Razmišljanje „Svečana posveta Presvetom Trojstvu“

29.05.2021

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, slavimo uočnicu Presvetog Trojstva u kojoj se svečano posvećujemo Presvetom Trojstvu. Cijela Crkva svega Svemira slavi s nama i mi želimo živjeti ovaj trenutak, produbiti čitanja od dana koja danas čitaju svi kršćani. I u isto vrijeme smo uzeli dio Očeve poruke, „Vrijeme koje dolazi“ od 16. siječnja ove godine,[1] kako bismo razumjeli što znači ovaj prolazak za nas u ovom trenutku.

U prvom čitanju koje smo pročitali, iz Ponovljenog zakona,[2] pisac podcrtava poziv Izraelskog naroda. Bog se prignuo nad njima. „Pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod usred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?“. To je stvarnost svakog kršćanina. Bog se prignuo nad nama po Isusu Kristu u Duhu Svetom, s milostima, znakovima, čudesima, i kroz povijest je to činio sa cijelom Crkvom.

To ne znači da smo mi vidjeli, primili milosti, i to je aspekt koji želimo produbiti, zašto? Stoga što je Bog tajna i nitko ne može proniknuti u njega ljudskim umom, nitko ga ne može prisvojiti i doći do njega s ljudskom logikom, s interesima. Božja tajna istodobno je tajna čovjekova života, koja crpi život iz Izvora, iz Trojedinog Boga. Tajna je povijest čovječanstva, tajna je Svemir koji je pred nama, i kako kaže jedan znanstvenik, otkrićima smo samo malo zagrebali površinu spoznaje tajne. I tajna ostaje tajna za one koji je ne prihvaćaju, za one koji joj se ne klanjaju, za one koji ne sudjeluju u njezinoj objavi, kao što je rečeno u prvom čitanju: „Bog se prignuo nad jednim narodom, izabrao ga je.“

Prvo što danas trebamo čuti je da smo pozvani, da će svima onima koji žele obnoviti ovu svečanu posvetu Presvetom Trojstvu biti dane milosti proporcionalne hodu. Međutim, Boga se može spoznati samo prihvaćajući, ljubeći onoga koji je u tajni i automatski otkrivamo naš život koji se objavljuje u nama, jer Bog koji je tajna nije zatvoren u sebe, već kažemo da on pulsira, očituje se, on sam želi komunicirati i komunicirajući stvara, otkupljuje i posvećuje.

Evanđelje nas vodi u potvrdu da je Isus vidljiva slika nevidljivog Boga,[3] došao je u ljudskom obliku, da bi bio vidljiv, opipljiv za čovjeka, može čuti njegov glas. I On je pripremio svojom Žrtvom milosti za nas i dar Duha Svetoga. I potom je rekao Apostolima: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji“, i ta snaga komunicira se onima koji Ga prihvaćaju, onima koji Ga slijede, onima koji Ga žele svjedočiti. No kako se Isus povukao na nebo, u svoju slavu, čovjek je na dar primio Duh Božji u sebi, postao je sudionik božanske prirode, Božjeg života.

Sveti Pavao u poslanici Rimljanima: „Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji“[4], i oni nemaju straha, nego imaju jedan odnos s Bogom tatom, Abbà; jedan otvoren odnos poput djeteta koje ima povjerenja u svog oca, u svoju majku. Kada ih vidi, eksplodira od radosti ili ako je bilo tužno, biva utješeno. Sveti Pavao kaže da smo također i mi primili baštinu po Duhu Svetom. Mi smo Božja djeca, subaštinici i Duh Sveti neprekidno svjedoči u nama. Jeste li svjesni ovog procesa iznutra? Bog se objavljuje, on se komunicira. U ovom vremenu snažno se komunicira i mi smo svjedoci ovog zajedništva s Njim.

U mistici, veliki mistici kada su predstavljali iskustvo Presvetog Trojstva obično su iznosili ovu bit: „Ne mogu ti opisati, ali ja sam u njemu i ne mogu izaći iz tog života, ja prebivam unutra.“ Sada smo došli do točke da više nismo zadovoljni slikama, riječima, opisima, određenim znakovima, trebamo ući u taj život, kako kaže Sveti Ivan: „Biti u Njemu, prebivati u Njemu.“ I upravo on kaže: „I Riječ je tijelom postala, vidjeli smo je, čuli smo je, dodirnuli je rukama, kontemplirali“, neki prevode „razumjeli“, „i svjedočimo vam zajedništvu s Ocem i Sinom, da i vi budete u njemu.“[5] Dakle cijeli ovaj proces je sada u nama, on zahtijeva proces obaveznog odabira u brzim vremenima i u bitci u kojoj se nalazimo.

U tom smislu ovaj odlomak iz Očeve poruke, „Vrijeme koje dolazi“, kaže: „Draga moja djeco, odlučili ste ove godine obnoviti svečanu posvetu Presvetom Trojstvu. To je jedan temeljni prolazak za cjelokupno čovječanstvo u Svemiru i to sam očekivao od vas kao znak vaše vjernosti. Stoga će, počevši od vaše posvete, Isus doći među vas i započet će sasvim nova faza vašeg hoda. Budite otvoreni prihvatiti njegovu živu prisutnost i budite poslušni Njemu i Duhu Svetom po Presvetoj Mariji.“ Nakon posvete, Isus će doći među vas, njegov međuvremeni dolazak.

Ali što znači posveta? Posvetiti se nekom djelu? Majka se posvećuje jednom djetetu, dijete je na prvom mjestu, zauzima sve u kući. Postoje i druge slike o tome što znači posvetiti se. Više puta je ponovljeno: „Budite vjerni onome što ste primili. Budite u Crkvi svega Svemira“, to nam je Otac pokazao u poruci iz siječnja prošle godine,[6] kada je opisao ono što Crkva Isusa Krista svega Svemira treba živjeti. Što treba živjeti? Prihvatiti i predstaviti Isusa onakvim kakav jest, a ne kao neku lažnu sliku. Prihvatiti Duha Svetoga koji dolazi po Sinu, sudjelovati u Euharistiji, što je u nekim slučajevima samo jedan obred. Ovih se dana upravo prisjećamo poruke Svetog Ivana Apostola i Svetog Barnabe, koji su nam govorili o Euharistiji.[7]

Primijetili ste ovaj ciklus koji nam je predstavljen: Otac kaže: „Moje jedino povjerenje u savezu s vama je Krist“,[8] a Krist kaže: „Moj jedini savez s vama je moja Presveta Majka u Duhu Svetom.“ Dakle, prihvatiti, sudjelovati u djelovanju koje prolazi preko Presvete Majke, Zaručnice Duha Svetoga, jer je ona savršeno prihvatila Božji život u sebi, i ušla je u Presveto Trojstvo, nitko drugi. Po njoj je Duh Sveti onaj koji nas vodi, kako kaže Sveti Pavao u drugom čitanju, Rimljanima.[9] I samo po Isusu Kristu, u Duhu Svetom, možemo kontemplirati Oca.

Trojstvena sila očituje se u Crkvi Isusa Krista koji želi pročistiti Crkvu od svega onog što nije njegova Crkva. To je Očeva nakana od prošle godine, od siječnja[10], dobro se sjećate. U Crkvi Isusa Krista svega Svemira, sada djeluje Isus Krist i priprema svoj slavni dolazak. Posljedice? Posljedice su sistemi koji  trebaju pasti. Lažni sustavi koji obmanjuju djecu Božju ne mogu opstati. Onda sve to provocira krizu čovječanstva, ali u svemu tome Božji narod treba zasjati i očitovati Kristovo Lice, koje ide spasiti one koji žele. I možemo reći da ovo današnje Evanđelje vrijedi za nas, da tako kako smo čuli prihvatimo Isusa Krista, kako bi On imao svu moć koja mu je dana na nebu i na Zemlji, i On će sve učiniti.

Vidite onda, trojstvena sila se izlijeva na nas i trojstvena spoznaja postaje iz dana u dan  sve veća u nama, i ono što je tajna za one koji ne vjeruju, koji ne žele vjerovati,koji ne žele sudjelovati, za nas postaje svjetlo, radost. U tom je smislu naša svečana posveta ovim programima, ovom unutarnjem hodu, hodu sa čitavom Crkvom koja je sada sjedinjena; i ovaj dio Crkve svega Svemira na Zemlji sada prianja i ide evangelizirati Zemlju u Duhu Svetom.

Ne zaboravimo zaključak onoga što je Otac rekao u ovom odlomku poruke: „To će trajati sve dok veličanstveni dolazak moga Sina ne bude vidljiv očima čitavog čovječanstva u Svemiru, u vrijeme koje sam ja utvrdio. No tada će biti prekasno za one koji su ga odbacili, više neće biti vremena za pokajanje. Stoga vas molim da mnogo molite za obraćenje grešnika, za one koji još uvijek imaju bar malo dobre volje, prije nego što dođe konačni sud.”[11] I ovdje je poslanje svih nas: sada ovo obnavljanje naše svečane posvete istovremeno je poziv i s naše strane odgovor i zalaganje za sudjelovanje u Isusovoj živoj prisutnosti, koju svijet ne može vidjeti, no mi je možemo vidjeti  očima naše duše, iskusiti to, kako kaže Sveti Ivan koji je to iskusio. I uronjeni u Njega mi očitujemo njegovu silu i oni koji su dobre volje će se usmjeriti. Kaže: „Doći će vrijeme kada će biti kasno.“ Rečeno nam je, vrijeme postaje sve brže.

Dakle, s ovom posvetom trebamo se staviti na raspolaganje, shvatiti, živjeti i očitovati, prije svega u duhu i uvijek polazeći od duha, ali i u svakom odnosu koji imamo u zajedništvu Crkve na Zemlji, čovječanstva Zemlje, onima koji trpe i onima koji su u poteškoćama, onima koji su zbunjeni, koji su u krizi. Mi bismo trebali biti slobodni iznutra, bez straha, prenoseći istinu spasenja. I ja vam želim da ova svetkovina bude istovremeno i jedno probuđenje, da sve nedjelje, sve svetkovine kada slavimo, svečano ulazimo u slavlje.

I ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Poruka objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Pnz 4, 32-34. 39-40

[3] Usp. Mt 28, 16-20

[4] Usp. Rim 8, 14-17

[5] Usp. 1Iv

[6] Usp. Poruka Boga Oca od 19. siječnja 2020. „Obnavljam svoj savez s vama“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju – Svezak 6, godina 2020“, na stranici 28 te na http://www.premanovomstvaranju.org

[7] Usp. Poruke od 11. lipnja 2020. „Posljednja Gospodinova Večera“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju – Svezak 6, godina 2020“, na stranici 68 i 72 te na našoj stranici

[8] Vidi nota 6

[9] Vidi nota 4

[10] Vidi nota 6

[11] Vidi nota 1