Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

22.7.2023

2Kor 5, 14-17; Ps 62; Iv 20,1.11-18

U ovom bdijenju slavimo, spominjemo se Marije Magdalene, Svete Marije Magdalene.
Sveta Marija Magdalena, ako je gledamo, ako joj dopustimo da nam govori, da govori našem duhu, ako joj dopustimo da nam pomogne u ovom zajedništvu u kojem ona želi sudjelovati kako bi pomogla djeci Božjoj, kao i svi sveti, ona će nam pomoći da vidimo isto tako u našem životu hod koji je ona napravila. Također će nam pomoći da vidimo sve te prolaske u nama i što ju je dovelo do tih prolazaka, jer ona je savršen primjer jedne duše, žene koja ljubi Krista, koja ljubi Isusa, no koja dopušta da ta ljubav bude preobražena, preobražena sve do ljubavi Sina Božjeg koji stoji zdesna Ocu.

Život Marije Magdalene sav je u preobrazbi, ona je primjer stvorenja koje prelazi u novo stvorenje. Stoga je prva primila navještaj. Znamo da je Prva, po mom mišljenju, Presveta Marija, no Magdalena je prvo stvorenje nakon Presvete Marije koje je primilo navještaj uskrsnuća.

Marija Magdalena je ljubila Krista. Oni koji su čitali Valtortu, znaju za ovu ljubav. Ona je bila privučena Kristom i u početku odbačena u isto vrijeme, jer je baš njezino uskrsnuće bilo prolazak od mrtvog stvorenja kako bi se susrela sa Životom, i potom, kako ju je taj Život preobrazio. Imala je jednu snagu, jednu veliku ljudsku snagu i znala ju je staviti na raspolaganje Bogu. Bog je u početku tu snagu koristio kako bi uništio u njoj sve što je još bilo vezano za ljudske dimenzije, sebičnosti, stid. Preko te sile, uistinu, On ju je povlačio za Sobom po cijelom Izraelu, gdje je također bila ismijavana, progonjena, klevetana.

Što je imala, dakle, prvo ono što moramo imati u sebi? Što je imala Marija Magdalena, i što traži od nas da gledamo u sebi? Želju, želju za Kristom. Pogledajmo, doista, postoji li ova želja da upoznamo Isusa jer nas ona vodi da upoznamo Oca? Ova želja postaje spoznaja, spoznaja postaje ljubav, što više ljubiš više spoznaješ, što više spoznaješ više ljubiš, no sve počinje od te želje. I ta joj je želja omogućila da nadvlada sve kušnje koje je nalazila pred sobom, a kroz koje ju je Isus provodio. Provodio ju je kroz kušnje, no ona je vjerovala, išla je dalje, ljubila je, željela.

Gledajte ova želja, kažem to i za nas, postaje metoda razlikovanja, metoda za stvaranje reda i pročišćenja u našim životima, onoga što je bitno u mom životu. Pobjeđuje li sve, ova Kristova želja? Daje li mi da stavim Krista na prvo mjesto? Ova želja treba nadići svaku drugu želju, svaku drugu dužnost, ona je na prvom mjestu: želim KRISTA. S tim pobjeđujem sve. Zaista: to je pomoć u RAZLIKOVANJU. U svakom odabiru, velikom i malom, želim li Krista? Želim li Ga upoznati, želim li Ga ljubiti, želim li doista biti jedno s Njim? Ako postoji ta želja, vidjet ćete da će se jasno vidjeti ono što mi ne treba. Ili ću pokušati uzeti Krista i staviti ga u ono što ja želim, no bit će mi tada jasno da nije istina da želim Krista. Želim Ga ako …; Želim Ga, ali …; ne: želim Ga i dosta. Nadam se da se razumije što želim reći.

Čineći tako On postaje centar tvog života. Čineći tako On doista postaje gospodar tvog života, doista si Njemu prikazao život. Gledajte to je jedan hod vjere, eh: želja i vjera, jer na kraju želite, ali što? Nešto u što morate vjerovati. Ako nemate vjere što želite, što? Nadodajem: ova vjera hrani nadu, nadu da ćemo Ga susresti, nadu u Novo Stvaranje, nadu koja nam pomaže pobijediti kušnje. No bilo vjera bilo nada bivaju hranjene ljubavlju. Potrebno je ljubiti Krista. Ljubav je ta koja gradi vjeru, ljubav je ta koja povećava nadu, to je vjera koja me drži kada posustajem. One su povezane kao što je Sveti Pavao rekao u svom hvalospjevu ljubavi[1].

Marija Magdalena je to živjela. Mislim da je to konkretan primjer ove stvarnosti koju poznajemo, ali koju trebamo živjeti. Bit će to jedan hod, kao što je bio i za nju, za svakoga od nas, vođeni ovim, što nam daje umrijeti sebi, našim idejama, našim mislima. Dat će nam da uistinu, stavimo Njega, Isusa, iznad svega i svakoga. Umrijet će one misli koje uvijek vode  prema kompromisima; one misli koje su uvijek prisutne, da, živjeti Krista, željeti Krista, ali da ga stavimo u naše programe, u naše ideje. Pokušavaju pomalo popraviti stvari. Vidite da je to jedna opasnost za nas. Ja znam da svi mi želimo Krista, ali pripazite na ovo “popravljanje stvari”, nastojeći ih staviti na jednu normalnu razinu.

S Kristom nema ništa normalno. S Kristom ništa nije normalno, sve postaje izvanredno. To je izvanredan život koji nam on nudi, to je Novo stvaranje koje nam on nudi, to je uskrsli život koji nam on nudi. Nema ništa normalno, nema ništa ljudsko, ništa što se može uokviriti u ljudsku misao, ništa, nikakva molitva, nema… ništa… posao, bilo što, normalni odnosi između roditelja i djece. Ne, kod Njega je sve izvan norme. To je Evanđelje: „Tko ljubi oca i majku više nego mene…“[2] Ovo što vam govorim je Evanđelje. Marija Magdalena je tako živjela.

Živeći tako, Krist je mogao povesti je kamo želi i nas povesti, prijeći s ljubavi Isusa iz Nazareta na ljubav Sina Božjega, Onoga koji sjedi zdesna Ocu. Gledajte da je današnje Evanđelje jasno[3], a također i čitanje Svetog Pavla[4]. Upravo to je prolazak, to ono što se osobito od nas traži, eh. Polazim od Svetog Pavla: «Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle je li tko u Kristu, nov je stvor; staro uminu, novo gle nasta!»

Ovo je hod Marije Magdalene. Rekao sam da je uskrsnula kad ju je Isus pozvao, sav hod koji je napravila. U današnjem Evanđelju, međutim, čini se da Ga ona ne prepoznaje, vidi dva anđela i ne prepoznaje ih, razgovara s Isusom i ne prepoznaje Ga, ovdje pravi drugi skok. Ljubila je Krista, eh! Izazivala je Rimljane i sve pod križem zajedno s Ivanom. Marija Magdalena se nikoga nije bojala, međutim, morala je napraviti jedan drugi skok i to je ono što tražim, predlažem nama. Znam da ljubite Krista, napravite ovaj skok. Skok je: Isus je rekao: «Ne zadržavajte me, jer još nisam uzašao k Ocu; nego idi mojoj braći i reci im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, Bogu mojemu i Bogu vašemu.»[5] Evo to je ono što mi kažemo Krist koji nas vodi k Ocu.

Dakle, ući u ovo zajedništvo s Kristom, biti jedno s Njim, što prolazi kroz sve što sam prije rekao, i potom dopustiti ovaj skok. Gledajte, ovdje Isus naviješta Novo Stvaranje, eh. On je u ovom Evanđelju otvorio put prema Novom Stvaranju, prije ga nije bilo, otvorio ga je tada i kažem danas kako bi rekao onog dana tamo, eh. Prije je tko god bi umro bio u krilu Abrahamovu. Tog dana je otvorio put, prošavši ON PRVI, prije nije bio otvoren. I ponudio ga je Mariji Magdaleni i učenicima, dok je bila živa. Potom je sišao nad pakao i poveo sve one koje je trebao povesti, razdijelio je. Napravio je ono što je znao da treba napraviti, no otvorio je taj put i predložio ga njoj, učenicima i predlaže ga nama: dopustite da vas Krist povede prema Ocu s ovom ljubavlju prema Njemu, s ovom željom za Njim, željom za spoznajom; i dopustite da to stavi u red, uvijek, jer u svakom trenutku vašeg života morat ćete napraviti odabir. Krist u centru pomoći će vam da napravite velike i male odabire. Potom prepustite Njemu.

Mnogo smo puta rekli: sveci su obogaćeni milostima i više nego ikad rade ovdje s nama upravo na tome da se napravi ovaj hod. I mi moramo doći do toga da smo vidjeli Gospodina, dodirnuli Gospodina, u svjetlu Novog stvaranja već ovdje. Ne da ćemo biti u njemu, daj Bože!, ali bar da ga intuiramo, i imamo milosti da to učinimo. I Marija Magdalena, Sveti Ivan apostol, naši sveti zaštitnici, ovdje su da nas poguraju, ali baš poguraju. Krist je ovdje, Marija je među nama.

Mislim da je to najljepša želja koju nam Marija Magdalena može dati i koju vam također i ja mogu dati. Živite ovako ovaj odnos s Isusom, kao što ga je ona živjela, ali u svoj otvorenosti, ne samo onoj koja nama odgovara, a drugu odbacujemo. Nije se sramila što nije prepoznala Isusa, amen. Međutim On je išao prema njoj osjećajući želju koju je imala: «Reci mi gdje je, da idem po Njega»[6]. Ja zamišljam Isusa kako se nasmiješio i rekao joj: „Hajde! Ustani i idi!“ Bilo je to u njoj, nije imala toliko duhovnih, teoloških, dubokih paranoja. Bila je ono što je bila, no ljubila je Krista.

Molimo je, molimo Presvetu Mariju da nas prati i da nas uopće ne napušta, i molimo je da koristi onu njezinu snagu tako da nas potrese ako treba. Zazivamo njezin blagoslov na nas i na sve one koji su zapeli u svim onim situacijama iz kojih ne vide izlaz jer se ne daju zahvatiti Kristovom ljubavlju. Neka njezin blagoslov oslobodi zatvorenike zajedno sa snagom cijele Crkve, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. 1Kor 13

[2] Usp. Mt 10, 37-42

[3] Usp. Iv 20, 1-2.11-18

[4] Usp. 2Kor 5, 14-17

[5] Usp. Iv 20, 17

[6] Usp. Iv 20, 15