Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

19.3.2024

2Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps 89(88); Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a

Sretna vam svima svetkovina Svetog Josipa!

Izabrali smo kao Čitanje njegove riječi koje je govorio o Mariji Suotkupiteljici, poruku od 18. ožujka 2021.¹ Ja mislim da je u ovim riječima koje je izrekao Sveti Josip opisan sav hod koji se traži od svakog čovjeka, sav hod koji se traži od nas. Otvorio je put za sve nas.

Možemo reći gledajući Isusa, On je Sin Božji, gledajući Mariju Ona je Bezgrešna, gledajući Svetog Josipa on je jedan od nas. Međutim, kao jedan od nas, u njegovoj jednostavnosti i u njegovoj vjernosti on je napravio ovaj hod s određenim konkretnim etapama kako kaže poruka, što ga je učinilo da postane čuvar Crkve, čuvar umirućih; učinilo ga je da postane ocem novog naroda.

Gledajte, kod Svetog Josipa svetost je izražena u svojoj pravoj biti, jednostavan, normalan, s normalnim stvarima, normalnim životom, no životom u Bogu.

Kod Svetog Josipa uklonjen je sav dekor: onaj koji dobro govori, onaj koji je velik, onaj koji je moćan, onaj koji sve ostavlja, onaj koji se potpuno prikazuje. To je jednostavnost čovjeka koji ima povjerenje, vjeran je i koji slijedi Božji put; čovjeka koji nije sve razumio, čovjeka stvorenog kao i svi drugi, pa i od strahova – kaže, zar ne? – no koji vrši korak u povjerenju. I to je taj korak povjerenja u jednostavnosti, u konkretnom životu, koji budi u Svetom Josipu – a tako je za svakoga od nas – milosti koje nam je Bog dao od trenutka začeća, da vršimo ono što trebamo vršiti. Sveti Josip ovo izražava: u vjernosti i jednostavnosti.

Čuli smo da su ga posjetili Arkanđeli. Također i nas. Netko će reći: „Eh, ma on ih je vidio”, ali jednostavno zato što je vjerovao u njih. Imajte vjere i vidjet ćete ih i vi. Posjećivala su ga vjerna braća, također i nas. „Eh, ali ja ih ne vidim.” Imaj vjere, živi tvoje poslanje u potpunosti! Svakako imamo beskonačnost blagoslova, beskonačnost kroz riječi koje su nam upućene: „Idite naprijed. Uz vas smo. Blagoslivljamo te. Štitimo vas. Ne bojte se. Ja sam uvijek pokraj vas, ja sam uz vas.” Trebaš samo u to vjerovati, eh!

Sveti Josip je to učinio. Rekao je jasno: „Nismo bili pošteđeni kušnji, progonstava”, i njegova vjernost poslanju u ovom predanju, u ovoj jednostavnosti nije bila: „Bog se mora pobrinuti za sve.” Mislio je On na Mariju i Isusa! On se brinuo da ih hrani, odijeva, hrani, prati. On je vršio svoj dio. Gdje nije on stizao, stizao je Bog, ali uvijek je stizao na kraju, eh, uvijek ga je vodio sve dok ništa nije ostalo. Nije to bilo predanje: „Svakako će se Bog pobrinuti.”

I svaki put kad je živio ovo povjerenje – Evanđelje kaže: „Meditirao je u svom srcu”² (kao što kaže za Mariju bilo je i za Svetog Josipa), meditirali su o onome što su vidjeli, što se događalo – svaki put su se povećavale u njemu milosti. Tako je i za nas: sa svakim da, sa svakom vjernošću, sa svakim prolaskom povećavaju se u nama milosti. Povećava se u nama vizija onoga što jest, onoga što treba biti. Povećava se u nama svijest o tome na što smo pozvani.

On se uplašio pred tom sviješću: čuvar Majke i Sina Božjega, no išao je naprijed. Ja mislim da isto tako i mi, ako pogledamo na što smo pozvani, to duboko shvatimo, po meni bi strah trebao biti gotovo prirodan, jer to nije mala stvar. Međutim, u vjeri idemo naprijed.

Bio je toliko vjeran njegovu poslanju da nije bio zabrinut poradi svoje uloge koja je, ako želite, bila manja od svih ostalih, zar ne?, tamo unutra: to jest, imao je Isusa, Velikog Svećenika i Otkupitelja, Mariju, Majku Božju i nije bilo lako sve ovo razumjeti, a on kaže: „Ja sam narod, dopuštam se preobraziti kontemplirajući njih dvoje.”³ Ne možemo li i mi to učiniti?

Nije li to ono što bismo i mi trebali činiti? Ako se trebao dopustiti preobraziti Sveti Josip?! Svatko od nas treba se iz dana u dan preobražavati. Sveti Josip u toj preobrazbi, u svojoj poniznosti, uspio je reći, zaboga: „Ja ne mogu stajati pod križem.”⁴ I po ovom što je rekao: „Ja ne mogu stajati pod križem“ postao je onaj koji ide do svih umirućih, jer je na kraju bio tamo, onako kako je Bog zamislio za njega. Živio je u potpunom predanju, ma konkretnom, nije to bilo nešto u zraku.

Čuli smo da je bio Isus – odmah, kao dijete – onaj koji je stvorio prvu stanicu Crkve. Poučavao je Josipa, poučavao je Mariju, odmah je bio CENTAR. Ovo nas također treba poučiti, također s obzirom na naš život, koji ne ovisi o dobi, o veličini, nego o djelovanju Duha Svetoga. Isus je dijete, dobro Sin Božji, ali mogli su reći “dijete”, Evanđelje to malo izražava, zar ne?, kad se tri dana zaustavlja u hramu: „Tvoj otac i ja smo bili zabrinuti. Što si nam učinio?”, „Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”⁵

Sveti Josip je izraz aktivnog predanja i živi dinamizam u svemu što se događa. A gledajte, i ovo bismo mi trebali raditi. On je kao Izraelac, kao i Presveta Marija, bili su savršeni Izraelci, živio ovu otvorenost kao i svi drugi, no mislim da je on baš na poseban način živio otvorenost novom djelovanju koje je Isus donio te koje još nije završeno. U tom smislu kažem “dinamičko predanje”. On se zadovoljava s onim što treba raditi. Ima svoju puninu i u toj punini gledajte da je otvorio put kao PRVI koji je prihvatio Mariju Suotkupiteljicu i Isusa Otkupitelja. Ono što se traži od svakoga od nas: on je prvi napravio, rodio nas je.

Prihvaćajući Mariju i Isusa također i mi živimo istu dinamiku koju je on živio. Ovi su prolasci važni. Znam da ih poznajemo, opisani od njega kako ih je opisao ovim riječima, ako dopustite da se spuste u vas, vidjet ćete ih u vama kako su važni, jednostavni, jer je jednostavan život Božji.

U jednoj drugoj poruci Presveta Marija – ali i Isus – šalju nas Josipu, tako jednostavnom, normalnom čovjeku. Marija i Isus definirali su ga kao „pomoć, njihov odmor, njihova okrepa”.⁶ Marija kaže da je smrt Svetog Josipa bila, pod navodnicima, “bolna” jer je on bio jedini na Zemlji koji ju je tješio, osim Isusa. Govorim ovo kako bih rekao: jedna NORMALNA osoba, bila je na pomoć Bogu.

Dakle, vjerujem da kada govorimo da je svetost za svakoga – „Budite sveti kao što je svet Otac vaš” ⁷-, kada govorimo o mističnom životu, kada govorimo o intelektualnom gledanju, neposrednoj spoznaji⁸, da se uronimo u duh, u molitvu, to je vrlo, vrlo jednostavno. Sveti Josip nam je primjer. Naravno, ako ja želim ući u molitvu u duhu te da imam viđenja s desne i s lijeve strane, možda mi se sve to čini komplicirano. Sveti Josip nije tako radio: on je znao što treba raditi. Potom, od svega što mu je Bog pokazivao, nije ga on išao tražiti, pokušavao ga je razumjeti. To je put za svakoga od nas, no sa Bogom na prvom mjestu.

Napustio je svoju ideju o osnivanju obitelji, zar ne? Ostavio ju je na dva načina: kada se pojavi Bog, stavlja se na stranu jer kaže: „Dobro, prepustit ću Mariju njezinoj sudbini, ali ja to ne mogu” i potom se dopušta uključiti, no više nije imao život kakav je mislio, imao je onakav kakav je Bog želio. I gledajte da je tako za svakoga od nas. „Tko izgubi vlastiti život, naći će ga.”⁹ Taj život ne gubiš stoga što umreš, nego ga gubiš jer više nemaš tvoj život. To je život Božji i postoji jedan život za svakoga od nas, postoji život za sve nas zajedno.

Sada, svijest da imamo Majku na Nebu u Trojstvu, koja moli i rađa nas, Sveti Josip nam kaže da on nije u Trojstvu¹⁰, no na neki način i on je ušao u Njega po Mariji. Oni nas štite, prate nas, blagoslivljaju nas, vi mi recite trebamo li se nečega bojati. Samo trebamo u vedrini i radosti ostaviti slobodno Božje djelovanje te pri svakom prolasku reći da.

Sveti Josip je jedna neugodna figura, uvijek je to bio za Crkvu, jer kad sve fokusiraš na moralizam i seksualnu dimenziju i malo vjeruješ u ono što propovijedaš, dakle Marija bez grijeha začeta – da, oni to govore no malo u to vjeruju -, staviti uz Nju muškarca, sve pada, po njima je to neugodno. Onda ga uvijek stave na stranu, izvade ga 19. ožujka pa ga sutra vrate i tu je stvar gotova. Ma Sveti Josip je prisutan, i on je taj koji nam uistinu „pomaže više od ikoga”, iako je istina da nam svi pomažu, no on nam je najsličniji, i pokazuje nam što trebamo raditi: gledati na Mariju i Isusa. Međutim on nam pokazuje put i najsličniji nam je, jer ga je prošao prije nas. Marija je, na neki način, jedinstveno stvorenje, Isus je druga Osoba Trojstva, Josip je pomalo poput svakoga od nas.

Stoga zahvaljujem Bogu na daru Svetog Josipa, zahvaljujem Svetom Josipu na njegovoj vjernosti, na njegovoj jednostavnosti; i želim mu predati Fondaciju Utvrda Bezgrešne, cijelu Crkvu Isusa Krista i predati svakoga od vas. Molim ga da u ovim vremenima bude posebno jasan s nama, da nam pomogne razumjeti, kao što je on razumio, širinu i dubinu Božjeg plana, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga