Poruka od Svete Klare Asiške od 20. svibnja 2013.
(Izvadci iz poruke Svete Klare Asiške. Cijelu poruku možete pronaći na našoj web stranici (kliknite ovdje) i u knjizi „Prema novom stvaranju 2012.-2021.” na str. 161, Izdanje Luci dell’Esodo)
„Predraga braćo i sestre, mir vam i dobro! Svevišnji Gospodin me zamolio da vam govorim o kontemplaciji. […]
Što je kontemplacija? Nije neka asketska vježba, duhovna akrobacija, neki nestvarni koncept, nego je disanje, odmor duše. […] Kada smo raspoloživi živjeti za Boga, kada želimo pripadati samo njemu i potpuno mu se darujemo, tada se rađa prava kontemplacija kao plod predanja Bogu u povjerenju. Prikazanje života Bogu ključ je koji otvara naš duh, u koji je Bog položio svoje blago. Da, predraga braćo, tko ljubi Boga budi se za pravi život; tko je spreman dati sve prima sve od ljubljenog Oca. Tko ljubi želi kontemplirati lice ljubljenoga i divi se svemu što ljubljeni čini, zna prepoznati svaki njegov čin pažnje i ljubavi. Tako se između Boga i čovjeka rađa ljubavna priča koja ne završava niti sa smrću, naprotiv: u dimenziji vječnosti ljubavnik i Ljubljeni postaju jedno.
Kontemplacija je stav začuđenosti i šutnje pred Božjom veličinom: stvorenje se podlaže Stvoritelju ne iz servilizma ili iz straha nego iz ljubavi. Iz ovog stava se rađa mudrost i spoznaja zakona života. Čovjek postaje poučljiv pod Božjim vodstvom te započinje djelovati u svjetlosti: njegova su djela dobra, izgrađuju sav Božji narod. Čovjek radi za Gospodina ali ne osjeća više opterečenje, jer je ispunjen božanskom prisutnošću koja je odmor za dušu.
Istinita vjera uvijek vodi u kontemplaciju. […] Nada također vodi u kontemplaciju jer čovjek koji živi u nadi svaki dan kontemplira Božje darove preko kojih on ostvaruje njegova obećanja. […] Ljubav, ako je ljubav, cvjeta u kontemplaciji. […] Kontemplacija je kći ljubavi i nikada nije svrha samoj sebi: kontemplacija gura u akciju jer kontemplirajući ljubav Božju, čovjek se osjeća ispunjen tom ljubavlju i pokreće se prema bližnjem. […]
Iz svega ovog možete shvatiti da ste svi pozvani na kontemplaciju i da je ona dio vašeg života; kršćanski život bi zaista trebao biti kontemplativan. […] Ljudski duh naime, je stvoren za poznavanje Boga ali ne može upoznati ono što ne vidi. Upravo poradi toga nam služi kontemplacija: to je pogled duha upućen prema Bogu, koji dopušta da upoznamo Boga onakvoga kakav jeste.
Bog koji je Duh stanuje u ljudskom duhu. Prisutnost Duha Svetog u vašem duhu je poput fontane smještene usred vrta. […] U vašem zatvorenom vrtu možete kontemplirati Boga i odmarati se u njemu. U vašem duhu se odmarate, više nego na bilo kojem drugom mjestu u svijetu. […] Već sada možete predosjetiti odmor u Bogu tražeći ga u intimi vašeg duha, tamo gdje je Bog iskopao bunar žive vode. On dolazi živjeti u vama ako ga zazovete, ako ga želite svom snagom.
Tijekom moga zemaljskog života nikada se nisam umarala tražiti lice Božje. Neprestano sam crpila iz njegova bunara živu vodu što sam više crpila više sam se ispunjavala; iz cijelog mog bića izranjala je ljubav i širila se oko mene, doticala je mnoge duše koje su bile udaljene, iako sam živjela u tišini u Svetom Damjanu. Neka vas nikada ne umara tražiti Isusa i kontemplirati njegovo lice koje je puno ljubavi za vas. Dopustite da vas zahvati njegov pogled i pronaći ćete pravi odmor; tada ćete kontemplirati Boga i u svakidašnjem životu, tamo gdje je vaša egzistencija.
Pratim vas mojom molitvom i ljubim vas u Bogu. Primite moj blagoslov:
Neka vas Gospodin blagoslovi
i neka vas čuva.
Neka vas obasja
licem svojim
i neka vam daruje svoje milosrđe
Neka upre u vas svoj pogled
i neka vam daruje mir.
Neka Gospodin uvijek bude s vama
i učini da vi budete uvijek
s njim!
