Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

13.10.2024

XXVIII. Nedjelja kroz godinu – godina B
Mudr 7, 7-11; Ps 90; Heb 4, 12-13; Mk 10, 17-30

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.

Iako nismo htjeli, susreli smo se na dan 13. listopada. Znate koliko je Presvetoj Mariji stalo do toga, rekla nam je nekoliko puta da se spominjemo 13. svibnja i 13. listopada. Cijeli prošli tjedan molili smo prikazujući se Gospodinu da sve više ljudi shvati pravi smisao, duboki smisao ukazanja Presvete Marije u Međugorju, koja se ne zaustavljaju samo na efektu „Marija se ukazuje, ima ozdravljenja, moli se“, nego da se ova ukazanja razumiju u našem vremenu, u ovom vremenu.

Ovaj tjedan molim svakoga od vas, od nas, da uzdignemo preko našeg svećeništva, bilo kraljevskog bili ministerijalnog, poput nas, sve patnje, svake vrste, fizičke patnje, moralne, duhovne patnje; uzdići svu patnju ovog čovječanstva, jer radeći to možemo smanjiti, uništiti – upotrijebite izraz koji želite – destruktivnu energiju, svu pokvarenost. Znate da svaka pokvarenost, kao i sve dobro, sve izlazi iz srca čovjekova, dobro i zlo. Nitko od nas ne može reći da nije dotaknut pokvarenošću. Dotaknuti smo istočnim grijehom, dotaknuti smo svim grijesima na Zemlji.

Naš zadatak je, Bog je Onaj koji to čini u nama, stoga, molim vas, ne opterećujte se, ali dopustimo Bogu da nas koristi, jer pobjeđujući našu pokvarenost, svatko od nas ima nešto posebno, pobjeđujemo pokvarenost koja je u ‘čovječanstvu’; to znači uzdići patnje nevinih, malenih, djece, abortiranih, zamrznutih znači pomoći u ovom prolasku, kako bi ta patnja postala otkupiteljska, te postaje blagoslov za nas. Pripremimo se odmah, počevši od danas.

Znate da na svakoj Misi, Bog dopušta da sudjeluje mnoštvo duša. Crkva nebeska svakako sudjeluje i oni, vjerujte mi, prihvaćaju te nakane. Nije da se samo mi prikazujemo i molimo na nakane koje dajemo svaki tjedan, također i Crkva na nebu, također i Sveci, također i Presveta Marija mole za ove nakane. Sjedinimo se s Njom, idimo i pokupimo ovu patnju. Prvi korak prema patnji, onaj koji nas oslobađa za ulazak u uskrsnuće, jest Božje oproštenje. Oproštenje je najveći lijek. I onda nastavljamo.

Na ovaj blagdan, o Majko, želim cijelu tvoju Crkvu staviti u tvoje Srce, jer Crkva Isusa Krista ili je tvoja Crkva ili nije Crkva. Želim staviti u tvoje Srce sve malene, posljednje, nevine, sve one koji na ovoj Zemlji pate iz mnogo razloga, pate poradi ratova, poradi bolesti, poradi gladi. Ali koliko je samo patnje od strane nevinih, svih onih koji trpe poradi djela ovog čovječanstva, djela ljudi, te trpe u tišini. Želim staviti također i Stvorenje u tvoje Srce, jer i ono pati, pati s nama i reagira poradi te patnje.

I po tvom Srcu, o Majko, neka se sve donese pred Božje prijestolje, da na svakog čovjeka, na svaku ženu dobre volje koja to želi, koja to traži, siđe njegovo oproštenje, njegova milost, njegova ljubav. I neka se svaki muškarac i svaka žena osjećaju oslobođeni svakog osjećaja krivnje; svaki muškarac i svaka žena koji izabiru Boga cijelim svojim bićem neka osjećaju ovu Božju ljubav, osjećaju da je ta ljubav jača od svake bolesti, jača od bilo kojeg grijeha, jača je od smrti; neka osjete snagu ove ljubavi koja dotiče svaku stanicu tijela te da osjete da svaka stanica iznova započinje živjeti, jer osjeća život, osjeća Autora života.

O Oče, pošalji iznova tvoje oproštenje. Isus Krist, tvoj Sin, danas te moli u ime svih nas. On i dalje preuzima sve naše grijehe kako bi izgorjeli u njegovoj ljubavi. A Ti, Oče, pošalji Duha Svetoga, Tješitelja, da oprašta u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Ova tri čitanja zajedno pokazuju jedan jako lijepi hod za promatranje, jednostavan, hod koji po misli ljudskoj i poradi ljudske misli je nemoguć, no Bogu ništa nije nemoguće. Prvo Čitanje govori o Mudrosti i opisuje da je Mudrost više od svih blaga, više od života, više od zdravlja, kaže. Gledajte da je ta Mudrost, mogli bismo reći Isus Krist i ne griješimo, međutim, ono što najviše pomaže vidjeti put, Mudrost je smisao života; imati mudrost kako bismo razumjeli zašto postoji naš život: „Zašto sam ovdje?, što trebam raditi?, kamo idem?”, ali ovaj smisao u Bogu, duboki smisao jednog života koji je darovan i za koji ćeš morati polagati račun i vratiti ga na kraju kako bi živio vječno. Razumjeti smisao prikazanja, trpljenja, muke, smisao kušnji.

Gledajte, ako ne počnemo ovako razumijevati život, ne razumije se križ pa stoga ne razumijemo ništa. Ako ne razumijemo razlog križa, kao prvo Kristova križa, a potom i onoga svakoga od nas, to znači da ne razumijemo život. Možeš živjeti, ali nije istina da živiš, preživljavaš. Mi, ako želimo učiniti korak dalje, ako ovo ne razumijemo, kako onda možemo razumjeti poziv svakog kršćanina da budemo slični Kristu. I poziv svakog kršćanina je slijediti: „Tko hoće za mnom”¹, poziv da svoj život prikažem za čovječanstvo, poziv nositi i naviještati da je Gospodin uskrsnuo, ne riječima, nego činjenicama. Smisao života daje put: „Ja sam Put, Istina i Život.”²

Ako netko ovako krene, jamčim vam da je to put da pronađe sve odgovore. Ako netko počne postavljati ova pitanja Gospodinu, to je prolazak do svih odgovora. No u tom prolasku se udaljuju svi strahovi, jer svako pitanje ovako upućeno Gospodinu, iskreno, stavljajući se na raspolaganje istinskoj Mudrosti, Bog oslobađa, obasjava, donosi svjetlo tamo gdje je tama, gdje je zbrka. Gledajte, jedna od Luciferovih velikih igara je upravo ova zbrka eh, i mislim da je današnji svijet prilično zbrkan. I ovo svjetlo udaljuje strahove, pobjeđuju se kušnje, pobjeđuje se pokvarenost – nakana za ovaj tjedan. To je prvi prolazak.

Potom, Sveti Pavao ide dalje: on nam govori o Božjoj riječi koja prodire do duše i duha. Gledajte da je ova Božja riječ (o tome smo govorili zadnjih dana) upravo ovaj dar ljubavi, ovaj mač koji ulazi ne samo na razini duše, jer u svemu što sam prije rekao bili smo na razini duše: strahovi, kušnje, izbori, odluka, razumijevanje,… ti si na razini duše. Ako si ti učinio prvi korak, Božja riječ, dar ljubavi – za svakoga može biti drugačije – ide dalje, vodi te do spoja između duše i duha. Sveti Pavao kaže: „Sve je razgoljeno.”³ Ne gledajte na to kao na nešto loše. Razgoljuje sve, sve što je neka nadgradnja, sve što je bilo stavljeno u našu dušu, i u tom spoju prema duhu – duh može biti samo, znate, ili uronjen u Boga i proširen ili udaljen od Boga i skupljen– ma samo Isus Krist ulazi u duh. Ovo vam je jasno, zar ne?

Međutim, u tom spoju, zamislite cijev (ružno je ma…) po kojoj duh komunicira s dušom, ta se cijev može začepiti i više ne prima duh. Evo, ovdje se sve mora ogoliti, ali to je kasniji korak, prvo moraš napraviti te odabire koje sam rekao.

U ovom ogoljavanju od svega još jednom prisutan je cijeli put preobrazbe, pročišćenja, buđenja slike i prilike Božje, čišćenja, mijenjanja svega, svake tvoje misli. Sve u nama mora biti pročišćeno kako bi omogućili duhu i duši da postanu jedno i to je uvjet poradi kojeg potom ulaziš u Novo Stvaranje. Ništa nečisto neće ući⁴, ne smije biti ničega. Znate da sve naše misli polaze iz srca. Čak je i znanost, već sam vam rekao, rekao sam to prije nekog vremena, sada shvatila da misli ne izviru toliko iz glave, koliko iz srca. I sve, pa i naše misli trebaju postati Kristove misli, trebaju se preobraziti, suobličiti njegovoj misli. Evo zašto je Božja riječ poput mača koji prodire, onoga mača koji je probo Isusovo srce iz kojeg je potekla krv i voda⁵.

Znamo i više smo puta govorili o sjećanju duše i znamo da tamo ostaju rane, patnje, osjećaji krivnje, okrivljavanja, gdje nastaju svi strahovi, ali preko ovih sjećanja duše, koja ima memoriju, volju i intelekt⁶, potom započinje naš hod, samo što, ako nisu pročišćeni, mislim da je to jednostavno razumjeti, ti započinješ hod vođen strahovima, vođen patnjom, granicama, nisi vođen od duha. Dakle, pročišćenje nije toliko uvjet koji Bog traži jer želi da budemo savršeni, nego je to ono Božje djelovanje koje je za čovjeka nemoguće, ali Bogu⁷ ništa nije nemoguće, jer Bog nas ljubi. To nije neka obveza, to je čin ljubavi.

Hodali smo kroz ove godine kako bi sve došlo pod svjetlo Božje, kako bi sve ozdravilo i ja kažem da i ovom ozdravljenju mora doći kraj. Želim reći, kažem za sebe, kažem za vas: „Dosta! Idemo dalje. Potrudimo se uroniti u duh i dopustimo neka sve što se još miče u duši gunđa, no ne dajmo tome veću težinu.” Ovo je trenutak kad kažem da se prestanemo vrtjeti oko sebe. Nastavljati se i dalje vrtjeti nema nikakve koristi, to je perfekcionizam, no u duhovnom hodu perfekcionizam nije potreban, potrebna je ljubav, potrebna je vjera, povjerenje, u Boga; potrebna nam je sigurnost: „Dosta, ne želim više slušati ovu ružnu misao”, i iskreno je prikazujem Bogu, čak i ako mi se još vraća, to više nije moj problem. U mom svećeništvu, kad se sjedinim s Kristom, i On će se sjediniti, ne mogu nastaviti: „I još imam ovo, i još imam ono, i još imam ono drugo.” Dosta! Ovaj dar ljubavi, koji je za svakoga drugačiji, dopire do spoja između duše i duha upravo da bi uklonio onu pokvarenost koja uzrokuje te misli. Dakle, prvi korak: „Ja to želim”, potom, ako se ne spustimo i te ostanemo na prvom koraku, nikada nećemo eliminirati korijen tih misli. Razumije se, nadam se, zašto.

To je djelovanje Isusa Krista, rekao sam prije: nitko ne može ići tamo. Kada se kaže u Poslanici Hebrejima, ja kažem sveti Pavao jer, za mene, Pavao ju je napisao, ovdje se samo kaže Poslanica Hebrejima. On kaže: „Riječ.” Tko je Riječ? On je Riječ Božja. A tko je Riječ Božja? To je Isus Krist, Riječ. Nemojte misliti samo na Evanđelje – Riječ. Kad Pavao kaže ‘Riječ’, to je Isus Krist, to je Božja Riječ. Dakle, samo On ulazi, između duha i duše, i također dodiruje duh. Samo On.

Mislim da Evanđelje sažima sve što sam rekao pokazujući čovjeka koji odlazi i govori mu: „Učitelju dobri, što trebam činiti?” A On mu prvo kaže: «„Zapovijedi?”, „Ah, ja to već vršim.” On ga pogleda i zavoli.» Sljedeći korak: „Prodaj sve.” Ne mislite samo na materijalne stvari, uvijek vam govorim. „Prodaj sve”, prodaj tvoju misao, prodaj tvoju ideju, tvoja uvjerenja, ono što je po tebi najispravnije i naj apsolutnije, „prodaj sve, podaj siromasima.” I ovdje također ne razmišljajte o siromasima koji nemaju ništa, nemaju novca,… daj onima koji nemaju apsolutno ništa od tih uvjerenja, možda im treba, jer oni moraju započeti hod poštujući zapovijedi. „Dakle, prodaj sve te stvari, a zatim slijedi mene i ja ću ti objasniti ostalo. Ako me ne slijediš, neću ti ni objašnjavati ostalo.” Jasno je. Ako Ga slijediš, događa se ono što sam prije rekao: vodi te tamo, vodi te da oslobodiš dušu, vodi te do duha. Razumijete da je to kršćanski hod.

Najveća šteta koju nekome možete učiniti – nažalost to rade i svećenici i oni na visokim pozicijama – upravo je blokiranje tog djelovanja duha. Želeći reći: „Dođe do ove točke, dalje ne ide.” Strašno. To je kao da želite reći: „Što je pravo da Gospa kaže, što je pravo da Gospa napravi. Ukazanja su istinita, ona su lažna.” Postaješ sudac Duha Svetoga. Po meni je to najveći grijeh koji možeš počiniti jer si počinio Luciferov grijeh, eh. Potom, napravio si ga jer si ono što jesi. Treba samo moliti za ove ovdje, a ne slušati ih, molite da se pokaju.

Ovaj hod „Dođi, slijedi me” Isus govori svakoj duši. Taj hod je osoban za svaku dušu. U tom hodu svaka će duša imati svoje prolaske. U tom hodu ne možete ništa prilagođavati. Možeš prilagođavati na razini zapovijedi, duše, strahova. Ovo je jasno za sve. No onda kada uđeš u duh i želiš se prilagoditi, ti izvršiš ubojstvo.

Tamo je nešto što samo Bog može, a ne mogu niti svećenici: duhovni voditelj… Dobar svećenik na toj razini može pogledati i reći: „Ja razumijem ovako”, no ne može ući. Ako uđe, nanosi bol. Ulazi samo Isus Krist. I pazite da ne kažete: „Svećenik ministerijalni je jednak Isusu Kristu.” Dakle, noge mi se tresu od same pomisli da sam ja Isus Krist, ali jadni vi! To je suptilno, a Isus to jasno kaže. «Kada Petar kaže: „Ali tko će se onda spasiti? Nitko!” I kaže mu: „Da, nitko na Zemlji”»⁸, po ljudski, ali Bog je odlučio poslati svoga Sina, odlučio je poslati Duha Svetoga. Odlučio je u ovo vrijeme poslati Presvetu Mariju, odlučio je poslati sredstvo zvano Centralna Jezgra. To je Božje djelovanje, to nije ljudsko umijeće ili nekog čovjeka. Ne znam razumije li se.

Jednostavne su stvari, recimo, ali daju smisao životu, eh. U današnje vrijeme, za cijelo čovječanstvo na Zemlji, prošlotjedna nakana: prihvatiti ili ne prihvatiti prisutnost Presvete Marije u dubini znači odlučiti živjeti ili umrijeti. Ne postoji ništa između. Ne možeš staviti između: „Da, ali tamo se moli, da, ipak, vjerojatno, da ipak…“ Ti trebaš reći ukazuje se ili se ne ukazuje. Ali ne moraš reći jer ako ne kažeš ti Ona se neće ukazati. Traže da budu veći od Presvete Marije, bogohuljenje reći, bogohuljenje je, i još više…, da se Gospa mora podložiti župniku. Ne znam kako čitaju Evanđelje, a uglavnom su svi zadovoljni, svi sretni.

Postoji li zbrka u svijetu? Da, ali najveća zbrka nije to, a ima je, nažalost to je ova ovdje: s oltara na znaju više razlikovati dobro od zla. Ne znaju razlikovati je li to Gospa ili je to đavao. I trebaju im komisije. Ali ja sam vidio u Međugorju u prvim vremenima da su seljaci odlazili i odmah shvatili bez puno komisija. Oko Crkve se okupljalo cijelo Međugorje, sva okolica, došli su s polja, ostavili alat, tri sata klečali: razumjeli su.

Dakle, život smo dali za Mariju, mi ne idemo protiv nikoga, molimo. No, ako nismo sposobni prepustiti Bogu da nas vodi iznutra, ja vam kažem: promijenite vjeru, ili bolje, ima ljepših, jednostavnijih, idemo tražiti kršćane. Najljepši su ateisti, po meni, koji nemaju puno problema, rade ono što misle. Ako želite slijediti Krista, slijedite ga do kraja, nemojte praviti kompromise s istinom. Ma što? Rugamo se sami sebi, misleći da se rugamo Bogu. Ako to prenesemo na nas, nastavljamo napredovati. Gledajte On jasno završava: imat ćemo braću, sestre, majke, djecu, polja, zajedno sa progonima. I onda idemo naprijed. Progone nas? Aleluja. Pobjeđujemo pokvarenost u tim progonima. Svatko ima svoje. U svakoj pokvarenosti dolazim pred Boga i gledam smisao života.

Pomolimo se.

Sveti i milosrdni Oče, koji si nas nahranio Tijelom i Krvlju tvoga Sina za ovo sudjelovanje u njegovoj Žrtvi, daj nam komunicirati sam njegov život: On koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Gospodin s vama.

I blagoslov Uskrslog Gospodina, koji živi u svakome od nas, blagoslov njegova života, njegove ljubavi, neka se spusti na nas i preko nas dođe do svakog muškarca i žene dobre volje, neka dođe do Čistilišta, neka dođe do svega Stvorenog, stvorenja. Njegova ljubav i njegov život neka pobjede smrt u nama i oko nas; neka njegova ljubav pobijedi svaki oblik pokvarenosti koji je u našim srcima, koji je oko nas. Neka se njegov blagoslov i njegovo svjetlo spuste i na sve one koji su odlučili služiti Luciferu, neka se spusti na cijeli pakao i baci ga u sumporno jezero, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.