Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

24.11.2024

Gospodin naš Isus Krist, Kralj Svemira
Dn 7, 13-17; Ps 93; Otk 1, 5-8; Iv 18, 33b-37

Danas slavimo svetkovinu Isusa Krista, Kralja Svemira, povezanu s onom sutrašnjom: Presvete Marije, Majke i Kraljice Svemira, slavimo ih zajedno.

Početak je godine, ali u kojem smislu? Početak je godine jer bi trebala biti svečana proslava, ovog prolaska da Isusa Krista učinimo Kraljem našeg svemira, mog svemira. To da je On Kralj svih naroda, Kralj Svemira, događa se u mjeri koliko ga svaki čovjek učini svojim Kraljem, tada se njegovo kraljevstvo širi, nije da na silu postaje Kraljem svih naroda. A zašto je Kralj? Zato što je svećenik. Njegovo kraljevanje dolazi iz činjenice da je on Veliki Svećenik, njegovo kraljevanje dolazi iz činjenice da je prikazao život za svoj narod, za one koji ga žele kao Kralja, On je prikazao život za njih.

Mi znamo za Alfa Kentaur, na Alfa Kentauru postoji kralj, Aris, veliki svećenik i kralj Alfa Kentaura. Za nas je kraljevanje uvijek povezano sa svećeništvom, povezano s prikazanjem života: kraljuješ jer služiš, kraljuješ jer se prikazuješ, kraljuješ jer plaćaš za druge, a ne zato što vladaš. Isus ne vlada.

Dakle, na početku, ako želimo izabrati Krista Kralja, Mariju Kraljicu, trebamo vidjeti u nama sve što nije podloženo ovom kraljevskom dostojanstvu i predati ga, jer On to nikada neće učiniti na silu, pa niti za svakoga od nas; pita te za dopuštenje, moraš mi dati dozvolu, da, i potom započinje proces.

Pripremimo se.

Molim te, o Majko, pomozi nam da vidimo što u nama mislimo da smo predali, mislimo da nemamo kralja, a naprotiv, ako ti dopustimo da prodreš tvojim svjetlom, tvojom majčinskom ljubavlju, vjerojatno ćemo ipak pronaći nekog kralja. Mi želimo iznutra biti potpuno sjedinjeni s Kristom, biti njegovi podanici, djeca, no uvijek riskiramo držati nešto u našim rukama, iako možda da tebi ugodimo, a ono što vjerujemo da je tvoja volja, tako postaje naš kralj. Pomozi nam u svim ovim suptilnim prolascima, o Majko, jer mislim da mogu reći za velike stvari da je ovaj narod predao, vidjeli smo to, ali ove suptilne su možda opasnije od ostalih i blokiraju nas. Onda ostanimo u trenutku tišine i… zašutimo, također i u mislima, kako bismo zaista vidjeli iznutra.

Pitanje koje Isus postavlja Pilatu kada mu kaže: „Ti si kralj, kralj židovski”. „Kažeš li ti sam ili ti je netko rekao?”, gledajte, to je pitanje koje si možemo postaviti i mi. Danas slavimo blagdan: Isus Kralj, Marija Kraljica. Govorimo li to zato što smo tako odlučili, razumjeli ili zato što nam je netko rekao? Zašto ste došli u ovu crkvu, jer… slavimo Isusa Kralja, ali… je li on Kralj za tebe? Nije banalno eh! Izabrati Krista Kralja i Mariju Kraljicu, to možeš samo ako znaš što želiš… jer ako njih izabereš više se ne možeš vratiti; ako postanu za tebe kralj i kraljica, stavio si ruku na plug i više ne možeš nazad¹. Ako to radiš jer si čuo od nekoga, ništa nisi napravio. Kažeš: „U redu, idem na neko slavlje.” Možeš ići i na neku Državnu proslavu – dobro se jede, pjeva – to je ista stvar. Izabrati znači da znaš što želiš, želiš ga za Kralja, jer ga barem malo poznaješ, barem si malo osjetio u sebi što je njegovo kraljevstvo, koje nije od ovoga svijeta, osjetio si što to donosi Kralj mira. Mora te barem malo privući ako Ga želiš izabrati za Kralja, ne možeš to napraviti samo iz poslušnosti, inače ćeš Ga prije ili kasnije napustiti, sigurno.

Prevodim to na svoj način: potrebno je odlučiti hoćete li biti istinski kršćani ili je dovoljno biti kršten. Po mom mišljenju ima mnogo krštenih, malo kršćana, vrlo malo. Kršćani u smislu da su izabrali Krista, koji žele živjeti za Krista, s Kristom i u Kristu, koji su ga izabrali za Kralja i dali mu život. Gledajte da Oni, Isus i Marija, mogu kraljevati i stoga možemo imati sve Njihove dobrobiti kad oni vladaju nad nama, samo ako ih prihvatimo, a prihvatiti njih znači prihvatiti njihovu ljubav. Ne možemo ih izabrati i prihvatiti samo stoga što znamo da su moćni, prepoznajemo ih iako možda ne vjerujemo do kraja. Gledajte, ima i onih koji to rade eh, zapravo često stavljaju na kušnju Presvetu Mariju i Isusa: „Ako postojiš, učini mi čudo,” zar ne?, kao oni tamo pod Križem². Ne govorim o toj vjeri, govorim o onoj vjeri u kojoj znam da postoji, ali želim Ga više upoznati i onda mogu i tražiti, ma da bi ih upoznao, a ne da imam neko svjedočanstvo, dokaz.

Ako prihvatiš njihovu ljubav, prvi korak koji se dogodi, Oni te rađaju, oni rađaju djecu Božju, ali da bi to učinili, ta djeca su trebala izabrati Boga i Isusa i Mariju kao Kraljeve. To su obavezni prolasci. Ne mogu kraljevati nad onima koji ne odaberu, ne mogu kraljevati – to je Evanđelje, eh – nad onima koji su podijeljeni na dva svijeta, ne može biti Bog i mamona, ili je jedno ili je drugo³. Mi ne možemo ostati podijeljeni, nismo predviđeni, ili odabiremo Boga ili pak ako i ne kažemo: „izabrao sam nekoga drugog“, ti si izabrao, iako to ne kažeš. Ja ne kažem da biraš zlo, ne, no ako u potpunosti ne odabereš Boga, ti si izabrao zlo, jer takav je duh ovoga svijeta. On je upravo poradi toga došao na Zemlju eh, vratio se u svom drugom dolasku da to potencira i potom, po njegovom slavnom povratku, treba doći kraj: onome tko je Njega izabrao i onome tko je izabrao svijet. Nema, nema ničega između, ne treba biti; sada ima puno, masa je između, no na kraju neće biti ništa.

Prvi prolazak – idem brzo inače bih govorio satima – da bismo izabrali Krista Kralja, potrebno je izabrati Mariju kao Majku. Zašto? Jer samo Marija sada, u ovom vremenu, s obzirom na snagu duha ovoga svijeta, uspijeva u nama pokrenuti one procese koji nas vode da želimo Krista Kralja. Međutim prvo Nju moraš izabrati za Majku, jer Ona ne kraljuje osim ako je prvo ne izabereš kao Majku. Ona ne želi biti Kraljica, Kraljica je posljedica činjenice da je Majka, kao što je Isus Kralj kao posljedica činjenice da je svećenik, prikazan. Jednako tako i Marija. Majka je, Majka ostaje za vječnost, ona je Majka, i vodi te kao Majka. Izaberi Mariju, Marija te vodi k Isusu zajedno sa svim prolascima kroz koje će te provesti, pokazuje ga kao Otkupitelja, pokazuje ga kao spasenje, kao slobodu i u svim tim prolascima On potom postaje Kralj. Međutim ono što trijumfira što je? Uvijek Život, onaj s velikim slovom.

Isus kaže Pilatu: „Ja sam kralj, ali nisam od ovoga svijeta.” Ali također kaže: „Došao sam zbog ovoga, da budem kralj.” Razumijete li da ovim riječima otkupljenje i njegovo kraljevanje idu zajedno? Stoga krštenje nije dovoljno da budeš otkupljen, trebaš doći do toga u svom životu da kažeš: „Krist je Kralj.” „Ja sam poradi toga došao – kaže – da budem kralj.“ Jasno je da ga nije zanimalo da bude kralj Judeje: kralj duša, kralj ljudi, kralj života. Da ga je zanimala Judeja, stvorio bi neku drugu.

Također i za nas – ne na romantičan način – izabrati Isusa Krista za Kralja, Mariju za Kraljicu, znači ne biti od ovoga svijeta. Ne možemo reći Isusu Kristu da kraljuje u nama ako smo od ovoga svijeta (govorim o našem unutarnjem svijetu). Ne možemo imati jedan svijet unutra koji nam oduzima svu energiju i željeti Krista Kralja, jer On nije od ovoga svijeta, i ne trebamo niti mi biti. Slijediti njegov put znači odabrati njegovo kraljevstvo, to znači iskusiti ovu beskrajnu ljubav, to znači živjeti kao djeca Božja. To znači da centar našeg života postaje otkrivanje moga kraljevskog dostojanstva, jer u mjeri u kojoj ja razvijam moje svećeništvo – čuli smo da je on zaradio jedan svećenički narod, svi ste – to me svećeništvo vodi da budem kralj. Od krštenja sam prorok, svećenik i kralj, ali svi su oni povezani u dimenziji moga prikazanja Njemu, moga sudjelovanja s Njim, ne mogu živjeti paralelni život i imati kralja koji živi nekim drugim životom.

Mislim da nisam u krivu kad kažem da mnogi, mnogi žele Isusa za Kralja, ali ga malo tko izabere. Zašto? Jer ne žele ostaviti kraljevstvo ovoga svijeta. Jer u onoj mjeri u kojoj Mu se približavaju – i žele to eh, upoznao sam mnoge – ali ovdje postoji onaj korak koji nažalost mnogi vide kao korak gubitka, a umjesto toga to je korak dobivanja, jer razlika je u ovome. Sjećate se onog bogatog mladića: „Što moram učiniti da zadobijem…?”. „Zapovijedi.” „Već ih vršim.” – Pogledao ga je i zavolio ga. „Što mi nedostaje?” „Prodaj sve i slijedi me.” Ostao je žalostan⁴. To je prolazak koji se događa mnogima, jer ovo “prodati sve” stavlja u krizu tvoje sigurnosti, plaši te. Ali On je bio dužan izgovoriti tu rečenicu, Isus, jer je za tog mladića ovo “sve” bilo njegov kralj, ove sigurnosti bile su njegov kralj. Trebao je tog kralja staviti u krizu, nisu mogla biti dva kralja, Isus i još jedan, tako je za svakoga od nas.

Ja vjerujem da ću do posljednjeg dana svog života – govorim za sebe, vi ste možda svi bolji – imati nekog kralja i Isus će mi ga stavljati u krizu kako malo po malo napredujem. Nisam to mogao učiniti samo jednom, to je neka fantazija reći: obratio sam se. Bože daj! Počeo sam, onda cijeli život imam kraljeve za izbaciti i odabrati Isusa, sve suptilnije, sve dublje. No mogu svjedočiti ili moram svjedočiti da je to hod uskrsnuća i slobode, a ne gubitka. Meni kad netko svjedoči: “Ah, ostavio sam sve” i osjeća se važan. Ma što si ostavio? Ostavio si prljavštinu da bi uzeo zlato i još se hvališ – ostavio si sve, ah – ma šuti. Odnosno, zahvali Bogu što te je pozvao i dao ti snage da se odazoveš, jer da ti nije dao snage ne bi niti odgovorio. To je istina. Odnosno, odlukom da imam Krista za Kralja započinje jedan hod, hod koji me vodi da pobijedim sve u meni, sve što nije kralj; taj hod se zove hod smrti i uskrsnuća, umiranja sebi i uskrsnuća u Kristu. Isus je to učinio samo jednom, naravno, mi moramo neprestano vršiti ovaj proces više puta na dan, umirući sebi i uskrsavajući; to uskrsnuće je Krist Kralj, Marija Kraljica.

Za ovaj hod potrebno je sve ono što znamo… (inače ću biti ovdje satima): molitva, Euharistija, zajedništvo su… pomoć… prije svega, da svaki dan iznova izreknem moj da, uvijek počevši od Njega, sve što već znate, daj (idem brzo). Sve to je potrebno da bi se došlo do Krista Kralja i uvijek se polazi od želje, jer susresti Krista, kao što uvijek govorim, znači zaručiti se s Njim i ne možeš zaručiti jednu ženu ako je ne želiš. Nije dovoljno reći: “Volim je”, prije nego je zavoliš poželiš je, zatim je voliš, poznaješ je, ljubiš je sve više i više, tako je i s Kristom. A On u tom trenutku mora postati i više od te žene koju si odabrao, ako si u braku, jer „tko ljubi oca i majku, sinove, kćeri više nego mene…”⁵. To je jedan hod, no kad bi netko čekao sve dok ne dobije tu ljubav kako bi ga započeo, nikada ne bi započeo; u početku se krene od želje i dosta, potom ide.

Na tom putu postoje neki prolasci koje moram reći, iako sam ih uvijek govorio: ostati vjerni, jer bit će teških trenutaka, da. Ostati vjerni znači uvijek govoriti: „Ljubim Isusa više od svega,” jer neprestano u pojedinim bolnim prolascima, koji su najljepši, nema ništa ljepše, On ti dolazi reći: „Ljubiš li me više od drugih?” Koliko puta sam vam rekao da je Petra doveo do plača: „Gospodine, ti znaš da te ljubim.” „Ljubiš li me više…?” upitao ga je tri puta, a onda je počeo plakati i rekao: “Čuj, vidi ti malo.” I uvijek će nas tamo odvesti, uvijek. „Ljubiš li me više od života? Ljubiš li me i u ovoj boli? Ljubiš li me u ovoj kušnji? Vjeruješ li da sam tu? Ili želiš da interveniram uobičajenim čudom? Vjeruješ li mi? Želiš li sa mnom proći kroz ovu kušnju, čudo ćeš poslije vidjeti, ono pravo, gdje sam te bio oslobodio? Ako sada nad tobom učinim čudo, ti ostaješ ono što jesi, ostaješ ono što jesi, nisi uskrsnuo, ozdravio si ali nisi uskrsnuo; drugačije je, bolje je uskrsnuti nego ozdraviti, jer to onda dolazi kao posljedica.”

Ako ostaneš vjeran, tada On dovršava otkupljenje u tebi i koje je to otkupljenje? Jedan novi čovjek, slobodan čovjek, uskrsli čovjek. To je svetkovina Krista Kralja. Početak godine bi trebao biti: danas želim započeti ovaj hod, i potom se ide. I potrebno ga je obnavljati svake godine? Da, ja bi to činio više od jednom godišnje, svako toliko, resetiranje pa ispočetka, jer mi smo krhka bića, htjeli ne htjeli, uvijek nam je lakše izabrati ono što ne bismo trebali izabrati. To je normalno. Ni tu ne klonem, ali ipak biram opet Isusa.

Kad dođeš do ovoga, potom je vrh, koji bismo htjeli odmah: „Dat ću vam novo srce, stavit ću novi duh u vas.”⁶ Svi bismo mi to željeli na početku kako bismo mogli živjeti cijeli naš prolazak na Zemlji do Raja u miru i blaženstvu. Umjesto toga, on ti daje novo srce i novi duh kada je on uistinu Kralj, kada više nemaš ništa, kada mu kažeš: „Gledaj, nemam više ni očiju za plakati, nemam više ništa,” onda tada ti daje novo srce i novi duh i počinješ živjeti.

Sretna svetkovina svima i pozivam vas da započnete! Nemojte se uplašiti i reći mi: „Eh, imam pedeset godina.” Počni, iako imaš pedeset godina. Neka krenu i oni koji nisu baš mladi, ne? (ima ih), krenite! Sve dok imate oči otvorene, možete!

Primi preko nas, preko našeg svećeništva, preko naših granica, sve duše slične nama, s istim manama, ali koje žele hodati naprijed; također i one koje same sebi ne znaju oprostiti, koje ne znaju oprostiti i koje danas mogu primiti ovu milost preko našeg prikazanja, naše molitve. I koji god žele biti kršteni, ja vas krstim imenom “Marija” i “Josip”, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. U ime Presvetog Trojstva odriješujem vas od vaših grijeha, utiskujem u vas pečat Duha Svetoga i dajem vam znak trijumfa Bezgrešnog Srca Marijina. Sjedinjujem vas s Crkvom Isusa Krista svega Svemira. Zapovijedam tebi Sotono, Luciferu, svim tvojim đavlima, nad đavlima, lažnim prorocima, antikristima, zapovijedam tvom duhu, tvojoj misli, tvom bijesu, tvom zavođenju, zapovijedam ti da se pred svima razotkriješ kakav jesi: ti si lažan, ti si ništa, ti si taj koji je izabrao smrt. Neka svi koji primaju od tebe znaju da je njihovo vrijeme prošlo, jer tvoje je prošlo. Povuci sva prokletstva koja si bacio na djecu Božju, povuci onu tvoju diktaturu koja dominira svijetom preko ezoterije, zarobljava ga preko okultizma, preko masona, Iluminata. Svi zajedno, koji se ne kajete što ste izabrali Lucifera, nego ga i dalje želite, idite zajedno s njim u sumporno jezero, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Bože, Oče naš, koji si nas nahranio Kruhom besmrtnog života, daj da radosno poslušamo Krista, Kralja Svemira, da s Njim živimo bez kraja u njegovu slavnom kraljevstvu, novom stvaranju. On koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Gospodin s vama.

I blagoslov Božji, danas, njegovo kraljevsko dostojanstvo, koje donosi zajedno s njegovom ljubavlju i njegovom milošću, donosi oproštenje, donosi život, donosi uskrsnuće, neka se spusti u cijeli Svemir, na sve ljude dobre volje, no pritisnute mnogim kraljevima, neka se spusti donijeti snagu koja svima daje hrabrost započeti hod kako bi Gospodina Isusa Krista učinili Kraljem vlastitih života. Neka se spusti na najsiromašnije, na najočajnije, na one u najtežim situacijama, u ratu, u zatvoru, bolesne. Neka se spusti na one koji gube nadu, koji gube vjeru i neka im povrati Život, neka im povrati hrabrost da riskiraju zajedno s Isusom, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.