Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

1.6.2024

Svetkovina Tijela i Krvi Kristove

Izl 24, 3-8; Ps 115; Heb 9 11-15 ; Mk 14 12-16, 22-26

Ovdje u Italiji nalazimo se uoči svetkovine Tijelova, Tijela i Krvi Isusove.

Razmišljati o Isusu u Euharistiji, razmišljati o ovoj svetkovini, pomalo me vraća na riječi Svetog Pavla, kada kaže: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“¹ Ove bi se riječi mogle nastaviti govoreći: i tada je uskrsnuo, ali je odlučio ostati s nama u Euharistiji i slaviti s nama spomen – čin novoga Saveza, gdje neprestano prikazuje samoga sebe.

Dovode me do ovoga jer za… mislim da je i za vas isto, ma… odakle dolazi ova ljubav? Ja ne, ne mogu naći odgovor, možda sam dosadan, ma… ljubav koja, unatoč poznavanju naših slabosti, naših poteškoća, ne samo da nas otkupljuje, daje nam život, daje nam mogućnost da se vratimo k Ocu, otvara nam put kojim se samo trebamo zaputiti, no upravo stoga što nas poznaje ostaje u ovom zatvoru. Euharistija je doista zatvor za Njega, tamo je prikazan, bez obrane. Tamo je kao jedna zaštita.

Gledajte, gdje su se nekada prije gradile crkve, nije to bilo slučajno. Prvo: da, bila su to mjesta koja su pomagala kontemplaciji, no i stoga kada je netko šetao, hodao, putovao, putujući kako bi pomicao pogled uvijek bi uspijevao pronaći Euharistiju, uvijek bi uspijevao iznova uspostaviti odnos s Bogom.

Sveti Franjo, koji se nije svaki dan pričešćivao (nije mogao), no kad bi uspio ugledati neki zvonik, kleknuo bi i ostao tako… zaboravljajući na vrijeme, znajući da je njegov Gospodin tamo bio u zatvoru iz ljubavi.

Ja mislim da nas kontempliranje ove ljubavi automatski podsjeća na važnost našeg života iz perspektive vječnosti, jer ako je jedan Bog došao da tako mnogo učini i nastavlja činiti, Bog eh!, ako je prepoznao da zaslužujemo mnogo, to znači da naš život treba mnogo vrijediti, da treba biti zaista važan iz perspektive vječnosti. Kažem iz perspektive vječnosti jer On je to rekao. Čitavo Evanđelje to objašnjava. On je umro, trpio je ono što je trpio, ostaje i trpi poradi ljubavi, no uvijek da nas vrati u ovu vječnost, a ne za ovaj život, jer Evanđelje… je puno: „Tko ljubi oca svoga i majka više nego mene..². Ako te oko skandalizira, izvadi ga..³. Bolje je izgubiti život… tko ga želi spasiti ovdje na Zemlji, izgubit će ga⁴.” Odnosno, jasno je da ne govori o ovom životu.

Vjerujem da, ako Druga Osoba Presvetog Trojstva treba učiniti sve ovo za nas, to nas treba natjerati da shvatimo, ma… koliko sam ja vrijedan? Što postoji u ovoj vječnosti? Koliko vrijedi? Što za mene znači iznova ući u ovu ljubav iz koje sam izišao? Možda nam to pomaže da se malo odvojimo od zemaljske dimenzije. Možda nam to pomogne da povratimo prave vrijednosti. Što je vrijedno? Trebam li doista koristiti novi Savez koji je Gospodin sklopio za mene, da živim bolje ovdje na Zemlji, ili trebam malo više razmišljati o tome što je moja vječnost, i živjeti ovdje na Zemlji u pogledu na vječnost i za vječnost?

Kažem ovo jer ne mislim da je takav stav lak, očit ili očigledan niti za kršćane. Ovaj tjedan, između ostalog, u petak ćemo imati Presveto Srce, a u subotu Bezgrešno Srce. Također i ovo su primjeri te ljubavi. Mi kršćani živimo cijelu liturgiju kroz godinu uvijek usredotočeni na ovu dimenziju. Rizik za nas je uvijek slaviti, slaviti obrede, no ne ući u ovo otajstvo, ne ući u ovu ljubav, uvijek ostati na površini, dopustiti ponekad da nas dotakne, no ne i prigrliti je u potpunosti. Ne dopuštamo da nas ova ljubav zaposjedne.

Ipak gledajte, da Isus i Presveta Marija žele podijeliti ovu ljubav s nama, to je njihova najveća želja. Oni žele biti jedno s nama. Isus je to tražio od Boga Oca na posljednjoj Večeri: „Želim da budu jedno sa mnom, ja u tebi, ti u meni i ja u njima.”⁵ To je molitva koju je izrekao na posljednjoj Večeri kada je ustanovio Euharistiju. Dakle, ova ljubav nam je nadohvat ruke, ne može ostati neka tajna.

Ja vjerujem da prodiranje u ovu tajnu objašnjava također i riječ “ljubav” koja je na Zemlji poprimila različita značenja. To je ljubav jednog Boga koji se utjelovljuje kako bi me otkupio, jednog Boga koji ostaje u kruhu kako bi me ozdravio, Boga koji ulazi u mene kako bi me oporavio; to je ljubav. Ma u čemu me treba oporaviti?

Ja vjerujem da za davanje pravog značenja svemu, životu, te razumijevanju ove ljubavi postoje koraci koje treba napraviti. Prvo je darovati vrijeme Bogu. A kada kažem “darovati vrijeme Bogu”, ne mislim ići i moliti jer mi treba nešto: darovati mu vrijeme kako bi mi objasnio ovu ljubav, vrijeme u kojem prebivam u tišini i gdje samo Njega želim upoznati. Ne želim nešto za sebe, želim Njemu dati mogućnost da se objavi jer On to želi, no mi mu ne dajemo mogućnost.

Ako želite, ovo ima jednu pretpostavku, koju Psalam koji ću pročitati vrlo dobro objašnjava. „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.”⁶ Ako je ovo prisutno u svakome od nas, Bog se objavljuje; ako je ovo prisutno i ja Mu darujem vrijeme, Bog mi sve objašnjava, sve, ne ostavlja ništa skriveno o sebi, on se objavljuje. Neće on doći i objasniti mi situaciju… objašnjava samoga sebe, no ja vam kažem: ako imamo susret s Bogom gdje On objašnjava sebe, život se mijenja.

„U Svetištu sam tebe motrio, jer Ljubav je tvoja bolja od života.“⁷ Provjerimo imamo li ovo i darujmo vrijeme Bogu. Jamčim vam: On se objavljuje ako imamo ovo. „Tako ću te slavit` za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.”⁸ No ako nemam ovo, istinito, iskreno, ovu goruću želju i ja idem moliti Gospodina, mogu se i klanjati deset sati na dan, bez ovoga Gospodin nam kaže samo jedno. Prije nego se objavi, postavlja nam jedno pitanje: „Ako odgovorite, također i ja ću se objaviti.” A pitanje koje vam postavlja je sljedeće: Ljubiš li me više nego druge?⁹ Ljubiš li me više od života? Ljubiš li me više od svega što si vidio, dotaknuo, upoznao, susreo? Ako odgovorite na ovo pitanje, On se objavljuje. Ako ostanete nedorečeni, ako počnete prosuđivati – „ako ovako odgovorim neće biti dobro, ako odgovorim… itd” – niti On vama neće odgovoriti i vaše klanjanje će sigurno i dalje biti lijepo, korisno, neće vam naškoditi, dakle nastavite ga, no neće vam objasniti Svoju ljubav, odakle dolazi.

Želja za ulaskom u tajnu tjera Gospodina da se objavi, obvezuje ga. Kada postoji ova sve življa želja, ona u određenom smislu dotiče i Božju slabost, a Božja slabost je ona ljubav koja ti možda daje i više nego što ti je potrebno, jer te želi ljubiti. Daje ti više milosti nego što ti je potrebno, objašnjava ti više nego što ti je dovoljno, daje ti, baca te, ispunjava te i ti se prelijevaš i postaješ izvor ove ljubavi i tamo započinje preobrazba, tamo započinje Život, onaj s velikim slovom.

Ja mislim da ponekad pred svim ovim iskače također i strah, pred tajnom, pred onim što ne poznaješ, no isto tako znamo da strah ne dolazi od Boga, bilo kakav strah. Ne postoji strah koji dolazi od Boga, nijedan, čak niti jedan. Jedna je stvar kada vam se možda noge tresu, ali poradi veličine pred kojom se nalaziš, druga je stvar bojati se onoga što bi ti rekao, strah od onoga što ćeš morati napraviti, strah kako će se promijeniti tvoj život; ovi strahovi ne dolaze od Boga.

Stoga zaključujem govoreći: ako darujemo Bogu vrijeme, ako Mu iskreno dopustimo da djeluje, ako smo iskreni, kao što sam pročitao iz Psalma, i u toj iskrenosti u želji da ga upoznamo, ne samo da će se objaviti, ja vam kažem da će to brzo učiniti, odmah će to napraviti. Kod Boga nema čekanja, on će to učiniti odmah i bit će u tome velikodušan, kao što sam već rekao. I to će nam dati potpuni mir i radost kao što je On obećao: „Mir vam svoj dajem, ne kao što svijet daje.¹⁰ Ako moja radost bude u vama, vaša će radost biti potpuna.”¹¹ A da On to želi, ponavljam, to je molitva koju je uputio Bogu Ocu: „Hoću da oni budu gdje smo mi, koji smo jedno, ja u tebi, ti u meni i ja u njima.”¹² To je Isusova molitva, stoga ne može ne biti uslišana. Ovo što sam rekao nije neka teorija, nego je Isusova molitva. Ako Isusove molitve ne budu uslišane onda smo propali, ali uslišane su.

Dakle, molim vas, ovaj tjedan, počevši od sutra, nemojmo slaviti, nemojmo vršiti pobožnosti – da idemo po mjestu sa Presvetim Sakramentom, lijepo, s orkestrom – pokušajmo ući i kontemplirati i upoznati ovu ljubav.

I Marija koja je to učinila, činila je to kroz čitavi svoj život, čini to i u vječnosti, neka nam pomogne da tako živimo, da živimo kao pravi kontemplativci, kao pravi kršćani, kao prava djeca Božja, jer samo tako živeći otkrit ćemo uskrsnuće, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.