, danas je Jeremija koji govori o obećanjima. I ovo današnje, ovo od Jeremije, se obistinilo. On kaže da će se Izraelu dati…: «Evo dolaze dani -govori Gospodin- kad ću ispuniti dobro obećanje koje dadoh domu Izraelovu i domu Judinu. U one dane i u vrijeme učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni.” Nikao je, eh! Oni to nisu primijetili, ali ovo obećanje, kao i mnoga druga, ispunjeno je.

Najveće obećanje koje imamo, najljepše, koje ipak ne želimo čuti i plaši nas slavni je povratak, to je kraj svega. A kad čujemo “kraj svega” uplašimo se, a to nam je već signal. Zašto se uplašimo? Jer smo vezani za Zemlju. Jer On ne kaže “kraj svega”, govori o uništenjima, ipak kaže: „Ustanite, podignite glave, vaše je oslobođenje blizu.” Dakle, ono na što smo mi navezani, Gospodin obećava da će nas osloboditi.

Vidite da se ovdje sudaraju dva svjetla: naše, u kojem bismo htjeli da dođe srediti stvari kako treba, no ne kako ovdje kaže: „Nebo se uznemirilo, sunce više neće svijetliti, zvijezde će padati.” Dalje također kaže: „Bdijte i molite, da imate snage izbjeći svemu što se ima dogoditi, te se pojavite pred Sinom Čovječjim.” Najljepše obećanje za nas je Novo Stvaranje, vječno, ali ono ne može započeti ako ovaj svijet ne završi. To je novi svijet. Gospodin, dakle, dolazi donijeti svjetlo i donosi ga u sili. Već govori o tome, a mi moramo vidjeti ovdje već prvi put ako ga želimo primiti. Dolazi blag. Ako pogledate, razmislimo malo o ovom vremenu, dolazi bez puno buke, eh: skromna špilja. On ne čini kao što bismo mi činili ili kako bi činili moćnici Zemlje koji bi pripremali dolazak… On to ne čini u tajnosti, jer su proroci govorili, međutim prihvaća ga samo tko ga traži. Ako Ga ti ne tražiš istinski iznutra, nećeš Ga primiti ni ove godine, jer On ne pravi nikakvu buku, On ne trubi. Trebaš ga tražiti. Ako Ga tražiš, On je taj koji se predstavlja. Predstavio se pastirima, došli su Anđeli, bili su jednostavni i prihvatili su ga. Iako je došao tako, ipak je promijenio povijest: prije Krista, nakon Krista. I uvijek je tako. Gledajte, cijela povijest, sva je uvijek bila promijenjena Božjom intervencijom.

I ovdje vidite bitku između Božje intervencije i Luciferove intervencije. I Lucifer pokušava promijeniti povijest, kroz svo zlo koje ona donosi, sve što… i Božja intervencija koja naprotiv, također i preko toga, povraća kako bi se došlo do kraja vremena. Ako pogledamo, ovaj rat između dobra i zla, a to nisu samo vrlo loše stvari, vrlo je suptilan. Mislim (govorim bez straha da ću pogriješiti) da je duh Božića kakav nam se predstavlja, čak i onaj naizgled dobar, onaj… – jer u svakom slučaju na Božić svi izgledaju bolji, svi u miru – to kao da je bio tjedan primirja, zar ne?, onda rat iznova počinje prvog u godini. Ali tamo se jedu kolači, svi dobri, potom početkom nove godine, nakon desetak dana, opet sveopći ratovi. Govorim i u obiteljima, eh.

Ovaj naizgled dobri duh je vrlo, vrlo opasan. Jer što on radi? Premješta centar s onoga što se događa: rađa se Kralj mira. Premješta centar od Boga i odvodi ga na drugu stranu, odvodi ga do idola koji se zove duh Božića. Vjerujem da je vrlo malo kršćana koji se, umjesto da se fokusiraju na svjetla, na božićno drvce, na to koga pozvati, na to što jesti,… koncentriraju postavljajući si pitanje u obitelji: što je Isus Krist donio? Zašto je došao? Što hoće od nas? Zašto idemo slaviti rođenje jednog Djeteta? Zašto? Vjerujem da malo tko – iako tako kažu – istinski dolaze do potpunog doživljaja činjenice da se povijest promijenila, jer se povijest čovjeka po Isusu Kristu vraća Bogu, vraća se svom Stvoritelju, no ti trebaš sudjelovati. Ili Stvoritelj svijeta, naš Stvoritelj je došao, čak nam se i sviđa, no mi smo fokusirani na neku drugu povijest, na povijest duha svijeta, o tome kako će stvari ovdje ići, dok nam On želi govoriti o stvarima odozgor.

Božić, dobro slavljen, dobro pripremljen, nosi u sebi sve milosti za ponovno pokretanje naše osobne povijesti. Jasno, ako se nečija povijest iznova pokrene, to je dobro za njega; ako se iznova pokrene povijest jednog naroda, to je dobro za cijelo čovječanstvo, dobro je i za stvaranje. Kako iznova pokrenuti? Preporoditi se, imati hrabrosti reći: “Povijest počinje iznova, moja povijest. Stavljam točku. Gledam imam li i krive centre, krive ciljeve, i počinjem ispočetka. Nije problem ako sam ih imao. Jao nama ako imamo osjećaje krivnje, međutim, iznova krećem.” Božić nosi ove milosti, svima ih daje, svakome tko to želi, a to nije mala stvar, eh! On vam daje snagu, on vam daje svjetlo, on vam daje sve; samo očekuje da imate ovu želju.

Praktički, kada kažemo “Svjetlost svijeta”, ta svjetlost služi da vrati smisao života u centar, razlog zašto nas je stvorilo, a znam da svi znamo odgovor, no živimo li za taj odgovor ? Stvoreni smo da upoznamo Boga i da ga vječno ljubimo. To je prva dogma katekizma, eh. Isus u Evanđelju kaže: «Upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao»¹, no… mi smo uvijek tu. Sve što mi imamo u svijetu, sve, treba biti sredstvo za postizanje ovog cilja, a ne suprotno, korištenje Boga za postizanje mojih ciljeva. Sve što imam, zdravlje, da dođem do toga stignem…da imam novca, imam…, sve to mi služi da dođem do cilja da upoznam Oca, da živim za vječnost. Gledajte, ovo je također jedan aspekt, ako vjerujemo, netko bar malo pametan… to jest, brinem se za ono što više neće postojati u… ako sve bude u redu, za dvadeset godina neće više postojati, ili brinem o onome što je vječno, ako sam, bar malo inteligentan. Ne?

Gledajte, vraćam se na ono što sam prije rekao, sva lažna svjetla koja se stavljaju nisu stavljena samo tako, stavljena su da nas zbune i funkcioniraju jer se mi dopuštamo zbuniti s toliko radosti. Sada je vrijeme: Božićnih sajmova, sav duh Božića, darovi, djedovi božićnjaci, sve, sve je u tome, sve se vrti oko toga, a mi gubimo iz vida “DAR”. Što djeca i mladi uče od Božića? Ajde, budimo pošteni, očekuju poklon, očekuju da možda odu na skijanje, očekuju božićne sajmove, očekuju… Ma postoji li netko tko čeka Isusa pet sekundi, kad mu kažeš? Umjesto toga, koji bi bio zadatak kršćana, roditelja? Odgajati djecu za što? Za sajmove? Ne znam, vi mi recite, eh! Sve nas to udaljava od istinskog Svjetla i mi smo u tome suučesnici.

Ako naprotiv promatramo Došašće kako je postavljeno i gledamo li cijelo Božićno vrijeme, ono je postavljeno da nas pripremi za promjenu. To bi trebalo biti vrijeme u kojem ćemo pokušati steći snagu da primimo one milosti koje sam prije rekao i onda početi ispočetka. Tako je predviđeno eh, tako je napravljeno, s takvim Čitanjima, s Bezgrešnom smještenom posebno u Došašće, poradi toga, Bezgrešna poradi toga je smještena. Sveti Franjo je to, na primjer, razumio: provodio je četrdeset dana Došašća trudeći se susresti Gospodina; Sveti Franjo, koji ga je već, po našem mišljenju, susreo!

Bezgrešna bi trebala biti – ne “trebala bi”, jest – Ona je tu poradi toga. Znamo da je Majka ona koja nas rađa, Majka koja nas priprema, Majka… i stoga je je smještena usred Došašća upravo zato, kako bismo započeli ostavljati. Pomaže ti, daje ti milosti da ostaviš ono što trebaš.

Potom dolazi Božić. Kao što rekoh, sve dobivaš ako ideš kroz njega s vjerom, sve: snagu, svjetlo, sve, mudrost, sve ti je dano, i ti počinješ. Odmah nakon Božića, koji je prvi primjer koji ti nastavlja pomagati? Prvomučenik, Sveti Stjepan. Nije slučajno, eh! Odmah ti kaže: „Ako želiš Božić, ako želiš Isusa, ovo je put.” Prvi mučenik. Moraš biti vjeran dokle? Do krvi. To ne znači da izgubim život: izgubim ono što nije potrebno, što košta – košta nas, nema smisla poricati, košta nas -, ali moramo imati hrabrosti to učiniti. To ne znači da si oduzmemo život ili da nam ga drugi oduzmu, jer hvala nebu u Italiji još uvijek ne pucaju u nas, nego… mučeništvo, ovo odvajanje od onog što nikad ne bi ostavio. I On je put.

Odmah iza Svetog Stjepana stavljaju nam Svetog Ivana Apostola. Zašto? Sveti Ivan je apostol ljubavi. Sveti Ivan je onaj apostol mladić koji se zaljubio u Isusa. U čemu je sva veličina Ivana u usporedbi s ostalima? Da je bio zaljubljen, bio je ozbiljno zaljubljen, do te mjere (tko je čitao Valtortu) da pomisliš skoro… na razini… previše, ali nije. Bio je zaljubljen u Krista, to je sve. Krist mu je bio dovoljan, zanimao ga je samo Krist. On nije teolog, nije mudar, nije… iako su njegove poslanice, predivne…, no on je živio u jednostavnosti ljubavi. Nije to mudrost Svetog Pavla, snaga Svetog Pavla, to je… Ne znam koji pridjev da mu dam: to je ljubav. Ostao je vjeran sve do križa, no ne zato što je znao…, nego jer se nije htio odvojiti od onoga kojeg je ljubio. To je sve, eh! Vjerovao je u uskrsnuće. Nikada ga nisu uspjeli ubiti, on jedini nije bio mučenik; kuhali su ga u ulju, sve su probali ali nije umirao, već je bio ušao u uskrsnuće. On je primjer onoga kakvi bismo mogli biti ako se koristimo milostima koje primamo za Božić. Svi bismo mogli biti takvi, dovoljno je ljubiti. Svi smo mi sposobni ljubiti Krista.

Nakon Svetog Ivana, Sveta obitelj. Zašto? Ma stoga što je Sveta obitelj bila prva Crkva. Dakle, susrećeš Krista, shvaćaš koji je tvoj put, shvaćaš da moraš ljubiti Isusa i Sveta obitelj ti je dana kao uzor. Što je radila prva Crkva? Ona je poučavala i živjela ljepotu prikazanja života, ljepotu stavljanja Boga u centar jednostavan život s Bogom u centru, ono što bi trebala biti jedna obitelj. U tome je sve. Rađati vjeru, rađati radost, no radost koje nema bez Isusa, radost koje nema bez Boga. Rađati one vrijednosti koje su, oprostite, ali koje su se izgubile, nema ih više.

Držali smo ljetnu školu u Ghedi cijelo ljeto, dolazilo je mnogo djece, osamdeset, devedeset posto više ne zna tko je Isus i vodimo ih u crkvu; pitaju te: „Ali tko je?” Talijani eh, kršteni.

Nakon Svete Obitelji, Nevina Dječica. I ovdje mislim da nitko nije bio izuzet od postavljanja pitanja: uf sva ta djeca mlađa od dvije godine ubijena. Ovo pitanje koje si postavljamo ipak je znak – nemojmo se sramiti – da nismo shvatili tko je Isus i što znači biti kršćanin. Trebamo to reći i moliti Gospodina za pomoć. U knjizi „Svemir i njegovi stanovnici”² lijepo je (lijepo!?), Duh Sveti je odlučan kada odgovara na pitanje, zar ne?,: „Gdje je bio Bog za vrijeme rata?” A Bog kaže: „Ma gdje je čovjek? Ja znam gdje sam, znam što trebam činiti. Gdje ste vi? Gdje je čovjek?” Koliko smo dobri da uvijek svaljujemo krivnju na Boga, da Bog treba činiti. Gdje je čovjek? Na to vas pozivaju Nevina Dječica, oni su primjer da izgubiti ovaj život – onaj za koji On kaže: „Pazite da izmaknete” -, izgubiti ovaj život da bi se ušlo u Život, pravi Život, na ovoj Zemlji je normalno, upravo zato što postoji ovaj sukob s Luciferom. Nije Bog taj koji to želi, no to je normalno. Nakon toga dolazi nova godina, 1. siječnja: Marija, Majka Božja. Marija. Majka Božja, ni to nije slučajno, jer ne može se ići tim putem ako se potpuno ne povjerimo Mariji, Majci Božjoj i našoj Majci; ako s Njom ne živimo istinski, živi odnos; ako ne krenemo od Nje koja nas rađa, i mi kao suotkupitelji, da prođemo sve faze našeg postojanja, kako ih je Bog zamislio, kako bismo došli do konačnog susreta.

To je hod koji je utvrđen, potom dolazi Korizma, dolazi, ali, ako tako ne krenemo, bacit ćemo još jednu godinu a nećemo ih imati mnogo.

Mislim da bi o ovome bilo lijepo razgovarati u Božićno vrijeme, s obitelji, među nama; umjesto da pričamo o suvišnim stvarima, pomoći si u tome, bez srama, gdje netko kaže: „Da, znam da je tako, ali ja ne mogu.” U redu. „Htio bih, hajde da probamo, krenimo zajedno, krenimo u dvoje, krenimo u troje.” Kako bi bilo lijepo kada bi postojale obitelji koje ovako razgovarajući kažu… Ja sam siguran da kada bi ovako razgovarali, prvi koji bi rekli: „Zašto mi to ne napravimo?” bila bi djeca. Gledali bi roditelje i rekli: „Mama, zašto ne živimo tako?”, ja vam kažem. Samo što ih mi želimo “dobro uvježbati” u duhu svijeta, to je bitno, ne u duhu Božjem, i tako ih upropastimo.

Sretno Došašće svima! Mogu vam jamčiti da milosti ima u izobilju. Jedna od najvećih boli ovog vremena Presvete Marije je vidjeti da ne prihvaćamo te milosti, vidjeti njezinu djecu koju bi htjela roditi, koju bi htjela privući pod svoj plašt, koja više vole druga svjetla.

Neka nas ona prati i blagoslovi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

…podrži nas, Gospodine, na našem putu i vodi nas do Novog stvaranja. Po Kristu Gospodinu našem.

Gospodin s vama.

I blagoslov Božji, blagoslov cijele Crkve, blagoslov Presvete Marije, neka se spusti na sve nas, neka se spusti na sve kršćane koji započinju ovaj hod prema Božiću. Neka se spusti na Čistilište da i u njima probudi činjenicu da nisu stigli i da brzo trče prema cilju. Neka se spusti na sva izvanredna sredstva, na njihovo djelovanje, na anđele, svece, vjernu braću, Centralnu Jezgru; neka se spusti i na redovna sredstva. Neka se spusti na one koji su dali svoje živote kako bi na poseban način sudjelovali u ovom hodu; neka se spusti na vas i pomogne vam bolje razumjeti vaš hod prema Bogu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.