(iz knjige “Prema Novom Stvaranju – 2012. 2021 godina”, str. 476)

Poruka Svetog Franje Asiškog od 4. listopada 2020.

„Predraga braćo i sestre u Kristu, mir vama! Poput jednog oca i jednog brata želim vas pratiti prema novom stvaranju. Rečeno vam je da je vaš hod marijanski i franjevački, i ta su dva aspekta međusobno neodvojiva.

Ljubav prema Majci Božjoj usmjerila je sav moj hod. Bio sam potpuno uronjen u Bezgrešno Srce Marijino.
Nijedan duhovni hod se ne može roditi iz volje jednog čovjeka, koliko god bio krepostan, već je uvijek Božja inicijativa ona koja poziva i čovjek koji odgovara. Međutim, čovjekova slabost često ga čini nesigurnim i strašljivim u svom odgovoru i tada djeluje nebeska Majka. Njezina čista i bezgrešna ljubav zahvaća one koje je Bog izabrao i pomaže im odgovoriti; njezina ruka ih podupire i pokazuje im prave korake; posreduje, tješi, ohrabruje, blagoslivlja. Svaki autentični poziv rađa se iz Božjeg poziva i Majčine utrobe, utjelovljuje se u onima koji odgovaraju i postaje jedno Božje djelo, vidljivo čovjekovim očima.

Tako je rođeno Franjevaštvo: iz Božjeg poziva, iz Srca Presvete Marije i iz mog odgovora. Bio sam najmanji među ljudima, nisam imao nikakvih zasluga no Bog me pozvao i ja sam mu dopustio da promijeni moju misao i moj život. To je bilo moje obraćenje.

Nakon moga obraćenja proveo sam puno vremena u samoći i molitvi kako bih shvatio koja je Božja volja. Nijedan hod od onih koji su već postojali, nije mi se činio prikladnim: nisam namjeravao postati ni svećenik ni redovnik, a još manje utemeljiti jedan novi vjerski Red. Želio sam samo pripadati Kristu, po Majci Božjoj, živeći jednim jednostavnim životom kao dijete Božje po Evanđelju, u skladu sa stvorenjem. Nisam bio neki čudni sanjar, kako su mnogi mislili; naprotiv, želio sam biti jedan konkretan čovjek, sposoban ostvariti svoj poziv. Intuirao sam da trebam otvoriti jedan novi put, jednostavan, a istodobno zahtjevan.

Gospodin mi je došao u susret, pokazujući mi svoju volju. U tom vremenu samoće posjetili su me Arkanđeli, osobito Sveti Mihael, od kojih sam primio velike objave o životu u Svemiru i o poslanju Crkve. Tako sam saznao da imam braću također i na drugim planetima. Vjerovao sam u njihovo postojanje, primio sam ih u svoje srce i ljubio sam ih.

Nakon objašnjenja dobivenih od Arkanđela, posjetila su me braća iz Svemira vjerna Bogu, bilo fizički, bilo u duhu. Objasnili su mi mnoge stvari o njihovom životu, o njihovom služenju Bogu, o odnosu sa stvorenjima drugačijim od čovjeka. Zajedništvo s njima trajalo je tijekom čitavog mog zemaljskog života i za mene je bilo, osim duhovnog napretka, izvor neizrecive radosti. O svemu tome, nikada nikome nisam rekao ni riječi, pa niti svojim fratrima. Čekao sam da sazriju vremena kako bih sve to mogao objaviti.

Kako bi mi pomogao u hodu, Bog je pored mene stavio jednu izvanrednu ženu: Svetu Klaru s kojom sam sve dijelio. I nju su također posjećivala i poučavala kao i mene, jer smo zajedno trebali ispuniti djelo da Crkvi navijestimo veliki plan, na temelju primljenih objava, kojeg je Bog odredio od vječnosti: uglavljenja čitavog Svemira u Kristu – plan koji vi dobro poznajete.
Nastavi čitati…