Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

Subota, 24.2.2024 – I Tjedan Korizmenog Vremena

Pnz 26, 16-19; Ps 119(118), Mt 5, 43-48

 

Također i preko Čitanja ovih dana, jučerašnjih i današnjih, možemo vidjeti, možemo promatrati Božje djelovanje koje nas uvijek vodi dalje. Učinio je to s Izraelskim narodom, učinio je to s kršćanima, čini to sada u ovom vremenu: hod koji vrši Bog, koji uzima čovjeka i vodi ga dalje, uvijek te vodi dalje, izvodi te, izvan tebe, izvan logike vremena, ovog vremena u kojem živiš, izvan svega što je svijet, misao svijeta, duh svijeta. Vidiš da je to upravo hod Isusa koji silazi nad pakao, (ja tako kažem), i koje te vraća onome što je predviđeno za tebe: biti dijete Božje; i to je jedan hod u vjeri, no koji uvijek ide za Sinom Božjim, Božjim djelovanjem.

U Ponovljenom zakonu[1] danas kaže: „Gospodin, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe.“ U ono vrijeme narod koji je imao Zakon bio je narod iznad svih ostalih. I potom (ne čitam sve) nastavlja i kaže: „Danas je Gospodin ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina. On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Gospodinu, Bogu svome.“

U Evanđelju[2] čujemo: „Ljubite vaše neprijatelje, molite za vaše progonitelje“, povezujem sa onim jučerašnjim[3] koje se nadovezuje na današnje: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.“

Ovdje treba napraviti jedan prolazak: nadići pravednost farizeja ne znači ako vi ne budete bolji od njih u poštivanju zakona, jer su ga oni savršeno poštivali. Već prije dvije tisuće godina govorio je: ako ne uspijete krenuti od duha, imati novi duh – zapravo Evanđelje uvijek govori o novom vinu u novim mjehovima,[4] starom čovjeku koji umire, novom čovjeku koji se rađa – ako ne uspijete slijediti život koji se pokreće u vama, nego ostajete na pravdi farizeja koja se temeljila na Zakonu, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.

Sveti Pavao puno uzima ovaj aspekt: to nije nepoštivanje Zakona, to je nadilaženje Zakona, i samo ako nadilaziš Zakon, možeš ljubiti tvoje neprijatelje, možeš moliti za tvoje progonitelje. „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš.“ Ako ostaješ u Zakonu, nemoguće je biti savršen kao što je savršen vaš Otac. Ako nastavite ići dalje od zakona duha, pokreče se dinamika Sina Božjeg u tebi, a Sin Božji je savršen kao što je savršen njegov Otac.

Isus je započeo ovaj hod, jedan novi hod, koji kulminira u Novom Stvaranju. Ovaj hod završava sa njegovim slavnim povratkom i otvorit će Novo Stvaranje. Počeo je sa Starim Zavjetom, s Izraelskim narodom, pripremom za Mesiju, Isus Krist nam je otvorio put: prikazanje života. Preko prikazanja života možeš ići dalje od pravde farizeja, možeš nastaviti hod došavši do naših vremena, gdje je On ovdje, prisutan u Njegovu drugom dolasku, gdje njegova Crkva izlazi na svjetlo, gdje ima više milosti nego u prvim vremenima, upravo stoga što je prisutna sva milost onih koji su nam prethodili, kako bismo bili oni koji otvaraju također i Novo stvaranje, zajedno s Njim.

Ako bolje razmislimo, za tadašnje Židove, u Isusovo vrijeme, dok je bio na Zemlji, bila je potrebna velika otvorenost, velika sloboda da Ga slijede. Nije poštivao subotu i nije bilo tako jednostavno nastaviti Ga slijediti. Lako nam je sada reći: „Kako su mogli ne prihvatiti Ga?” Bilo je potrebno već tada znati osluškivati što se događalo u tebi kad si slušao Isusove riječi, što se pokretalo u tebi kad si Ga susretao, kad si Ga gledao. U Evanđelju ima mnogo takvih epizoda: kad poziva Mateja[5], ženu koja kaže: „Dotaknem li se plašta, ozdravit ću”[6], bili su pokrenuti nečim iznutra, nije se radilo o Zakonu, o pravdi farizeja.

Evanđelje kaže: „Govorio je s autoritetom. Što je to“[7] Netko tko govori s autoritetom, no koji nadilazi Zakon. Gledajte, ova dinamika nije gotova, ona se sada odnosi i na nas, sve riječi koje smo čuli, sve milosti koje smo vidjeli, dotaknuli. Primiti ih iznutra, što one bude? Čuješ glas onoga koji govori s ljubavlju i autoritetom, koji te vodi dalje, koji uvijek ide dalje, dalje od pravednosti ne samo farizeja, nego i kršćana, čovjeka.

Gledajte, u ono vrijeme, prije dvije tisuće godina, još nije bilo Duha Svetoga, on je kasnije darovan, no već su mnogi u Isusu prepoznavali da postoji Istina, prepoznavali su da je on Život. Već tada je netko prepoznao da je On bio Istina, da je On bio Put, kada kaže u Kafarnaumu: „Želite li i vi otići?“[8] A Petar kaže: „Komu da idemo? Ti jedini imaš riječi života vječnoga.“ To su prolasci koje svatko od nas mora napraviti. Kad kažemo „staviti Boga na prvo mjesto, željeti samo upoznati Isusa, i upoznati Oca, da je naš život Njemu na raspolaganju“, to razumiješ ako, ako imaš ove stavove: „Komu da idem?“ Treba se probuditi u meni, kao u Petru: „Kamo hoćeš da idem, daleko od tebe? Ti jedini imaš Život. Prepoznajem to, unatoč poteškoćama, unatoč trenucima obeshrabrenosti. Ti si Život.“ I to nadilazi strukturu, zakone, pravila, hijerarhiju; to se događa u osobnom odnosu s Bogom.Kad kažemo: „Iznad savjesti nema ništa“ – to kaže Crkva – znači u ovom smislu: iznad savjesti nema ničega, postoji tvoj odnos s Bogom, nitko ti ne može zapovijedati ako tvoja savjest to ne prihvaća.

Potom, ako nastavimo hod, Pedesetnica, i s Pedesetnicom kakavoganj koji se spušta na one ljude: hrabrost da dopuste da ih pojedu lavovi, da daju život, da… sve je to bilo prirodno za njih. Ostavljali su sve i polazili za apostolima, kao da je to najnormalnija stvar: „Susreli smo život, prihvaćamo ga.“ To je bio plod Pedesetnice. Pedesetnica, koja kao da se s godinama pomalo usporila i iščeznula. Pedesetnica, koliko je nama znano, sada je u tijeku Kozmička Pedesetnica, tiha, koja, međutim, govori u duhu, budi duše. Mi se trebamo u ovo uključiti, eh, s našom vjerom, to je naše djelovanje: uroniti se u ovu Pedesetnicu, inače ćemo biti osobe koje ne nadilaze pravednost farizeja, nećemo imati milost koja nas vodi dalje. Za nas vrijedi kao za Židove u pustinji, kao za prve kršćane, ustati i krenuti, kao za Abrahama, prema onome što ne poznaješ, ali osjećaš da je ispravno. Ovo se nije promijenilo.

20.stoljeće imalo je više mučenika nego prva Crkva, kršćanskih mučenika. Ja vjerujem da je u ovom trenutku, za nekoga tko želi ovo živjeti, biti sav Kristov, susresti Krista, željeti Krista, svakodnevno mučeništvo koje primaš neprestano, jer cijela dinamika društva, svijeta, u svakom sektoru – nadam se da ne griješim – čini mi se da je sve protiv Kristove dimenzije, kršćanina, a kad ne može protiv njega pokušava to razvodniti kompromisima, razlozima, ma nije ona živa dinamika onih koji osjećaju iznutra, slušaju i slijede. Svatko tko ovo želi, sukobljava se i doživljava svakodnevno mučeništvo.

Drugi Isusov dolazak je ovdje i djeluje u sili Duha Svetoga. Djeluje u svemu kao i tada, ma još više, jer sada se ne može reći da je njegova moć porasla – on je uvijek Sin Božji – no više nije uvjetovana dimenzijom tijela, koje je svakako, Isus Krist na Zemlji nosio, morao je nositi, Otkupitelj i mi suotkupitelji zajedno s Njim. No On u ovom trenutku, zajedno sa Presvetom Marijom, nema taj teret; On je prisutan, On je živ i u ovoj prisutnosti uspijeva biti posvuda. Nije samo u Nazaretu ili Jeruzalemu, posvuda je; hoda ovim putovima i tražio je od nas da hodamo s Njim, tražio je od nas da zajedno s Njim budemo ovaj oganj, da Ga slijedimo kao što su Ga slijedili prvi kršćani, kao što su Ga prvi slijedili, kao što sam prije govorio.

Isto tako od nas, koji imamo Duha Svetoga, traži se hrabrost, hrabrost da izaberemo Život, velikim slovom. Hrabrost je ne praviti kompromise, a lako ih je napraviti, čak i misleći dobro; hrabrost uzdati se, imati povjerenja u Njegovo djelo, imati povjerenja da je On taj koji vodi do ostvarenja; ne brinući se o onome što vidimo, jer, gledajući oko sebe, danas smo u jednom ratu koji se može nazvati “svjetskim” ratom, u strašnoj pomutnji. Dođe nam da kažemo: „Ma… je li On ovdje? Ma ne, gdje je?” Sve ovo zlo koje izlazi upravo je plod Njegove prisutnosti, jer sve je isprovocirano i sve izlazi. Međutim mi ne trebamo gledati u to, nego trebamo gledati u našoj nutrini što traži od nas da Ga slijedimo, kako bismo išli dalje, te da naša pravednostnadiđe onu – nadam se da nikoga ne vrijeđam – od mlakih kršćana, nadiđe onu od kršćana, koji kažu da su kršteni, no koji onda ne sudjeluju u Kristovom životu. trebamo Ga slijediti iznad svega ovoga.

Već smo napravili velike korake u odabiru tri stupa: prikazanje života, cjelovitost i sveopće zajedništvo; izabrali smo i prikazali život jer želimo upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao,[9] želimo da On bude naše svjetlo, da nam bude na prvom mjestu. Prepoznali smo izvanredna sredstva kao jedan dar, ne kao teret, kao napor, nego kao nešto što ti Bog poklanja, kao što su sakramenti, kao što je Čistilište; to su darovi od Boga tako da uvijek možeš ići naprijed prema životu Božjem.

U sveopćem zajedništvu prepoznajemo da smo zaštićeni, praćeni, da smo potpomognuti tamo gdje mi ne možemo sami. Sigurni smo da tamo gdje nedostaje nama,dolazi zajedništvo, i poradi toga ne samo da vjerujemo u živu prisutnost braće vjerne Bogu u Svemiru, koji nam pomažu, ma to nije samo vjera, to je sreća što oni postoje – hvala Bogu da postoje! – i hoćemo s njima živjeti u zajedništvu.

Dakle, nakon što sam ovo govorio. Kako ići dalje? Kako slijediti Krista, nadilazeći pravednost farizeja? Čitam, govorim vam riječi Boga Oca, neka vam one budu na pomoć:

„Molim vas, ne stavljajte si u glavu nikakav obrazac kako bi ovo, ono ili nešto drugo trebalo biti. Ostavite po strani sve ideje, sve obrasce, kako ste ih do sada vidjeli, jer oni su rezultat mnogih pogrešnih stvari koje su vam bile usađene u glavu. Sada trebate ići slobodni i dopustiti da moje djelo ide naprijed preko moga Sina, u Duhu Svetom, po Bezgrešnom Srcu Marijinu. I vi ćete shvaćati iznutra s lakoćom, shvaćat ćete bez napora, bez straha i bez sumnje. Vidjet ćete kako se otvaraju pred vama kao što se cvijet otvara, no morate ostaviti sve predrasude, morate ostaviti fiksne ideje, sve što ste si stavili u glavu o tome kakva bi trebala biti neka osoba, kakav bi trebao biti jedan svećenik, kakav bi trebao biti narod. Izbrišite sve, sve što je staro i neka moja novost sada preobražava sve.

Sve što ja stavljam pred vas stoga je što to preobražavam: Ja preobražavam stvarnost. Novo Stvaranje je u punom zamahu. Tamo nećete stići magično, neće pasti odozgo, ma stvorit će se pred vašim očima uz vašu pomoć. Sada trebam od vas da se mentalno obnovite. Izbacite svako mentalno planiranje koje ste napravili u vašem životu. Nije to vaša krivnja, tako ste bili odgajani, da sve planirate, da sve vidite, da za sve postavite kriterije i ako nešto ne ide prema vašem obrascu, odbacujete. No nije tako. Vi ćete biti iznenađeni kako ću ja činiti, sve novo, počevši također od onoga što se čini manje vjerojatnim i, u vašim očima, manje ispravnim, no ja odlučujem što je ispravno.

Dopustite da moj Sin djeluje. Dao sam Njemu svu vlast na Nebu i na Zemlji, da izvrši moje djelo u Duhu Svetom, i Isus će djelovati zajedno sa Duhom Svetim. Zajedno će ostvariti sve projekte. Vi ćete trebati samo prihvatiti i sudjelovati vašom molitvom, vašim slavljem, s prikazanjem vašeg života. Ovo će biti ključ koji će otvoriti sva vrata, inače ćete završiti da djelujete kao stara Crkva, koja je na kraju sve kodificirala i nigdje nije stigla. Ne radite tako! Pustite mene da ja izvršim ono što meni pripada, a vi napravite vaš dio.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

[1] Usp. Pnz 26, 16-19

[2] Usp. Mt 5, 43-48

[3] Usp. Mt 5, 20-26

[4] Usp. Lk 5, 37-38

[5] Usp. Mt 9,9

[6] Usp. Mt 9, 20-22

[7] Usp. Mk 1,27

[8] Usp. Iv 6, 60-69

[9]  Usp. Iv 17,3