Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

8.9.2023

Rim 8, 28-30; Ps 12; Mt 1, 1-16. 18-23

Današnja čitanja, od 8. rujna, rođenje Marijino, ako ih promatramo s vjerom, s jednostavnošću, s povjerenjem, ako ih promatramo sa stavom onoga koji zna kome je dao svoj život; stavom onoga koji je prikazao svoj život i zna da je život u Božjim rukama te onoga koji ima vjeru da Bog vodi život, koji se ne pita kako ga Bog vodi, nego jednostavno u svakom događaju pokušava shvatiti što mu Bog želi reći, pokušava razumjeti kako Bog vodi, pokušava razumjeti što treba napraviti, što treba ostaviti, ali bez stavljanja u krizu svojeg prikazanja, svojeg identiteta, svoje sigurnosti da je u Božjim rukama i da ga od tamo nitko ne može ugrabiti, evo, ova Čitanja sve to potvrđuju.

Sveti Pavao Rimljanima: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji Ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“.[1] U svemu na dobro surađuje. To znači da mi se ništa loše ne može dogoditi, da zlo ne postoji. Reći ću to bolje: postoji zlo, ali ono mi ne može naškoditi tako da izgubim moju dušu. Može mi uzeti tijelo, ali ne i dušu; svašta bi mi se moglo dogoditi, „no Bogu svemu na dobro surađuje s onima koji Ga ljube“.

«Jer koje predvidje, te i predodredi…»[2], ako sam Mu prikazao život – dobro znamo da već želja da Mu prikažem život dolazi jer ju je Bog stavio u mene. Nitko od nas, ne može vlastitim snagama prikazati život Bogu. To je želja koju je Bog stavio u nas. Nitko je nema ako Bog ne stavi želju u tebe, inače ti ne prikazuješ život. Ta želja proizlazi iz ‘da’ u trenutku začeća. Kada smo rekli da, rekli smo da za ono što je naš život, naš identitet, tada nas Otac povjerava Sinu i Sin nam daje Duha Svetoga koji nas poučava, i u Duhu Svetom ti prikazuješ život, ali uvijek je to Božje djelovanje. Dakle, on nas je predvidio. „Jer koje predvidje, te i predodredi… da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi“.[3]

Sve je to jedan hod: u svemu na dobro surađuje. U svemu na dobro surađuje, to je hod da se dosegne slika Sina Božjega u nama, i mi smo djeca Božja. Gledajte, reći ćete: „Prelagano je“, no to je Božja misao. Teškoća dolazi kroz život kada treba ostati u ovoj vjeri, tijekom mog života, tijekom svega što mi se događa: biti prepušten u ruke Boga koji zna kako me voditi – ja ne, On da – i stoga prepoznati sve što dolazi u toj Božjoj slici, u tom hodu koji je Bog stavio u mene i za mene. Da ne govorim o međusobnom pomaganju, zajedništvu, prikazanju jednih za druge, to znate.

Primjer nekoga tko je bio takav: Sveti Josip, i dalje u današnjem Evanđelju[4]. Za njega je bilo preveliko shvatiti Presvetu Mariju koja je trudna po sili Duha Svetoga. Mislim, recimo jasno: ni sveti Josip nije mogao u ono vrijeme to razumjeti. No, kao božji sin, kao Pravednik, znao je da Bog u svemu na dobro surađuje, jednostavno kaže: „Pa otpustit ću je u tajnosti da joj ne naude“[5]. Tada Bog intervenira i čim Bog intervenira on shvaća, tako je bilo kroz cijeli život Marije, Josipa, lako je reći za Isusa jer On je Bog, ali  njih dvoje, Presveta Marija i Sveti Josip, na taj način vođeni od Boga. Obećanje da će svakoga od nas pojedinačno i sve zajedno voditi na isti način, gledajte, imamo i mi, te imamo cijelu Crkvu Isusa Krista koja nas prati, sva sredstva. Stvar je u ovoj raspoloživosti.

Isto tako postoji pogrešan način gledanja na Poslanicu Svetog Pavla Rimljanima: „Ja sam pravedan, ja sam izabran, ja sam predodređen, ja sam svećenik, ja sam pomazan“. Evo, već si izgubljen. Ja znam da sam pomazan, znam da sam svećenik, no znam da ne mogu bez Božje pomoći, pomoći braće, tako da se dopustim oblikovati, preobraziti, da mi se iščupaju iz ušiju misli koje su uvijek suprotne njegovim, ako ne uvijek, gotovo uvijek. No, sve se to može dogoditi ako ja znam da je Bogu sve moguće i On sve okreće na dobro, sve, bolest, smrt, nesreću, glad, pošast. Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji Ga ljube i dopuštaju se ljubiti.

[1] Usp. Rim 8, 28

[2] Usp. Rim 8, 29

[3] Usp. Rim 8, 29-30

[4] Usp. Mt 1, 1-16.18-23

[5] Usp. Mt 1, 19