Božje djelovanje kroz povijest

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

15.04.2021

Večeras bih želio zajedno s vama pogledati Božje djelovanje kroz povijest, preko brzih prolazaka kako bismo razumjeli Božje djelovanje u ovom vremenu. Pogledajte da svatko od nas, u svakom razdoblju, svakoj eri, ako se ne uključi u ovaj globalni pogled Božjeg djelovanja, što god činio, nešto najljepše, najveće, neće doseći svoju puninu, svoju kompletnost, nego će ostati nešto što se gubi i ne ostavlja traga u povijesti. Naprotiv, također i najjednostavnija, najponiznija, najnormalnija životna gesta, sve što prolazi kroz dan, ali uključeno u Božji plan ostavlja trag, ostavlja trag kojeg će se vječno pamtiti. Nas ne zanima to da se pamti, nego ovo ostavljanje traga već je plod jedne ljubavi koja teče, već je plod davanja smisla životu, plod izlaska iz sebe poradi ljubavi prema drugima, poradi ljubavi prema Bogu, i to je već temelj za kršćanina. Izvan ovog Božjeg plana na Zemlji su prolazili mnogi velikani koji nisu ostavili trag, ne pamtimo ih.

Znamo da smo u velikoj bitci[1]. Ova bitka je oduvijek postojala, no sada smo na vrhuncu. To je bitka protiv jednog duha, to nije bitka protiv ljudi, protiv situacija, nego protiv jednog duha koji pokreće ljude, pokreće da se događaju situacije, da se događa u svijetu ovo što se događa. Mi kao Crkva Isusa Krista, nema koristi da govorim: „Prepoznao sam Crkvu, želim biti dio nje, nosim znak“, ako ne ulazim u ovaj plan koji Bog ima. Zašto je htio da Crkva izađe sada? Htio je to jer smo vrlo blizu njegovog slavnog povratka. Ako mi uklonimo ovaj centar iz našeg života, naš život gubi smisao. Ako u našem životu nema te istine, sigurnosti, nade, radosti, nazovite to kako želite, koji je smisao življenja? Samo radost susreta s Kristom, da se On vraća, daje smisao svemu, a to je ono što je dalo život svim članovima Crkve koji su oduvijek bili tu, onoj Crkvi koja je trebala ostati pod zemljom, skrivena i koja je sada na svjetlosti: slavni povratak, susret s Kristom. Od Apostola nadalje, ali i prije, također i proroci su ovo naviještali, novo stvaranje.

Dakle, rekao sam da ću dati jedan brzi pogled. Ako gledamo povijest iz onoga što znamo, poznajemo, na Zemlji je uvijek bilo velikih ratova, velikih katastrofa. Ova Zemlja nikada nije doživjela jedan trenutak mira. Oduvijek su je mučile pandemije, manje ili više svjetski ratovi i strašna djelovanja svake vrste, djela kojih se treba sramiti kad pomislimo da smo ljudi stvoreni na sliku i priliku Božju. Zemlja kao i stvaranje u svjetlu rođenja Sina Božjeg je prekrasan planet, u Božjoj misli, s obzirom na rođenje Sina bio je predviđen, u svim detaljima, veličanstven, također polazeći upravo od djelovanja u duhu. Sama priroda, sve stvoreno, bili su predviđeni za pomoć i suradnju s čovjekom za upijanje negativnosti, upijanje destruktivne energije te za zaštitu čovjeka. Nažalost, čovjekovo ponašanje također je iscrpilo sposobnost prirode da apsorbira, i ona  se treba ciklički isprazniti, treba se osloboditi.

Bog je odmah pokušao podići čovjeka iz njegovog stanja. Znate da su na ovaj planet stigli „Ne“ pri začeću i „Da“ koji su tu, prikazani su, došli su prikazani na sliku i priliku Isusa Krista, došli su kao svećenici da uglavljuju u Kristu, došli su donijeti svjetlo, donijeti mogućnost svima da se podignu i krenu prema Bogu. No Bog je odmah pokušao uzdići čovjekov duh, potom dušu i tijelo, i sve više ga preobražavati na prvobitnu sliku koju je trebao imati. To je također bio jedan postupan proces i u tom je procesu Bog koristio izvanredna sredstva, baš kao što ih koristi i sada.[2] Počinjem izdaleka, no želja mi je skrenuti nam pažnju da Bog postoji, Bog djeluje, Bog ima povijest u svojim rukama, čak i sada, danas, 2021. godine.

Sredstva koja je uvijek koristio su anđeli, to svi znaju, no zadatak Crkve Isusa Krista svega Svemira je upravo sada navijestiti vjernu braću; druge muškarce i žene koji pri začeću nisu rekli „Ne“, nego su rekli jedan „Da“, koji žive i oduvijek su živjeli u uvjetima drugačijim od naših, ali koji su nam kao braća, po Božjoj odredbi, uvijek pomagali, uvijek! I pomogli su nam rasti, sa izvanrednim intervencijama.

Taj proces je došao do vrhunca Isusovim dolaskom, prvim dolaskom na Zemlju, no nije dosegao puninu. Njegova će punina biti s Njegovim slavnim povratkom, jer ćemo svi biti na njegovu sliku i priliku. Također i Sveti Pavao kaže: «Što ćemo biti, još uvijek ne znamo. Znamo da ćemo biti slični Njemu ». Kao što je Isus rekao ovih dana Nikodemu, za one koji svakodnevno čitaju Evanđelje. Lijep je prolazak između Nikodema i Isusa: “Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?“ „Roditi se odozgor“, i onaj jadnik mu govori: „Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?[3] Mi se upravo sada nalazimo u tom trenutku, da sve više razumijemo, intuiramo, ulazimo u duhovne stvari, no jasno je da koliko ulazimo toliko se one proširuju, Bog je neizmjeran. Nikada ga nećemo moći upoznati, posjedovati ga, razumjeti, možemo ga samo kontemplirati, ljubiti i dopustiti da nas ljubi, ne možemo tražiti da sve razumijemo. Budimo iskreni, to je već čin oholosti. Također i kada želimo preko teologije objasniti Boga, smatram da je to čin velike oholosti. Možemo kontemplirati ono što Bog čini, što je učinio, ali objasniti ga … Ako se On ne objavi, ako se On ne objasni, što želimo razumjeti?

Da bismo napravili jedan brzi prolazak glede svih ovih događaja, pozivam vas da čitate knjigu „Svemir i njegovi stanovnici“,[4] gledajte, to je jedan Božji dar, naučiti povijest s Božjeg gledišta, ali ne kao u školi, jer preko tog čitanja dobiju se mnogi odgovori, također i mnogi odgovori glede vlastite misli, vlastitog stava: „Evo zašto sam tako mislio, evo zašto razmišljajući tako, nisam se osjećao dobro, evo zašto …“, naći ćete ih tamo; čitajući polako.

Rekao sam, i svima je to pred očima, da su se na Zemlji dogodili i još uvijek događaju strašni zločini. To su zločini protiv čovjeka, protiv prirode, protiv životinja, i svi ti zločini uvijek su pobuđeni istim duhom, onim duhom protiv kojeg se borimo: duhom Lucifera, duhom svijeta, duhom đavla, zovite ga kako god želite, izvor je Lucifer. Kao što je naš izvor Trojstvo, izvor sve destruktivne energije je Lucifer. A Lucifer tjera čovjeka da to čini, jer čovjek je onaj koji vrši te zločine, upravo iz mržnje prema Bogu, obrušava se na ono što je Bog stvorio, bilo na čovjeka ili stvorenja. Budući da nije u stanju učiniti ništa protiv Boga, obrušava se na one koje može, misleći da tako povrjeđuje Boga.

Oduvijek u tim događanjima, u toj bitci između dobra i zla, Bog je uvijek išao u bitku koristeći svoja sredstva. I u svim situacijama u koje se čovjek ubaci, jer čovjek je onaj koji daje moć Luciferu da to čini, čovjek je onaj koji prihvaća tog  duha koji ga zahvaća, Bog prolazi sa svojim sredstvima i uvijek prolazi na svoj način. Božji način prolaska znamo: žrtvovani jaganjac, pretvarajući zlo u dobro, prikazujući se, pobjeđujući zlo ljubavlju, dopuštajući se pribiti na križ. Isusove riječi: „Nitko mi ne oduzima život, ja ga sam dajem“.[5] To je Božji način, i način svih njegovih sredstava.

Dakle, da bismo živjeli ovako i ne biti u oblacima, važno je imati na umu i u centru smisao života. Upravo kako sam ranije rekao, u ovoj bitci, u ovom Božjem djelovanju, ako mi izgubimo razlog zašto smo došli na svijet, ako izgubimo razlog života, gledajte, na brzinu ulazimo u pomutnju i sve ovo što se događa, ovu zloću, u ovo da više ništa ne razumiješ. Također zato što nažalost, nedostaje vodstvo koje pokazuje istinu, nedostaju glasovi koji pokazuju put na ovoj Zemlji. Dakle, smisao života je upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao,[6] ne zaboravimo to. „Ovo je život vječni, upoznati Oca i Onoga kojega je Otac poslao“. Izvan toga nema ničega, i kako kaže Psalam, za najbolje 100 godina života i sve nevolje, i dosta.[7] Naprotiv, smisao tih 100 godina, za one koji žive dugo, je upoznati Oca, u svakoj situaciji, Oca i Onoga kojega je Otac poslao. Centar je: „Tražite ono što je gore“,[8] čuli smo ovih dana, a ne ono Zemaljsko.

I dalje Isus govori Nikodemu: „Tko dolazi odozgor, on je iznad sviju“.[9] Ono što dolazi odozgo je Duh, tko god dolazi sa Zemlje, misli na Zemaljske stvari, tko dolazi s neba, misli na nebeske stvari. Gledajte mi dolazimo s neba. Mi jesmo u svijetu, ali nismo od ovoga svijeta. Ako izgubite ovaj centar, možemo diskutirati mjesecima, godinama, generacijama, ali diskusijom se neće ništa postići. Pozvani smo od vječnosti i pozvani smo živjeti vječno, ljubljeni smo od vječnosti da ljubimo vječno. Imamo jedan prolazak na ovoj Zemlji, ali to nije naša kuća, mi smo vječna stvorenja, rođena da živimo a ne da preživljavamo.

Dakle, ovu bitku koju vodimo, i to trebamo također reći s radošću, jer ako nas je Gospodin pozvao na ovu bitku, ako se borimo u njegovoj Crkvi s Njim, sa Presvetom Marijom, aleluja! To je finalna bitka, Njegov slavni povratak je ovdje. Sada smo kroz ove dvije godine uronjeni u ovu pandemiju. Govorio sam koliko je kroz povijest bilo pandemija, koliko katastrofa. Ako pogledate samo Izraelski narod, da bismo brzo išli, ciklički su se događale katastrofe i Bog je svaki put koristio ne ono što je On želio, nego ono što je čovjek želio preko svog vlastitog djelovanja, da bi zlo pretvorio u dobro, ali ako mi ne učimo iz povijesti, ako je ne znamo vidjeti, radimo iste pogreške, koliko su se puta ponovile.

Dakle, mi u ovoj pandemiji, u ovom trenutku, trebamo proći kao Crkva, kao svećenici; prolaziti kroz nju kao žrtvovani jaganjci, no ne sa žalošću, ne utućeno, kroz sve situacije. Mi jednostavno u svim tim događanjima trebamo činiti ono što je za nas prirodno poput disanja, dakle prikazivati, krstiti, blagoslivljati, prikazivati Bogu sve žrtve, ne brinuti se, ne strahovati. Gospa nam u jednom prolasku prošle godine kaže: „Nitko ne umire sam“,[10] međutim mi trebamo prikazati te žrtve, to da. U ovoj borbi između dobra i zla, Lucifer se uvijek raduje poradi krvi, mrtvih, mučenika, ubijenih svih vrsta, što mu prinose njegovi nad đavli na oltaru, kojeg također i on ima, jer kopira sve što Bog čini. Dakle, kao što postoji Božji oltar na nebu, tako na dnu pakla postoji Luciferov oltar i na taj se oltar svakodnevno prinosi sva krv svih mrtvih i on se tamo zabavlja, raduje se, no naš je zadatak uzeti tu krv i nositi je do Božjih oltara, prikazati je. Da sve te žrtve, vjernici, nevjernici, dobra smrt, loša smrt, da sve prinesemo Bogu i time dajemo tim dušama mogućnost da u tom trenutku Bogu kažu „da“ i pređu iz jedne strašne smrti u jedno vedro mučeništvo, prelazak iz zla u dobro, iz smrti u život, život vječni. To je prolazak i tako pobjeđujemo u bitci, prikazani, prikazujući, krsteći, blagoslivljajući, a ne diskutirajući.

Ovaj zadatak trebao bi biti zadatak svih kršćana, ali uzaludno je to gledati, činimo to mi sami, to je naš zadatak. Sveti Pavao je tražio od nas, a potom i u nekim porukama: „Molite za svoje vladare“,[11] molite za njih da donose pravedne zakone, jer želio ili ne želio, mi ne možemo izaći iz tih zakona, jer po Božjoj pravednosti i mi trebamo pretrpjeti ono što je odlučila masa, ono u čemu živimo, to je naš planet, mi to trebamo nositi. Donijeli su neki nepravedan zakon kakav god želite, ti trebaš proći kroz to, prikazan, kao žrtvovani jaganjac, a ne kao pobunjenik. Trebaš prepustiti Bogu da sruši moćnike, kao što Presveta Marija kaže u Veliča,[12] ne ti, ti se prikaži, ti prikaži svoje tijelo kao jedan oltar da se na tvom tijelu konzumira, ali Bog je onaj koji je na djelu. I, ponavljam, nemojte sumnjati da Bog nije na djelu u ovom trenutku, gdje je predvidio izvanredna sredstva, predvidio da se On vrati u svom međuvremenom dolasku, mislite li da On nije na djelu? Mislite li da mu nešto izmiče iz ruku, Bogu? Izmiče mu pandemija, izmiče mu cjepivo, Bogu? Utučen je? No radimo ono što mi trebamo. Što trebamo napraviti? „Evo me, ja sam sluga, službenica Gospodnja, čini sa mnom što želiš, koristi me, evo ti moj život, uzmi ga, koristi ga“, kako bi se sve što je nepravedno preobrazilo u pravedno, sve što je zlo da se pretvori u dobro.

Molitva za vladare je ispravna. Kada bi donosili zdrave zakone, aleluja, živjeli bismo u miru, kaže Sveti Pavao. Ako donose zakone koji nisu baš pravedni, nije pobuna ta koja pravi razliku. Pobuna je i dalje Luciferova igra, jer što svakako stvara svaka pobuna? Zid protiv zida, nasilje! Nasilje je također samo s mišlju, sa riječima, sa duhom. Isus Krist se predao, jedini koji nije učinio ništa zlo, pravednik za nepravedne.

Ne zaboravimo da je Bog pobijedio svijet,[13] već ga je pobijedio. Nemojmo to zaboraviti, jer nam pomaže pobijediti u ovoj borbi, također i sa jednostavnim mislima: ne slažem se s onim što se događa, bolestan sam, oh, ne znam, ne razumijem, ali znam jednu stvar, Bog je već pobijedio; znam jedno, nitko me ne može ugrabiti iz ruku moga Oca, potom činite mi ono što želite, mislite ono što želite, ponašajte se prema meni kako želite, Bog je već pobijedio, ja sam dobro. Ne u smislu da sam dobar, svet, da ovisi o našoj svetosti svi bismo bili upropašteni! Dobro sam jer je Isus pobijedio svijet. Dakle, On je pobijedio svaki svijet, pobijedio je svaku situaciju, pobijedio je svaku nesreću, svaku pandemiju. Svaki događaj koji je čovjek izazvao Bog je prošao kroz njega, i želi sada proći preko nas, to znači surađivati s Bogom.

Pogledajte da su vjerna braća uvijek djelovala upravo na toj razini. Na nama je da se prikažemo i prepustimo djelovanje Bogu, na nama je da kažemo „Evo me“. U tom svjetlu naše „evo me“ prisiljava Boga da pokrene intervenciju vjerne braće, da mogu djelovati na razinama na kojima mi ne možemo. I oni nemaju potrebu biti buntovni. Oni su više puta kroz povijest učinili da oružje nestane, radili su tako da se izbjegnu ratovi, mogu se materijalizirati, dematerijalizirati što god žele, mogu promijeniti jedno cjepivo koje je moglo biti napravljeno na užasan način, pretvoriti ga u dobro, ali to mogu učiniti samo ako postoji naš „evo me“, naša spremnost da prođemo kroz to kao žrtvovani jaganjci u slijepoj vjeri u Boga. Bog je pobijedio svijet!

Bog nikada nije napustio svoj narod, nije se pomirio s čovjekovim „ne“. Postojao je ovaj planet Zemlja, gdje je Lucifer pao, iz velike borbe sa Svetim Mihaelom, gdje završavaju oni koji su rekli “ne” pri začeću, vjerojatno svaki čovjek, svatko od nas koji nije Bog rekao bi: „neka se snađu, oni su to htjeli”. Bog se nije pomirio s tim i upravo na ovom planetu vodi tu bitku, gdje je prvi put stigao Isus Krist, gdje će se vratiti drugi put, Bog nije napustio ni čovjeka na Zemlji, ni planet Zemlju, čuli smo u posljednje vrijeme, također i njega će spasiti.[14] I ponavljam, nema pandemije, ili moćnika, ili Konfederacije svjetlosti, ili nad đavla, ili Lucifera koji mogu učiniti nešto protiv Boga. Bog je obećao i Bog će činiti. Proći će kroz ovu zloću i ta će se zloća izliti protiv onih koji su je željeli. Ja vam kažem da se ova pandemija već okreće protiv onih koji su je izmislili. Ovaj virus već nema takvu akciju kakvu je zamislila Konfederacija svjetlosti, jer je prikazanje svih onih mrtvih koje uzdižemo Gospodinu na Božjim oltarima, također i na našim, već je dalo veliku zadovoljštinu.

Bacam vam ovo samo kao primjer, ali nisu oni jedini, ona djeca ubijena Isusovim rođenjem, zar nisu bili mučenici? Nije li to užasna gesta, mnogi iz Betlehema odbacili su Mesiju, odbacili su Isusa, iako su ga poznavali jer je tamo živio, živio je tamo dvije, tri godine, upoznali su Mariju, Svetog Josipa, pastiri su bili iz Betlehema, no nakon te geste došli su do toga da kažu: „Bog to ne može dopustiti. Ne može dopustiti da se ubiju djeca stara dvije i manje godina”. Sada mi imamo blagdan mučenika (nevine dječice) 28. prosinca, to su ta djeca. Gledajte da je u povijesti bilo mnogo, mnogo, mnogo, i sada, prije slavnog Kristovog povratka, mislite li da Lucifer ne želi mučenike, odnosno ne želi on da bude mučenika, ne želi krv? Prikažimo ove mrtve i prikažimo se također i mi da pripremimo put za slavni povratak.

Bog ovo ne želi. Rekao nam je također i glede pandemije.[15] Kad bi se Zemlja promijenila, kad bi se čovjek promijenio, pandemija bi prestala. Kad bi svi kršćani izmolili jedan, JEDAN „Oče naš“ s vjerom, Zemlja bi se vratila u onaj raj kakav je trebala biti. No čovjek se ne mijenja. Također i sada čovjek želi vratiti životu kao prije, a ne kako Bog želi. Bog se ne odriče istog i u svakom slučaju spasit će ono što se spasiti može, tko želi biti spašen i raspoloživ je …, bit će spašen.

Dakle, ja savjetujem: ne bojte se, ne fokusirajte se na djelovanje zla, na pomutnju koju proživljavamo, na sve katastrofe, na sve zle, na sve crno, „i uvijek ćemo ovako živjeti …“, nemojte se usredotočiti na to: Bog je pobijedio svijet! Pokušajte se usredotočiti na to kako ovaj put pobjeđuje, što sada čini. „Podignite pogled prema nebu i radujte se, jer je vaša nagrada blizu.“[16] To možemo učiniti samo ako vidimo njegovo djelovanje, kada čujemo da se vratio u svom međuvremenom dolasku, ako to prepoznajem, treba pokrenuti ovaj život, ali pazite, budimo otvoreni za Božje djelovanje i ne ograničavajmo ga. Kako ga možemo ograničiti? S našim mislima. Ako sam u mojim mislima siguran da Bog treba djelovati ovako, ovako, ovako, ja ga ograničavam. Dao sam primjer djece iz Betlehema. Bog ne može ovako djelovati, no Bog je naprotiv tako djelovao, mogu još dati primjer Izraela. Čekali su Mesiju, ne znam koliko tisuća godina, no trebao je činiti kako su oni govorili, trebao je poraziti Rimljane. On je došao i dopustio se pribiti na Križ i sada drugih 2000 godina čekaju Mesiju, ti jadni ljudi, trpeći holokauste i … Išli su u progonstvo prije Isusa, ali mislim da su ovi Izraelci uvijek tamo. To je ograničavanje Božjeg djelovanja, Boga koji vam dolazi u pomoć i ne prihvaćaš ga, jer treba činiti kako ti kažeš.

Govorio sam o vjernoj braći. Bog ih koristi, dopustite mu da ih koristi. Mi znamo da su tu, želimo živjeti zajedništvo s njima, dopustimo onda da budu slobodni. Oni su bolji od nas, imaju bolje sposobnosti od nas. Anđeli, sveti, svi su na djelu, dopustimo im da djeluju. Mi činimo naše, mi trebamo biti samo žrtvovani jaganjci, suotkupitelji, trebamo biti svećenici, trebamo biti djeca Božja i Bog će braniti svoju djecu. I kao što rekoh: krstiti, blagoslivljati, prikazivati, prolaziti kroz događanja svijeta onakva kakva jesu.

Ja vam savjetujem, ne trošite energiju, rasprave, cjepivo da, cjepivo ne, cjepivo pripada đavlu, cjepivo je napravljeno na ovaj način, napravljeno je na onaj način. Nažalost, ponavljam, na Zemlji se svakodnevno događaju kriminalne radnje. Ili provodimo život u borbi, ili provodimo život prikazujući se. Ne želim otvarati rasprave, no svi odjevni predmeti koje nosimo izrađeni su, izgrađeni i željeni pomoću strašnih stvari. Sve stvari koje jedemo prave ih iskorištavanjem maloljetnika koji umiru na poljima, u …, i tako dalje, sve, sve je ovako, no kroz sve trebamo prolaziti prikazani. Ne reći: ispravno je, pogrešno je, ne branim s ovim ni cjepivo, ni ovo, ni ono. Samo kažem: usredotočimo se na Boga. Ne riskirajmo misleći da Bog spava i čeka da nešto učinimo. Bog djeluje! Dopustimo mu da djeluje, molim vas.

Formirali su nas da budemo svećenici, proroci i kraljevi, ono što je od krštenja. Formirali su nas s tri stupa: prikazati život, cjeloviti, u zajedništvu. Stavili su nam u centar Euharistiju, Presvetu Mariju, evo, usredotočimo se na to. Da bi se razumjelo gdje postoji dobro, a gdje zlo, ne stanite na stranu cjepivo da, cjepivo ne. Postoje točke u kojima je to izvan diskusije: Euharistija, Marija Suotkupiteljica. One koji vam govore protiv Marije Suotkupiteljice, njih držite podalje, one koji žele eliminirati Euharistiju, držite ih podalje, a za ostalo se prikažimo. Ja želim kao svećenik, zajedno sa svim novim svećenicima, uzdići sve vas na oltar i sve žrtve zajedno s vama. Mi se svaki dan prikazujemo ovako, prikazujemo vas, prikazujemo nas. Prikazujemo se sa Presvetom Marijom, i ovo ćemo djelovanje vršiti i prilikom primanja cjepiva: prikazani sa Presvetom Marijom, da Bog može biti proslavljen, i sve što je iza tog svijeta preko prikazanja u tom trenutku, ako nas Bog želi koristiti kao oltare da umremo, neka koristi za uzdizanje, za preobrazbu.

I neka vas Bog blagoslovi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 02. travnja 2020.”Poziv čovječanstvu Zemlje”, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Vidi rubriku na našoj stranici https://premanovomstvaranju.orgIzvanredna Božja sredstva“

[3] Usp. Iv 3, 1-8

[4] Izdanje Luci dell’ Esodo

[5] Usp. Iv 10, 18

[6] Usp. Iv 17, 3

[7] Ps 90(89)

[8] Usp. Kol 3, 1-2

[9] Iv 3, 31

[10] Poruka Presvete Marije od 24. ožujka 2020 „Isusova prisutnost“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[11] Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 31. listopada 2020 „Doći će Gospodin sa svim svojim Svetima“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[12] Usp. Lk 1, 46-55

[13] Usp. Iv 16, 33

[14] Poruka Boga Oca od 19. siječnja 2020. „Obnavljam s vama moj savez“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[15] Isusova poruka od 21. studenog 2020. „Budite spremni za bitku“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org; Poruka Boga Oca od 16. siječnja 2021. „Vrijeme koje dolazi“, objavljena na našoj stranici

[16] Usp. Lk 21, 28