Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

03.07.2024 Sveta misa za ozdravljenje

Sveti Toma apostol

Ef 2, 19-22; Ps 116; Ivan 20, 24-29.

Mauro 1 dio 03.07.2024 Sveta misa za ozdravljenje

Mauro 2 dio 03.07.2024 Sveta misa za ozdravljenje

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama. (I s duhom tvojim.)

Mislili smo, danas, na ovaj blagdan – za nas je blagdan, blagdan je za oca Tomislava, no blagdan je jer nam je sveti Toma dan za zaštitnika. Uvijek nam je blizu. On je jedno sa Svetim Rafaelom, sa svim našim Svecima, a također i ostalim zaštitnicima, koji zagovara za nas, koji moli, koji nam daruje milosti – i mi smo odlučili upravo danas započeti djelo koje je dio našeg poslanja: oslobađajte zatvorenike, izgonite zloduhe, naviještajte da je blizu Kraljevstvo Božje, da je Gospodin blizu[1]. I ovo udaljuje svaki strah. Strah udaljuje nadu, strah udaljuje Boga, ne da se Bog udaljava, mi se udaljavamo iz straha.

A od nas se, međutim, traži, i darovano nam je poslanje, ponavljam: nosite mir i ljubav u cijeli svemir. No, ako želimo sažeti, ja kažem: nosite cijelom svemiru da postoji jedan Otac, da ste vi sinovi i kćeri. I kada ova riječ “Otac” poteče u nama, jamčim vam da će svi strahovi pobjeći. Kada svijest da imamo jednog Oca zavlada cijelim našim bićem, pobijedit ćemo.

Dakle, za slavljenje Mise za ozdravljenje od strahova prvo je: pokušajmo ući u ovaj kontakt s Ocem. Zatim će On djelovati preko Sina kako bi nas ozdravio. Međutim, sve polazi od Oca.

Molim te Oče neka jednostavnost tvoje ljubavi, tvoga života osvoji čitavo naše biće, sve naše duše, Oče, svakoga od nas; neka tvoja ljubav učini da padnu sve one slike koje su nas dovele da Te se bojimo, neka padnu sve one riječi iz naše duše koje su ranile tvoj lik, koje su nam predstavile Oca kao sudca; neka naše duše ozdrave također i  od rane koju smo zadobili od ljudskog oca.

O Oče, želimo moliti za ozdravljenje od straha. Najveći strah je strah od Tebe. Čini se da je nemoguće imati strah od Ljubavi, no ipak je tako. Onda, neka se danas po zagovoru čitave Crkve, svetoga Tome i Presvete Marije, spusti tvoja ljubav na ovo čovječanstvo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

***

Sretan sam što ovu Misu za ozdravljenje od strahova mogu slaviti upravo na dan Svetog Tome. Ne samo zato što je on s nama i molit će zajedno s nama, nego i zato što je ovaj Tomin stav („Ako ne stavim ruku, neću vjerovati…“[2]) tipičan stav za strah. Strah koji nema hrabrosti vjerovati jer se okrivljuje što je izdao Gospodina, što nije bio pod Križem, te ljubav Božju, Isusovu, mjeri na temelju njegovih postupaka. Tada se pokreće opravdanje unutar duše, pokreće se jedan destruktivni mehanizam koji vodi u nevjeru. Međutim, napravio je jedan prolazak: „Gospodin moj i Bog moj.“[3]

Dakle, ako mi danas želimo pokušati ozdraviti od strahova, prvi korak je biti iskreni i gledati naše strahove, čega se bojim. Ne možemo otjerati sve što nas koči, plaši, sve što nas koči u životu opravdavajući to manje ili više ispravnim stavovima.

Gledajte što je Isus učinio s Tomom, to će učiniti sa svakim od nas. Nije izmolio neku čarobnu molitvu: ukazao se, Toma je imao zahtjev: „Ako ne stavim prst…“ Rekao je: „Stavi!“ Vrlo konkretno. I dok mu je dopuštao da vrši tu gestu Toma je klicao u Duhu Svetom, ja kažem: „Gospodin moj i Bog moj.” I tako će biti za svakoga od nas, ako danas bude znao pogledati vlastiti strah i proći kroz njega s Isusom. Ovo je uvod.

Strah je najjače oružje zla. Suprotno je od vjere, suprotno je od nade. Svi znamo da nas kroz strah, posebno od smrti, Lucifer drži u ropstvu[4]. Već izgovaranjem ove rečenice potvrđuje se ono što sam prije rekao: ako smo robovi, nismo slobodni i ne možemo klicati: „Gospodin moj i Bog moj“ u punini Duha Svetoga.

Strah je izravno povezan s istočnim grijehom, tamo započinje. Ako pogledate, Adam i Eva su slobodno razgovarali s Bogom. Bog je silazio navečer da popriča s Adamom i Evom. Mislim da je bilo mnogo parova, zar ne? Bog je silazio, čavrljali su. Poradi onog prolaska koji neću opisivati, istočnog grijeha[5], Bog opet silazi: „Gdje si?“, „Sakrio sam se. Bojim se. Imao sam strah.“[6] I tu sve počinje: strah od Boga adan prije razgovaraš s njim i potom imaš strah.

Gledajte, od tog trenutka – i mi smo u istočnom grijehu, eh, znam da govorimo za nas: rekli smo da u začeću, bili smo predviđeni za novo stvaranje, no mi ovdje, na Zemlji, jesmo u istočnom grijehu. Neka nitko ne pomisli: „Ja sam izvan toga.” Presveta Marija je bila predviđena bez istočnog grijeha kako bi začela Isusa, no svi drugi… – od tog trenutka, od tog grijeha, duša je počela bježati od Boga. Počela se skrivati, te iz tog bijega rađaju se sva stanja duše. I iz tog bijega od Boga rođen je sav grijeh, sve pogreške. Od tog trenutka tamo rađa se naša misao, misao duše, koja je odvojena od Boga. I od tog trenutka tamo mi započinjemo hod ponovnog ulaska u Božju misao.

Međutim, naša je duša stvorila njezinu misao, doživjela je šok, uplašila se. Pokušajte zamisliti kako je njoj bilo preći s razgovora s Bogom na strah. To je šok! Ne!? Odatle su rođene sve dimenzije u duši koje mi sada s mukom pokušavamo uroniti u duh. Onda  iz ovoga već shvaćate da je ispravno slaviti Misu ozdravljenja od strahova. Ne trebamo se osjećati krivo jer imamo strah, to je normalno. Ova normalnost, ako je prepoznamo, otvorit će prolazak za mnoge duše, za čitavo Čistilište, jer također i oni imaju strah. Još uvijek su u Čistilištu jer imaju strah. Znate, zar ne?, da Gospa silazi u Čistilište samo za vrijeme velikih blagdana, jer se boje. Dakle, nositi im ovaj navještaj koji mi vršimo: „Normalno je imati strah, no mi imamo jednog Spasitelja kod Oca“, to je prvi korak da ih oslobodimo. Opuštaju se, odmaraju i spremne su prepustiti se kako bi bile ozdravljene. Učinite to i za vašu dušu. To je normalno.

Ne napravimo li ovaj prolazak da kažemo: „Normalno je, smiri se, dušo moja, odmori se, budi dobra!“, u njoj se odmah pokreće beskonačan broj bjegova. Počinje tražiti opravdanja i ulazi u tu dinamiku, koja se odnosi i na sve ljude: traže Boga, ali Ga se boje. To se neprestano događa: “Tražim Ga, hoću Ga, ali nikada se ne mogu u potpunosti darovati.”

Iz tog straha mogli bismo navesti vrlo veliku knjigu mnogih strahova koji se svi tamo rađaju. Navest ću samo neke, jer inače…: strah od pogreške, strah od suda, od Božjeg suda i od suda drugih. Strah od svake novosti: sve što je novo nas plaši; kod svakog novog prijedloga prvi je strah. Strah da nećemo biti razumljeni. Ako gledate, koliko puta i ja kažem: „Jesam li bio jasan? Jeste li razumjeli?” To je jedan strah. Strah od drugih, strah od mraka, strah od svjetla. Imamo strah od svega. Ne svi, no ima onih koji se boje mraka, onih koji se zaključaju u sobu jer se boje svjetla. Ima svakakvih strahova.

Zašto se to događa? Stoga što, ako ne izađemo, moleći Boga za pomoć, iz ove dinamike istočnog grijeha, ti si vođen strahom. Na sve načine on je taj koji te vodi. To je način na koji te zlo drži u ropstvu. Jer i strah od smrti je prije svega jedna slaba vjera. No uvijek je to strah od nepoznatog: što će biti?, od novosti; jer nitko ne zna kakva je. Tu su, naravno, i normalni strahovi. Strah od boli je normalan, strah od lava je normalan. To jest, ne kažem da su svi strahovi pogrešni. Dakle, ako si vođen strahom, sigurnost i izvjesnost vidiš kao jedini izlaz, jer se zbog njih osjećaš smireno. No, ako pogledate, upravo te sigurnosti sprječavaju te da istinski ozdraviš.

I, zapravo, Isus u Evanđelju, koje je u cjelini jedan hod ozdravljenja od straha, – „Ne bojte se“ je najčešća riječ u Evanđelju – u čitavom tom hodu On ti daje da ostaviš sve sigurnosti, jer te sprječavaju da ozdraviš, sprječavaju te da iznova čuješ Oca.

Mislim da svatko od nas vidi ove stavove i svakome od nas je jasno da su ti stavovi daleko od vjere. Jasno je da su ti stavovi u sukobu s onom ljubavlju koju imamo prema Bogu, s onom sigurnošću da nas On ljubi, da smo dragocjeni za Njega; sukobljavaju se s onom sigurnošću da nas drži u ruci i neće nam se dogoditi ništa što će nas povrijediti. Znamo da se sukobljavaju, no moramo biti iskreni, kao što rekoh na početku: poneki strah još se giba u nama. I zato želimo slaviti ovu Misu, želimo to činiti kao svjedoci čovječanstvu. Međutim, da bismo doista bili sredstva, moramo živjeti mi ovaj odnos ozdravljenja s Isusom u korist drugih, međutim trebamo biti mi žrtve, oltari i svećenici. Ako se slažete.

Zato vas molim: zauzmite ugodan položaj i napravite korak u vjeri: „Isus me želi ozdraviti.“ Bog Otac poslao je svoga Sina i po Njemu me želi ozdraviti. Već ovaj stav u vama bi trebao izmamiti osmijeh, otvoriti vas radosti: „Bog Otac me želi ozdraviti.“

Onda, osjećajte preko mojeg glasa kako vam Isus želi govoriti: „Osjećaš li se kao sin?“

Odgovorite Njemu, kao kad je pitao Petra: „Ljubiš li me?”.

„Imaš li povjerenja u mene? Imaš li povjerenja u moje djelo? Jesi li svjestan da si stvorenje? Jesi li svjestan da te ljubim takvog kakav jesi? Jesi li svjestan da bez mene ne možeš pobijediti strah? Donosi li ti mir spoznaja da si stvorenje kojem je potrebna moja pomoć ili te plaši? Donosi li ti mir spoznaja da je na meni da izliječim tvoju dušu, na meni je da je uronim u Duha Svetoga, na meni je da te učinim sinom i vratim ti dostojanstvo djeteta Božjeg?

Ovo ti donosi mir ili radije želiš djelovati tvojom snagom? Plaši li te ovo predanje? Ako te plaši, reci. Plaši li te što ne možeš učiniti ništa, nego samo prihvatiti moju ljubav?

Ako se ne plašiš, napravi korak dalje, pusti me slobodnog, ne zadržavaj ništa u tvom umu, u tvom srcu. Ostavi svaki teret, ostavi i svoje misli, pa i one najljepše. Dopusti neka padnu sve tvoje molitve, dopusti da padnu sve tvoje potrebe.

Ostavi sve tvoje dužnosti, tvoje voljene, tvoje probleme. Ostavi svijet, ostavi sve vrste napetosti.

Ne boj se, ostavi me slobodnog! Ne pokušavaj od mene sakriti svoje najintimnije osjećaje: ja sam ti ih dao. Čak i ono što misliš da nije u redu, ja sam ti to stavio. Ostavi tvoje najdublje želje, oslobodi, ja sam ti ih dao. I one uspomene koje toliko držiš, kojima ponekad pribjegavaš, ostavi ih. Pusti me da napravim sve novo. Otac mi je dao moć da iznova stvaram. Mogu učiniti tvoju dušu, tvoje tijelo i tvoje misli novima.

Prođi sa mnom u svemu što još ispliva na površinu kao sjećanje, kao bol. I ti, kao Sveti Toma, reci: „Gospodin moj i Bog moj.“

Reci zajedno sa mnom svemu onom što te još uvijek plaši: budućnosti, smrti, bolesti: „Gospodin moj i Bog moj.“

Odlučio sam s vama iznova ispisati Povijest. Odlučio sam s vama stvoriti jedan novi narod, jedan narod koji se ne boji Boga, narod koji dopušta biti ljubljen i koji želi ljubiti. Ostavite me slobodnog!”

Pjevajmo (Zašto taj nemir, zašto tjeskoba. Sam Bog je dosta. Bog je vjerna ljubav.[7] )

I dalje vam Isus govori: „Ja sam vas ozdravio, sad ste vi na redu. Pazite da vam se ne dogodi nešto gore. Ako se i dalje vraćate pod vlast straha, ako se vraćate traženju opravdanja, zaustavljanju pred novošću, strahu od budućnosti koju sam vam pripremio, strah će se vratiti i zavladati vašim životom. “

Stoga vam savjetujem: učinite kao što su učinili veliki svjedoci: Abraham, svi veliki sveci, vi ste novi, vi ste ozdravljeni, vi ste djeca, izađite iz vaše Zemlje, izađite iz Jeruzalema, izađite iz svega što će još uzrokovati da se vratite strahovima. Gledajte, da svijet kako je zamišljen, takav je da stvara te strahove, takav je da razbija dimenziju vjere i sigurnosti u Bogu, „Gospodin moj i Bog moj.“ Čak i najnormalnije stvari, Lucifer je zamislio, želio, izmislio kako bi  blokirao djelovanje djece Božje.

Nije slučajno što Isus kaže: „Iziđi, idi, pustite, neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, odvojite se!“[8] Uzdajte se u Boga, on će vas dovesti do punine, do punine života. On će nas konkretno voditi da budemo svjedoci njegove moći i njegove slave. Poradi toga nas je ozdravio. Ako ne dođemo do toga, kakva korist od ozdravljenja? Da se iznova razbolimo?

„Ne osvrćite se. Tko god stavi ruku na plug pa se osvrće, nije mene dostojan.“[9] Ovo „Nije mene dostojan” jednako je reći: „Nije vrijedan života, Nije vrijedan življenja u slobodi“ jer se osvrće, jer iznova ide tražiti negdje drugdje. Baci se u Boga, sudjeluj u njegovu djelu, ali sudjeluj svom snagom, cijelim svojim bićem. Samo tako ćeš primiti stostruko, iskusit ćeš radost djeteta Božjeg, iskusit ćeš istu radost kao Isus, „moju radost i vaša radost će biti potpuna.“[10]

I ja vas blagoslivljam, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Neka tvoj blagoslov, Oče, ide ispred nas u svemu što nas očekuje u ovom životu. Neka tvoj blagoslov pred nama pripremi sve one koje moramo susresti, probudi svaki da u začeću. Neka tvoj blagoslov ispred nas otjera Lucifera i svu njegovu vojsku.

Tvoj blagoslov neka priprema sve stvoreno, da sve pred nama i oko nas izražava tvoje očinstvo, izražava tvoju ljubav. Molim te, Oče, da na poseban način blagosloviš one koji su u ovom trenutku pozvani izabrati, odlučiti; neka tvoj blagoslov udalji od njih svaki strah, udalji od njih svako ljudsko razmišljanje i ljudsku zabrinutost; neka ih tvoje očinstvo obavije, neka ih tvoja ljubav rastopi u suzama, u suzama radosnicama.

Neka tvoj blagoslov pripremi put tvojoj Crkvi, pripremi put izvanrednim i redovnim sredstvima, pripremi put tvojoj djeci. Došlo je vrijeme  radovanja, došlo je vrijeme žetve, došlo je vrijeme za svjedočenje svom tvojom snagom. Onda, neka ova sila siđe u sve bolnice, neka siđe na sve umiruće, neka siđe u Čistilište; neka tvoja sila siđe na one koji su u ovom trenutku zatvoreni, na one koji su žalosni, na one koji gube nadu.

Neka tvoja sila siđe i u pakao i podsjeti Lucifera, sve njegove sljedbenike, da je za njih gotovo, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

Idimo u miru. (Bogu hvala.)

[1] Usp. Mt 10, 1.7-8

[2] Usp. Iv 20, 25

[3] Usp. Iv 20, 28

[4] Vidi knjigu „Preko Velike Barijere“, poglavlje 14 „Smrt- strah od smrti“, na str. 265; Izdanje Luci dell’Esodo

[5] Usp. Post 3, 1-7

[6] Usp. Post 3, 8-10

[7] Vidi pjesmu “Solo Dio basta”( „Sam Bog je dosta“) na: https://www.youtube.com/watch?v=9Oi7bGZi9bA

[8] Usp. Mt 8, 21-22; Lk 9, 59-60

[9] Usp. Lk 9, 61-62

[10] Usp. Iv 15, 11