Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

29.6.2023

Dj 12, 1-11; Ps. 34; 2 Tim 4, 6-8.17.18; Mt 16, 13-19

Dakle, slavimo svetkovinu Svetog Petra i Pavla. Prije dvije godine, kad su nam obojica govorili,[1] Petar nam je preporučio da živimo u zajedništvu s njima, preporučio je da živimo u istinskom odnosu s njima, sa svim svetima; da ih doživimo u akciji, da ne mislimo na njih kao na nepomične i učvršćene tamo na nebu, već konkretno u akciji zajedno s nama, koji s nama djeluju u dimenziji gdje mogu a gdje se mi najviše mučimo, u dimenziji duha.

Ako krenemo od čitanja, od Evanđelja po Mateju, prisutno je Isusovo pitanje: «Što govore ljudi tko sam ja?»[2] Čini mi se da je to pitanje koje je dobro da si često i mi postavljamo, to je pitanje koje je možda čovječanstvo na Zemlji zaboravilo postavljati si, jer ako postoji jedna zaboravljena osoba u naše vrijeme to je upravo Isus Krist. Dakle, ako Ga ne tražimo, ako Ga ne želimo, ako Ga se ne spominje, još manje, pretpostavljam, da se ljudi pitaju: „Tko je Isus za mene? Što je za mene?” A ono što nedostaje u naše vrijeme upravo je, ovo da se ogledamo pred Njim, osobno, te da razumijemo: „Za mene, što je On? Koliko je bitan? Koliko je važan? Važan je, no na razini mnogih drugih stvari koje živim? Važan je, no ja imam svoj život?“ Svatko treba odgovoriti: koliko je Isus bitan za mene.

U Evanđelju nastavlja: «Ti si Petar i na toj stijeni izgradit ću moju Crkvu». Ne želim se zadržavati; mislim da je za nas jasan ovaj stav. Međutim želim gledati zajedno kada kaže: «Tebi ću dati ključeve Kraljevstva Nebeskog i što god svežeš na Zemlji, bit će svezano na nebu, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu». Ovdje mislim da mnogi pridaju ovu važnost svećenicima, ispovijedi,… dok s druge strane, gledajte, to je osobni stav svakoga od nas, eh. Mi smo oni koji vežemo i ono što svežemo ovdje na Zemlji bit će svezano i za Kraljevstvo Nebesko. Mi smo ti koji se možemo osloboditi i možemo jedni druge osloboditi određenih veza u onoj mjeri u kojoj se otvorimo onome tko je Isus za mene: ako je on Krist, Sin Boga živoga, u toj se vjeri sve otvara.

Čuli smo iz poslanice Svetog Pavla Timoteju: «Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao».[3] Što to znači? Gdje On pronalaziovu hrabrost? Koja vjera? Ova što govorim, eh! Ova u Krista, Sina Boga živoga, kaže na kraju svoje poslanice. Vjera koju je imao Sveti Pavao: «Gospodin će me osloboditi od svakog zla i spasiti za svoje vječno Kraljevstvo. Njemu neka je slava u vijeke vjekova».[4] Ova vjera, koju svatko od nas treba imati: “Gospodin će me osloboditi”. Dakle, sve što svežeš, ako imam ovu vjeru, sve će se u meni odvezati. Ako nemam tu vjeru, ja sam taj koji se vežem.

Isus nam je svojim otkupljenjem dao ovu snagu, ovu moć, sposobnost da se oslobodimo u njegovo ime. On nas je oslobodio. “Gledajte da ostanete slobodni”, kaže, “Ja sam vas oslobodio, ali na vama je sada, u vjeri”. Gledajte da imati vjeru u ime Isusovo, vjeru u njegovu moć, nije pitanje vjere povezane s osobnim dimenzijama, povezanim s osobnim potrebama, povezanim s čudesima koja se mogu dogoditi u našim životima, i za ovo, naravno, ne mogu reći da nije vjera, ma Evanđelje je ispunjeno, zar ne?, osobama: «Što hoćeš da ti učinim? Tvoja te vjera spasila, idi!»[5].

Govorim o vjeri Svetog Pavla: «Dobar sam boj bio». Vjerujem da ovu vjeru traži od nas, da dođemo do: “Dobar sam boj bio”, i ovaj boj vršiš ne zato što tražiš da izađeš iz kušnje, zato što tražiš čudo ili zato što tražiš, bitku dobivaš kada po VJERI znaš da će te Isus osloboditi od svakog zla. Ali, čak i ako te ne oslobodi ovdje na Zemlji, ti znaš da će te osloboditi od svakog zla. Govorio sam i prije: vjera ona tri mladića kad su bačeni u užarenu peć, kada im kralj kaže: «Da vidimo hoće li vas vaš Bog osloboditi». «Ja sam siguran da će me osloboditi, ali čak i AKO me NE oslobodi, znaj da nikada neću vjerovati u tebe, o kralju, nego ću nastaviti vjerovati u svog Boga».[6] Ova vjera.

Vidite da postoji potreba, i to ovisi o nama, ove vjere danas, upravo ova na koju nas je pozvao, u posljednje vrijeme, u ovom uglavljenju svega u Kristu, u ovom što traži od nas da živimo kako bi On mogao nositi jedno svjedočanstvo osoba koje žive vjerujući u njegova obećanja, koje iščekuju njegov slavni povratak. Ova vjera, uvijek, potpuna, u svemu. Da bismo imali ovu vjeru, jasno je da je ovo pitanje koje sam postavljao, provjeravati što je u centru mog života, što je na prvom mjestu, «Što ljudi govore tko sam ja?».

Ja mislim da bi nam ono što nam je sveti Pavao rekao 2021.[7] godine trebalo biti provjera: ili je tako ili trebam tražiti da imam ovu vjeru.

Čitam njegove riječi: „Sve vas molim da imate istu snažnu i velikodušnu ljubav prema Isusu. Ljubav prema Njemu za vas je jedino jamstvo iskrene ljubavi prema Ocu, ali i daru Duha Svetoga. Otac, naime, daruje taj dar samo istinskim Kristovim sljedbenicima koji ga ljube, prihvaćaju te ga prepoznaju onakvim kakav jest: Gospodin Svemira, Sin Boga Svevišnjega. Dobro se potrudite njegovati ljubav prema Isusu. Sada je vrijeme kada Crkva treba izražavati ovu ljubav u čitavom Svemiru, a osobito na Zemlji, gdje lažne religije i lažna Crkva ne očituju ovu ljubav.

Trebate visoko držati Kristov stijeg: ne samo njegovog Križa i uskrsnuća, nego i ljubavi prema Njemu koja vas gura prema svemu i prema svima, koja vas čini sposobnima zagrliti prijatelje i neprijatelje i daje vam da učinite boljim čovječanstvo koje trpi.

Ja molim za vas zajedno sa svim svetima; kao što vam je Peter rekao, u ovom vremenu svi djelujemo. Vašem duhu komuniciramo plod onoga što smo učinili i iskusili dok smo bili u tijelu. Tako se od duha do duha prenosi neizmjerno Božje bogatstvo kroz naraštaje svetaca.“

I s ovom ljubavlju se trebamo provjeravati, ne s ljubavlju prema jednom djelu, ljubavlju prema nama samima, ljubavlju prema drugima, jer također i ljubav prema nama samima i drugima treba također  biti plod ove ljubavi prema Isusu. Sve što ne počinje od toga, nema ovu vjeru. Sve treba od toga početi. Vjera da je On onaj koji vodi povijest, vjera da je On ovdje, vjera koja nam daje potvrdu, sigurnost da će sve biti ostvareno, da će sve biti dovršeno. Tada će nas ova ljubav dovesti do obveze koju je od nas tražio Isus: da budemo duše zaručnice.[8] Mislim da se nalazimo u vremenu ili smo ovakvi ili ne kažem da ćemo se izgubiti, stalno to govorim, ali nije da možemo utjecati na povijest. Povijest mogu ispisati i utjecati na događaje duše zaručnice, oni koji Isusu daju odriješene ruke u potpunosti.

Stoga molimo Svetog Petra, Svetog Pavla, Svetog Ivana, sve svece da nam istinski u duhu pomažu shvatiti važnost i ljepotu življenja ovog potpunog odnosa s Isusom, da Mu dopustimo odriješiti sve u nama te da nam potom pomognu, da se ne svežemo sami, da se ne ukalupljujemo sami, nego da znamo izgubiti život iz ljubavi prema Bogu. Neka se njihov blagoslov spusti na nas i na sve što je povezano s nama, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. poruku Svetog Petra apostola od 29. lipnja 2021. „Idite stopama svetaca, u zajedništvu s njima“ i poruka Svetog Pavla apostola od 29. lipnja 2021. „Živite već u kozmičkoj Pedesetnici“. Obje poruke su bile objavljene na našoj web stranici www. premanovomstvaranju.org te u knjizi „Prema Novom stvaranju- 2012. 2021 godina“, na stranici 555 i 558; Izdanje Luci dell’Esodo.

[2] Usp. Mt 16, 13-19

[3] Usp. 2 Tim 4, 7

[4] Usp. 2 Tim 4, 18

[5] Usp. Mt 9,2; 9,22; 9,29; 15,28; Mk 2,5; 5,34; 10,52; Lk 5,20; 7,50; 8,48; 17,19; 18,42

[6] Usp. Dan 3, 3-18

[7] Vidi nota 1

[8]Usp. Isusova poruka od 24.prosinca 2020. „Duše zaručnice“, objavljena na našoj web stranici te u knjizi „Prema Novom stvaranju- 2012-2021 godina“, na stranici 498 ; Izdanje Luci dell’Esodo