Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

16.3.2024

Jr 11,18-20; Ps 7,2-3.9b-12; Iv 7,40-53

Bliži nam se Uskrs. Isto tako i čitanja… Evanđelje, vode nas s Isusom do njegove priprave za Vazmeno trodnevlje, do posljednjih riječi koje naviješta u hramu te naviješta svima.

Od jučerašnjih i današnjih čitanja, ono što me osobito dotiče u Evanđelju su ove osobe koje ga slušaju, postavljaju si pitanja, pitaju se, bivaju dotaknute Isusovim riječima, poput stražara: “Nikad nitko nije govorio kao ovaj čovjek”¹, no uvijek ostaju ukorijenjeni u vlastitoj misli, uvijek traže potvrde koje bi, između ostalog, pronašli da su ih tražili u Svetom Pismu: «On ne dolazi iz Betlehema» – da, On je rođen u Betlehemu -, «Ne može nikada doći netko iz Galileje» – no On je došao iz Judeje. I… daju ti razumjeti da je to površno traženje,… traženje još uvijek na ljudskoj razini, s ljudskim potvrdama. Možda su mu neki od poglavara i povjerovali…; delegirati uvijek nekoga drugoga za najveću odgovornost u tvom životu: prepoznati Mesiju, Sina Božjega.

Dotaknule su me jer mislim da je to nešto što se stoljećima neprestano ponavlja i mogu to reći, a da sada ne iskusimo na vlastitoj koži. Također i marijanska ukazanja doživjela su istu sudbinu: čekati da ih netko prizna; Gospa se ukazuje, govori ti, a ti čekaš da ti netko drugi kaže. I ovo govorim jer je za mene tako, mislim i za vas: Gospodin dolazi, dolazi povesti te da otvoriš pamet za Pisma preko proroka, preko zapisa, preko osoba, koja ti shvaćaš, koja osjećaš iznutra da donose istinu, no nije prepoznato od poglavara i onda se ti odričeš. To je strašno, eh!

Strašno je to, jer svatko od nas u sebi ima sposobnost prepoznati što je od Boga, a što nije od Boga, to je sposobnost koja se daje zajedno sa životom, jer inače Bog ne bi bio pravedan. Da nije svakome od nas dao tu sposobnost, ne bi bilo u redu; no On je pravedan, On je Ljubav. Svatko od nas zna razlikovati, svatko od nas biva dotaknut – govorim za svakoga od nas, podrazumijeva se onaj koji je rekao da u začeću, jer je to bilo u jučerašnjem i današnjem Čitanju (no mi ga nismo čitali), onima kojima kaže: „Vi ste djeca od đavla”², ovi ne bivaju dotaknuti. Tako je i u našem vremenu, eh. Isto tako ovo Čitanje, kad ga čujem, pomislim na nekoga tko čuje Isusa kako kaže: „Vi ste djeca vašeg oca koji je đavao”³. Isus koji je ljubav, Isus koji je nježan, Isus koji je sladak.

Dakle, ako naprotiv imaš da u trenutku začeća, imaš sposobnost prepoznati Božji glas, potom trebaš donijeti odluku o tome što ćeš izabrati. Izabrati ovaj glas, izabrati ove riječi ima svoju cijenu, no postoji i nagrada. Cijena je izgubiti život, nagrada je život vječni. Oprostite, idem brzo i to je to. Ako pak želiš živjeti u skladu s duhom svijeta, prema misli svijeta, prema misli poglavara, prema misli od…, ovdje ti se vjerojatno prodaje jedan jednostavniji život naizgled, naizgled lakši, međutim ti gubiš vječni život ili, barem, zaradiš duže razdoblje Čistilišta. No iznad svega, gubiš radost da odmah uživaš u svom Gospodinu, radost da odmah prigrliš Onoga koji će biti tvoj Zaručnik za vječnost, tvoj… tvoja radost.

Nakon što je ovo rečeno, znamo da je Ivan Pavao II. proveo Crkvu u treće tisućljeće, imao je vrlo konkretan zadatak. Znamo da je Gospodin 2004. godine, vidjevši situaciju na Zemlji, vidjevši da Zemlja nije odgovorila, vidjevši…, formirao Centralnu Jezgru i dao joj određeni zadatak; formirao je i počeo pripremati svoju Crkvu, koja je oduvijek bila u katakombama, no koja treba izaći na vidjelo preko jednog redovnog sredstva, i odredio je vrijeme do 2012. godine kako bi se navijestilo postojanje vjerne braće u Svemiru. Ovo je kako bi omogućio Crkvi da bude jedna, do 2012. predvođena Crkvom na Zemlji, predvođenom Papom, no sjedinjena sa svim ostalima kako bi došlo do ispunjenja, jer već dvije tisuće godina znamo da je Isus došao donijeti ispunjenje, a ispunjenje se događa tek slavnim povratkom. Do tog trenutka nema ispunjenja, on ne može reći: “Svršeno je”. Rekao je to na Križu: «Svršeno je»⁴ i izdahnuo je, to je ono što je trebao vršiti na Zemlji, što je trebao vršiti kao Čovjek, Sin Čovječji, no treba voditi prema ispunjenju kao Sin Božji, na temelju onoga koliko bude prihvaćen.

Znamo kako je bilo 2012.: službena Crkva nije navijestila, i dalje ne navješćuje, moćnici to i dalje skrivaju. No Bog se ne može zaustaviti poradi odgovora nekolicine i ostaviti svoje malene, posljednje, one koji naprotiv, vjeruju, one koji čekaju, one koji trpe, i išao je naprijed. Povijest se promijenila. To ne znači da je nekoga eliminirao, osudio ili odbacio. Jednostavno je podijelio one koji to žele od onih koji radije slušaju poglavare. Govorim to na temelju današnjeg Evanđelja. Ako želiš slušati poglavara, idi sa poglavarom. No, odaberi tko je tvoj poglavar: Isus Krist ili netko drugi? Pojednostavljujem, no tako je; pojednostavljujem jer ste me čuli kako to govorim mnogo puta. Ma ono što sam htio reći je da je od 2012. do danas dvanaest godina, čini se malo, ali koliko je Gospodin učinio u ovih dvanaest godina? No trebate to vidjeti iz perspektive da je njegova Crkva, prava Crkva, napredovala, prava Crkva je djelovala.

Iduće godine bit će jubilej. Gospodin je ovdje u svom drugom dolasku. Ne slušati taj glas, koji govori svima i govori na mnogo načina, znači opet izgubiti milosti eh; doista, u naše vrijeme stvar je još suptilnija. Vjernost koja se od nas traži je u određenom smislu još zahtjevnija, jer vrijeme je brzo, brzo prolazi. Sada svaka riječ ima težinu. On je ušao u šutnju, recimo, no koja nije šutnja: promijenio je način govora, promijenio je način djelovanja, još snažnije djeluje u Duhu Svetom, jer do sada su odlučujući izbori napravljeni, jasna podjela je napravljena. Sada posao koji obavlja je iznutra, suptilan je.

Mislim da u ovoj Korizmi, kao i u ovom vremenu prije, to doživljavate u svemu što izlazi, u svemu što se giba, no sve je Božje djelo, sve je to pozitivno, nije više nešto što ne ide, nešto… Sve je to preobrazba koja se događa u nama.

Kako mogu razlikovati njegov glas? Po plodovima. Što mi donosi kad ostajem vjeran tom glasu? Preobražava me, primjećujem da postajem novi čovjek, nova misao, nova ljubav, sve veća, prema Bogu i prema drugima, nova želja da se darujem sve više, sve veća želja da doista želim biti jedno s Njim. Ako slijediš takav glas, slijediš Boga.

Pazite da ne pomislite: „Slijedim Boga samo ako stvarno postanem svet.” Želja je ta koja pravi razliku, jer potom preobrazbu u novo stvorenje treba izvršiti Gospodin. Ne trebamo se preobraziti na našu sliku, nego po Božjoj misli. Mi možemo sudjelovati s jednim neprekidnim da, no ne prisiljavati se da budemo poput svetog Franje. Ja nisam sveti Franjo i nije u redu da postanem kao on, nastranu što ne bih ni mogao. Uzimam sebe, no to vrijedi za svakoga od vas.

Dakle, nije teško prepoznati, postoji strah da netko slijedi tko zna koji duh, misao, da je zaveden, ma jednostavno je vidjeti jesi li zaveden ili ne. Ako govorim o našim zapisima, kamo vas oni vode? Ljubiti Boga, razumjeti Bibliju, bolje razumjeti riječi Evanđelja, prepoznati Međugorske poruke, dovode me do puno ideja kojima bih želio spasiti sve i svakoga. Po vašem mišljenju, nije li to pozitivno? Osim toga, potom, što još mogu učiniti.

Bog vodi prema dobru. Da je netko drugi, ne bi nas doveo do toga da prikažemo naše živote iz ljubavi prema čovječanstvu. Po vašem mišljenju, Lucifer to želi? Želi da postoji grupa osoba koje prikazuju živote za spasenje čovječanstva? Ako dođemo do točke da Lucifer to želi, mislim da je onda doista Novo Stvaranje. On želi osobe koje uništavaju čovječanstvo, i tim osobama nudi mnoge stvari, mnoge darove, mnoge ljudske sposobnosti, ljudsku inteligenciju, lukavost, način da se postane netko važan, bogat, to da, na to pazite. Ali staviti ti želju da daruješ život za spasenje čovječanstva, budite uvjereni da nema veze s Luciferom.

Razlikovanje je jednostavno, i ako ga poglavari nisu htjeli napraviti, to je zato što ne žele, a ne jer su pronašli u tome nešto pogrešno. To je zato što otvoreno ne žele vjerovati, promijeniti njihove živote i biti spašeni. To je također zapisano u Evanđelju: hoće ostati ono što jesu, kako su govorili Jeremiji, zar ne?: „Iskušajmo onoga koji kaže da je Božji, izvedimo ga, da vidimo je li ga Bog štiti.”⁵ I mi smo u istoj situaciji: rade to s onima koji sada navješćuju Boga, kao što su činili farizeji i poglavari – je li možda netko od poglavara povjerovao? -: «Tko ne poznaje zakona, proklet je»⁶. Tko ne poznaje Boga, nažalost, proklinje samog sebe, a ne Zakon. Zakon te ne spašava, Isus Krist je taj koji te spašava. Sveti Pavao je onaj koji to kaže, nismo mi oni koji govorimo. Zakon ti može pomoći, no ne spašava te. „Ako se podvrgneš Zakonu, osuđuješ se”, kaže sveti Pavao, „Ako vjeruješ u spasenje po Zakonu, već si osuđen”, jer Isus Krist je taj koji te spašava.

Približavamo se Uskrsu, s ovom željom, s ovom sviješću, ali i vremenu u kojem živimo, ne trebamo se uplašiti, ali i vremenu mora doći kraj, eh. Kada se vrati u slavi, vrijeme kakvo poznajemo, nestat će; vrijeme ne završava, no ovakvo kakvo ga znamo, završava, no to je novo vrijeme. Aleluja. Mi ga neprestano tražimo, eh, u Misi: „Dođi Kraljevstvo tvoje, tvoj slavni povratak“, to neprestano molimo. Biti ovdje na ovoj Zemlji ima smisla samo poradi toga. Inače mislim da je to najveća nesreća koja se može dogoditi čovjeku; vječno živjeti na ovoj Zemlji; mislim da je gore samo u paklu, na kraju, dosta. Cijeli život s problemima koje imamo, „bolje je bilo umrijeti kao dijete”, rekao je netko.

Onda, zahvaljujemo Bogu. Povjeravamo i dalje naš život Presvetoj Mariji. Povjeravam Europu u ovom posebnom trenutku, povjeravam ove izbore koji se održavaju u Rusiji, povjeravam sve događaje koji se odvijaju na ovoj Zemlji: rat u Palestini, sve ratove. Povjeravam sve nevine, sve mučenike, sve abortirane, sve odbačene, sve one koji nisu prihvaćeni, sve one koji su progonjeni poradi vlastite misli, zatvarani, ubijani. Neka Presveta Marija sakupi bol koju ovo čovječanstvo stvara i donese je na Božji oltar, kako bi postala blagoslov za sva dobra koja se vrše, blagoslov za one prikazuju život, za one koji prate Isusa Krista u njegovom hodu ovdje na Zemlji, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.