Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

30.3.2024

Vazmeno Bdijenje u Svetoj Noći (godina B)

Post 1,1 – 2,2  Post 22,1-18  Izl 14,15 – 15,1  Iz 54,5-14  Iz 55, 1-11  Bar 3,9-15 3,32 -4,4  Ez 36, 16-28  Rim 6,3-11 Mk 16, 1-7

Rekli smo u ovom Trodnevlju da želimo biti kao Crkva, s Isusom i sa Presvetom Marijom, u svim njihovim prolascima. Sada se nalazimo u Noći Bdijenja.

Ovo Vazmeno Trodnevlje za nas – kao i za sve kršćane, no za nas posebno – je ono Trodnevlje koje ponavljamo svakog četvrtka, petka i subote u tjednu, i postoji za to razlog, potom ćemo ga nastojati vidjeti.

Noć Bdijenja: mi kao Crkva bdijemo sa Presvetom Marijom. Što je Marija iščekivala? Ona je jedina koja je vjerovala u uskrsnuće. Znamo da su u to djelomično vjerovali Marija Magdalena, Lazar i Ivan Evanđelist, no ona je jedina bez sumnje vjerovala. Mnoge osobe koje su vidjele uskrsnuće Lazarovo, samog Lazara, uskrslog, pred onim što se dogodilo Isusu su se razbježale, pobjegle, nisu mogle vjerovati. Čuli smo to i u današnjem Evanđelju¹: vide anđela, kaže im, govori im: „Isusa nema.” On kaže: „Idite i recite”, i oni to ne rade, boje se.

Dakle, što trebamo napraviti mi, kao Crkva, koji bdijemo s Marijom? Mislim da je naša dužnost kontemplirati Božje djelovanje u ovom vremenu, kontemplirati još jednom – oprostite što vam kažem – što je Bog učinio s nama, što je učinio oko nas; kontemplirati što je učinio u našem osobnom životu, kontemplirati što on čini, gledati u potpunosti našu situaciju i situaciju u svijetu u svjetlu vjere. Mi trebamo imati onu vjeru koju je imala Marija, Marija ju je imala u uskrsnuće. Mi trebamo vjerovati u uskrsnuće i također vjerovati u Božje djelovanje u ovom vremenu, jer je uskrsnuo i jer je prisutan u svom drugom dolasku. Onda možemo čekati i radovati se, klicati u svakom uskrsnuću.

Uskrsnuće: drugim riječima mogli bismo reći „novi život, novo stvorenje, nova misao”. „Stari čovjek“, kaže Sveti Pavao², „razapet je s Kristom. Nema ga više, on je u grobu.” Uskrsnuti znači biti oslobođeni. Onaj tko je uskrsnuo slobodan je, nema više nikakvih okova, uskrsnuo je. Isus je uskrsnuo, ništa više Ga nije sprječavalo. Uskrsnuo znači da više nemaš strahova. S uskrsnućem je pobijeđena majka strahova: smrt. Čega se trebaš bojati? Ako si sjedinjen s Kristom, ako ljubiš Krista, ako si ga slijedio u njegovom prolasku kroz život, smrt, križ, i uskrsneš s Njim, što te plaši?

Dakle, ova bdijenja koja ponavljamo svaki tjedan – trebamo biti iskreni – potvrđuju da nam treba puno vjere, puno prolazaka da bismo vjerovali, da kažemo: „Ja vjerujem”; trebamo više puta reći, nismo dosegli puninu. Vjerojatno bismo i mi, poput onih žena, pobjegli i šutjeli da se sada ovdje pojavi Gospodin i kaže nam: „Idite i recite.”

Ova tri dana – četvrtak, petak i subota – pokazuju put svakome od nas kako malo po malo prevladati naše strahove, pokazuju put pobjeđivanja naših smrti, kako bismo došli do toga da pobijedimo Smrt, velikim slovom. I Gospodin Isus nam je pokazao način da se suočimo sa ŽIVOTOM, kako ga je On živio, kako je On to učinio. U svakom prolasku ući u molitvu, razumjeti taj prolazak i vidjeti da ga ne želiš vršiti, vidjeti da je to tvoj problem. A On, Gospodin, ti ga pokazuje, kao što ga je pokazao Isusu. Doći do toga da i mi dođemo u naš Getsemani i kažemo: „Ako je moguće, ukloni ovu čašu. Ali ne moja, nego tvoja volja.”³ Jednom kad se to učini, ti imaš sve milosti proći kroz tu smrt, no to je ipak SMRT. Ne oduzima ti muku, boli, kušnje, jer naš stari čovjek ne želi umrijeti, ali treba umrijeti.

Potom dolazi trenutak, a to je ovaj danas, čekanja, vrijeme iščekivanja, i tamo djeluje milost i vodi te do uskrsnuća. Sve ovo ne možemo učiniti a da ne ljubimo Isusa. Ne možemo učiniti nijedan od ovih prolazaka koje sam rekao, a da ne vjerujemo da je Isus pobijedio svijet, da je Isus uskrsnuo. Međutim, niti vjerovati nije dovoljno, ponavljam, vjerujem i ulazim u to, s Njim.

Tako rečeno, mogao bih to riješiti jednostavnim riječima: „Trebamo se prikazati, prikazati se s Njim, prikazati život, On je otvorio put”, sve stvari koje znamo. Međutim, potrebno je nadodati jedan prolazak koji možda nitko, ili malo njih, u potpunosti ne razumije, a od nas se naprotiv, traži da ga razumijemo kao narod: biti kršćani nije neka religija, biti kršćanin je način života. Ako odlučimo biti kršćani, više ne možemo biti kao prije; ako odlučiš biti kršćanin, krstiti se, ne možeš živjeti po duhu svijeta, jer ti si u svijetu, ali nisi od svijeta⁴.

Ovdje postoji nešto veliko jer, mislim, Gospodin nas čeka i pripremio je za nas: Novo Stvaranje, reći ćete mi, ali ja također vjerujem da je već ovdje na Zemlji. Postoji jedan spreman prolazak za Božji narod, za njegov narod, a to je da živimo kao djeca Božja. Ne mogu vam reći kako – ovako, ovako, ovako – ali znam da u Pismima, znam da u svemu što nam je rečeno imamo sve. „Svršeno je”⁵, što je bilo do Gospodina on je učinio. „Svršeno je”, na nama je.

Biti kršćani zapravo znači ne imati nikakve veze sa svijetom, što ne znači ne živjeti; to znači živjeti kao djeca Božja, to znači imati želju, hrabrost i radost da ZAJEDNO otkrijemo što znači živjeti kao djeca Božja i, vjerujte mi, to je nešto novo za ovaj svijet. To je novi narod, to je Novo Stvaranje koje već počinje sa Zemlje. To je nešto što vjerujem da niti svi Sveci nisu mogli doživjeti, jer često je svaki Svetac bio sam, nije imao narod oko sebe; otvarao je put, pripremao ga za nas; međutim, sada ovim putem treba proći jedan narod koji čovječanstvu pokazuje što znači biti dijete Božje, ja mislim da je ovo bdijenje za nas, ovo. Ja ga želim živjeti ovako, iščekivati ovo.

Ovo bdijenje želim – kontemplirajući sve što je Bog učinio, kontemplirajući Čitanja, kontemplirajući također i ono što je već učinio s nama kao narodom, sva obećanja koja su već ispunjena – kontemplirati posljednje godine, baš zadnja vremena, i gledajući i svjedočeći da je Isus prisutan; vidjeti i posvjedočiti da se Crkva, novi Jeruzalem, spušta s Neba, i osjeća se, osjećaju se njezini titraji, osjeća se njezina snaga, i prepoznajem je baš i po zlu koje iskače, jer se ne može više skrivati.

Dakle, želim živjeti ovo vrijeme iščekivanja i pozivam vas da ga živite kontemplirajući Presvetu Mariju, koja je ušla u Trojstvo, koja moli, koja rađa svakoga od nas. Kontemplirati da imamo jednu Majku na Nebu i u tom kontempliranju pobijediti svaki strah, svaku granicu, ići preko svake kušnje.

Želim kontemplirati i zahvaliti, zahvaliti Mariji, zahvaliti Bogu za ono što je učinio za ovo čovječanstvo, za ono što je učinio za mene, za vas; zahvaliti Bogu za svakoga od vas. I u miru, miru koji proizlazi iz ove sigurnosti, koju sam vidio, koju sam dodirnuo, samo sada trebam čekati da se ostvari, čekati nova vremena. Nova vremena koja ne ovise o čovjeku, nego koja Bog želi ostvariti sa čovjekom. Dakle, vrijeme čekanja u kojem kažemo: „Dođi, Gospodine Isuse, dovrši”, no to govorimo zajedno, jer, ako to kažem sam, završavam kao mnogi Sveci: trebam čekati da odem tamo kako bih živio puninu, dok bi mogla već ovdje započeti.

To je izazov koji nam Bog stavlja; međutim, ako gledate povijest, to je uvijek bio izazov koji je Bog bacao čovjeku, izazov u koji je On stavljao sve. Bog je sve stavljao, sve ti je davao, milost na milost, dar na dar, i čekao da ti kažeš: „Evo me!”

Mislim da dok čekamo Kristovo uskrsnuće došlo je vrijeme da tako mora biti. Presveta Marija se mučila jer je bila sama i morala je podupirati Petra, podupirati apostole, podupirati Crkvu, jer to je bila Crkva. Sviđa mi se misliti da ako sada naprotiv, ima jedan narod, svoj narod koji je Ona rodila, ovo iščekivanje uistinu postaje jedna slava, slava Božja i također naša slava.

Dakle, još jednom želim položiti cijelu Crkvu u Srce Marijino, položiti je u njezino iščekivanje, položiti je u njezinu molitvu. U Srce Marijino želim položiti sve one koji su nam prethodili i koji su ovdje među nama, sve one koji su prije nas ušli u Novo Stvaranje. Želim položiti posljednje, malene, jednostavne, sve mučenike ovog čovječanstva, mučenike destruktivne energije ovog čovječanstva. I, o Majko, neka tvoje Srce, tvoja molitva zna probuditi svaki da pri začeću, zna probudi sve one koji žele biti djeca Božja, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.