Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

17.6.2023

Iz 61, 9-11; 1 Sam 2, 1.4-8; Luka 2, 41-51

Svetkovine: danas Bezgrešno Srce Marijino, i jučer Presveto Srce Isusovo, sadrže bit našega hoda, centar našeg hoda, i također ove svetkovine – kao i svi blagdani, jer to je svrha svake svetkovine – pokušavaju probuditi u čovjeku bit onoga zašto je stvoren, uglaviti Svemir[1] u Kristu, ispisati povijest[2]; onu povijest koja nije ništa drugo nego odnos između Boga i čovjeka, jer odatle se rađa povijest, odatle se rađa sva povijest, iz ovog odnosa.

Za nas je posveta Bezgrešnom Srcu jedan od tri stupa našeg hoda,[3] prikazanje života Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu. No, mislim da kroz hod koji smo napravili, korak po korak, shvatili smo da ga trebamo prikazati, no s jednim motivom: upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao[4]. Prikazati život, položiti naš život u Marijino Srce, jer smo shvatili da samo po njezinom Srcu možemo ući u ovaj hod, u ovaj vir u kojem nas Isus u Duhu Svetom vodi k Ocu, daje nam upoznati Oca[5].

Zašto smo razumjeli “samo po Mariji”? Mislim da mogu reći da nikada kao u ovim vremenima bez Marije ne možeš. Ali to je tako jer je Presveta Marija bila prvo stvorenje koje je ispisalo ovaj odnos između stvorenja i Stvoritelja, između Nje i Boga. Njezinim da otvorila je ovaj novi put ispisivanja povijesti, uglavljenja svega u Kristu počevši od sebe, i svega onog što se tiče njezina života; njezina života koji je bio u funkciji cijeloga Svemira u njezinom da u prihvaćanju Stvoritelja.

Ma gledajte da je tako za svakoga od nas: svaki naš da ima ovaj poziv: ispisati povijest, a o svakom našem da ovisi čitavo čovječanstvo, jer svatko od nas, naravno ne u mjeri Presvete Marije, no u Božjem  planu je važan. Drugo stvorenje koje je to učinilo i shvatilo da po Mariji može to činiti je Sveti Josip. On je ispisao svoju osobnu povijest s Bogom, od koje svi mi imamo koristi, gledajući Mariju, slijedeći Mariju. Oni su bili dva pravednika, dva istinska Izraelca, ma to je taj da ispisivanju povijesti koji je otvorio život svima nama, rodio je svakoga od nas.

Ispisati povijest i uglaviti u Kristu idu ukorak, jer se vraćamo na ono što smo oduvijek govorili: mi smo stvoreni samo i isključivo da se vratimo k Ocu, i hvala Bogu što je Otac ostao vjeran svom planu, hvala Bogu koji u ovom odnosu između nas i Njega, čak i ako se izgubimo, padnemo, udaljimo, On ostaje vjeran, hvala Bogu, i dao nam je ovu mogućnost, kroz otkupljenje, da se vratimo onome što jesmo: biti djeca Božja. Izvan toga, možda pretjerujem, nema ništa.

I pokušavati živjeti ovako napola, pokušavati uzeti Boga i staviti ga ovdje na razinu Zemlje, u ovaj život, je gubljenje vremena, energije. Položiti naš život u Boga i potom živjeti ovdje na Zemlji znači uglaviti u Kristu, živjeti život koji ti Bog donosi, ma onaj koji ti On donosi, u onom da. Gledajte da se tamo ostvaruje Evanđelje, oni koji pronađu biser odu i sve prodaju[6], oni koji govore Gospodinu: „Što mi je činiti da te slijedim?“, „Idi i prodaj sve“[7]. Uvijek je ovaj put, možete se vrtjeti okolo koliko želite, no dok ne dođete do ovog potpunog da, život se ne pokreće. Na neki način svi samo preživljavamo, ali ne živeći.

Nakon ovog izrečenog, ako pogledamo ova dva blagdana, a na ove blagdane gledamo u svemu onom što nam je rečeno, u svemu što Bog čini, gledajućiu ovom vremenu gdje se mi nalazimo, no s ovim Božjim pogledom meni dođe da zahvalim, da zahvalim za neizmjernost ove Božje ljubavi, da zahvalim za silu koju je Bog stavio na raspolaganje upravo nama kroz ove godine, silu koju je dao na raspolaganje onima koji su razumjeli u kojim vremenima živimo. Zahvaliti Njemu jer u svakom trenutku netko može reći da i početi živjeti, i nije važno ono što si prije napravio, kako si prije živio. Nije važno niti jesi li ne znam što izgradio: ti kaži da i kreni a Bog je moćniji od svega toga i u ovom da te vodi dalje, u ovom da počinješ živjeti. Dakle, zahvaljujem i za one koji su se preko ovih milosti probudili, za one koji su odabrali upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao.

Zahvaljujem mu i na svim konkretnim mogućnostima koje nam daje, pa i materijalnim. Zaista nam je poravnao put, uistinu uklanja kamenje ispred nas. Uistinu, ako to želimo, ako postoji ovaj da, mi trebamo samo živjeti i radovati se, ništa ti ne fali, pa niti materijalno. Obećanje za one koji kažu: „Da, dobit ćeš stostruko“[8] vrlo su istinita. Imat ćeš u braći, sestrama, majkama, kućama, u svemu što želite: to je vrlo istinito.

Zahvaljujem mu jer je doista obećao da s ovim da Novo stvaranje već započinje ovdje, i to je istina. Sve je uvjetovano ovim da. No s Božje strane, želim biti svjedokom, imamo SVE, ništa ne nedostaje. Želim biti svjedok tako da ne dopustim niti sebi niti bilo kome da se skriva iza izgovora. NE SKRIVAJTE SE, ne skrivajmo se. Sve je tu i sve je na dohvat ruke, sve je lako, sve lijepo, sve svijetlo, izuzetna vremena, veličanstvena vremena. I ne mogu, a ne reći hvala.

To je jedan svijetli, jasan, jednostavan put, otvoren put pred nama, s jasnoćom. Ne mislim da je uvijek prava molitva: „Pomozi mi razumjeti tvoju volju“, jer je Božja volja prejasna. U toj molitvi se, po mom mišljenju, već skriva lukavost duše koja ne želi vršiti Božju volju. Jasna je Božja volja, uvijek, svaki dan, prozirna. Nama posebno, nama… čitavom čovječanstvu, jer naši spisi su za sve, vodio nas je jasnim, konkretnim uputama; uputama koje vode do življenja Evanđelja, do toga da ono postane istinito, živo, a ne nešto što treba samo povremeno uzeti. Dao nam je mogućnost da, poput svetog Franje, živimo Evanđelje onako kakvo jest, i objasnio nam ga je baš kao što ga je objasnio Svetom Franji. Imamo iste milosti, iste mogućnosti.

Isto tako uvijek ostajem zadivljen Božjom strpljivošću, ovom ljubavlju koja uvijek poziva, koja ne prestaje, koja se ne umara. Vidim to prema nama, eh, ne gledam na čovječanstvo. On se ne umara našim djelomičnim da, našim granicama. Ne umara se našim „Evo me“ ali koji uvijek drže vlastite živote u rukama, koji uvijek traže ljudska opravdanja. Božja ljubav je ona koja ti svakako u svakom trenutku daje mogućnost ulaska u potpuni da, u pravi da, u istinski da, u onaj da koji ti daje život. Ja ostajem… to jest, ja tamo razumijem da Bog je Ljubav, jer ovo strpljenje koje ne bi imao nijedan muškarac koji ljubi ženu ili koga god hoćete ljudskom ljubavlju, nitko nema ovo strpljenje, u određenom trenutku bi se umorio, ali Bog ne.

Dakle, od nas se traži da budemo prikazani po Bezgrešnom Srcu Marijinu, po Srcu Isusovu, povjerio nam je i one posvetne molitve.[9] Zamolio nas je da posvetimo njegovom Srcu svakog čovjeka dobre volje, svaki da. Tražio je od nas da uzdignemo patnje, pokojne, mučenike. Također nam je pokazao kako surađivati, i to nije komplicirano, tako da ne idemo mi tražiti što činiti, što reći, koje molitve. Sve nam je pokazao, sve nam je rekao, sve je napravio. Sve nam je obećao i samo čeka.

Ponavljam, gledajte, da Presvete Marije, koji je otvorio ovaj put Bezgrešnog Srca, bio je jedan osobni da koji je došao u korist sviju da se ispiše njen osobni odnos s Bogom. Odatle je sve počelo, eh. U današnjem[10] Evanđelju – to je ono kada se Isus zaustavlja u hramu – Ona nije razumjela. Kad su ga doveli nakon osam dana Šimun govori, Ona nije razumjela[11]. To je odnos koji je Ona ispisala životom, no uvijek sa jednim da, ostavljajući sve. „Evo službenice Gospodnje“[12], i to Gospodin traži od svakoga.

Pokušati živjeti ovo polovično, koristim malo riječi Svetog Pavla na jedan drugi način, po mom mišljenju znači izabrati biti najnesretniji na ovom svijetu. Sveti Pavao to kaže za one koji ne vjeruju u uskrsnuće,[13] ali to je ista stvar, eh, jer duboko vjerovati u uskrsnuće znači tražiti ono što je gore, znači prestati se mjeriti s onim što je dolje. Isto je, jedan polovičan da. Stoga, uzimam slobodu reći poput njega, tko god to čini, najnesretniji je na ovom svijetu. Mi imamo mogućnost biti u potpunoj radosti, no, ako je odabereš polovično, ti si nesretniji od onih koji su naprotiv, odabrali živjeti na jedan drugi način, jer odustaješ, sam si uskraćuješ.

Dakle, svaki trenutak je dar za ispisivanje naše povijesti s Bogom. U svakom trenutku možemo živjeti ono čisto, potpuno prikazanje, po Srcu Presvete Marije, i zaputiti se prema Ocu, započeti živjeti.

Stoga večeras želim poželjeti sebi, vama, da bude ovaj da. Svaki put, u svakoj Euharistiji slavimo smrt i uskrsnuće, a završavamo blagovanjem Srca Isusova, gdje je također i Srce Marijino, jedemo, žvačemo, postajemo jedno s njima. Jedemo život. U tom trenutku postaje moguće krenuti.

Neka nas Marija blagoslovi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Ef 1, 8-12; za produbiti ovaj argument uglavljenja svega u Isusu Kristu upućujemo vas na knjigu „Preko Velike Barijere“, od Stefanie Caterine, pogl. 1 „Svemir pripada Bogu po Isusu Kristu“, na stranici 19; Izdanje Luci dell’Esodo

[2] Upućujemo vas na knjige od Stefanie Caterine i Oca Tomislava Vlašića pod istim naslovom „Ispisati Povijest – svezak I – U Božjoj misli“; „Ispisati Povijest – svezak II – Svemir i njegovi stanovnici“: „Ispisati Povijest – svezak III – Žena odjevena suncem“, Izdanje Luci dell’Esodo

[3] Tri stupa našeg hoda bivaju produbljeni jednako tako u knjizi „Preko Velike Barijere“, od Stefanie Caterine, pogl. 11 „Crkva, sveti Božji narod“, na stranici 189; Izdanje Luci dell’Esodo

[4] Usp. Iv 17,3

[5] O ovom viru Stefania Caterina govori u knjizi „Preko Velike Barijere“, pogl. 1 „Svemir pripada Bogu, po Isusu Kristu“, „Trojstveni vir i njegovo djelovanje“, na stranici 23 i pogl. 12 „Kozmos“, str. 201

[6] Usp. Mt 13, 45-46

[7] Usp. Lk 18, 18-23

[8] Usp. Mt 19, 29; Mk 10, 29-30

[9] Vidi posvetne molitve u rubrici „Posvete i molitve“ na našoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[10] Usp. Lk 2, 41-51

[11] Usp. Lk 2, 25-33

[12] Usp. Lk 1, 38

[13] Usp. 1 Kor 15, 12-19