Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, također i u ovom razmišljanju mi govorimo o Sotoni. Ne možemo pobijediti smrt ako ne pobijedimo Sotonu. Ne govorimo o slučajevima opsjednuća, niti o egzorcizmima koji su rezervirani za neke svećenike u Crkvi. Mi smo narod u hodu koji želi dosegnuti novo stvaranje. Stoga je jako važno da znamo razlikovati u našoj nutrini poticaje dobra i poticaje zla, poticaje duha Božjeg i one od duha zla. Ne može se živjeti preobrazba niti ući u novo stvaranje bez potpunog očišćenja i odluke za dobro. Ovaj nas tekst poučava mnogim jednostavnim ali dubokim stvarima ako želimo brzo napredovati i preobraziti se. Na kraju će se  Lucifer trebati očitovati pred cijelim narodom Božjim onakav kakav jeste te nestati u kozmičkom ništavilu, ali mi smo pozvani početi živjeti, korak po korak, koristeći se Božjom svemogućnošću u nama tako da udaljujemo Sotonu od nas i od onih koji su nam povjereni.

Poslušajte.

Iz knjige “Preko velike barijere” na 79 str.

  

Lucifer je primoran da se razotkrije (II dio)

“Ja sam stvorenje kao i vi, bio sam stvoren, ali sam se odao neposluhu, pobunio sam se. Ne mogu zapovijedati kao što Bog zapovijeda. Bog zapovijeda i upravlja svemirom zato što stvara. Vlada jer stvara i stvara jer vlada. Njegova se moć rađa iz života. Ja mogu samo zaposjedati i nametati svoju vlast, ali ne mogu stvarati. Onaj koji ne zna stvarati, ne može niti vladati, u najbolju ruku može postati tiraninom.

Ja ne mogu stvarati pa zato razaram. Namećem svoju vlast i razaram. Bog, naprotiv, vlada i stvara, zapovijeda i obnavlja. Svoja stvorenja nije samo stvorio, nego ih stalno i obnavlja. Ja čovjeka nagonim na strah da ne bude obnovljen. Čovjek se više boji da ne bude obnovljen nego da ne bude razoren, i tako mu ja namećem svoju vlast. Ja ga zarobljujem i uništavam. Čovjeka držim u podložnosti, jer me se on boji. Boji se da ga ne smoždim pa mi se podvrgava. Prisiljavam ga zastrašujući ga, prijeteći da ću ga pretvoriti u ništavilo.

Bog nikome ne prijeti, nego stvorenju nudi da ga obnovi, preobrazi. Toga se čovjek boji, jer to iziskuje njegovu odgovornost i njegov pristanak. Čovjek je radije rob da ne mora ništa odlučiti, nego da bude slobodan i odgovoran. To je slaba točka vaše ljudskosti. Bojeći se preuzeti odgovornost da ostanu vjerni, vaši su preci dopustili da ih lako pokvarim.

Najtuplje, najzatvorenije osobe misle da bi Bog morao svemirom vladati grubo, kažnjavajući i mučeći. No Bog to nikada ne čini. On vlada svojim stvorenjima jednostavno tako što ih obnavlja i preobražava nabolje. Svim je njegovim zakonima svrha da neprekidno obnavljaju svijet. Bog zapovijeda služeći se životom, ja namećem svoju vlast služeći se smrću.

U današnje vrijeme, Isus Krist mi naređuje da se sklonim, jer smrt mora postupno ustupiti mjesto životu. Oni koji budu vladali svemirom zajedno s Bogom bit će oni koji će vladati uz pomoć života, u ime života. Smrt će biti podređena Isusu Kristu, jer ju je On pobijedio. Pobijedivši smrt, pobijedio je strah koji leži u dubini čovjeka i koji ga navodi da služi pogrešnome gospodaru, to jest da služi meni.

Isus Krist je pobijedio smrt, da bi vam pokazao kako Bog ima moć da smrt poništi i da ponovno dade život. Ima vlast dati život, uzeti ga i opet ga dati.[1] U tome je njegova veličina i njegova svemoć. Ja ne mogu odlučivati ni o čijem životu pa ni o smrti. Nije mi dano. Nisam ja stvorio život pa ga ja ne mogu ni uzeti. Samo ga Bog može dati i opet uzeti.

Razlika između mojega kraljevstva i Kraljevstva Božjega sastoji se u ovome: Kraljevstvo Božje raste po malima i poniznima, moje kraljevstvo raste po silnicima. Moje kraljevstvo se nameće i rađa smrću. Kraljevstvo Božje se ne nameće, nego ga treba prihvatiti. Tada ono rađa životom.

Svi oni koji su vladali prolijevajući krv i sijući stravu, sve diktature u povijesti, bili su moja produžena ruka. Po njima se moje kraljevstvo smrti htjelo rasprostrijeti po čitavome svemiru. No to se nije dogodilo. Svi su silnici pali pred poniznima.

Došlo je vrijeme kad se Kraljevstvo Božje mora raširiti po malenima siromašnima, skromnima, poniznima. Kao Kralj, Bog je velikodušan prema siromašnima, prema sakatima, slijepima, hromima, prema svima onima koje ja ne mogu dotaknuti, jer su ponizni. Ne mogu dirnuti u čovjeka koji se prinio Bogu. Ne mogu ga dirnuti ni ako je slab i ograničen. Ako, međutim, slabi i ograničeni čovjek odbije da se prinese Bogu, njegova ograničenost i njegova slabost postanu uzrokom bijesa i nevjere, otvarajući put mojemu djelovanju. Najkrvoločniji tirani u povijesti, moćnici svih vremena kojima sam se služio, bili su odreda slabi i ograničeni ljudi. Oni svoju ograničenost nisu prinijeli Bogu, nego su je iskoristili kao izliku da se nametnu drugima. Tako je i danas!

Bog će kao Kralj preuzeti punu vlast nad svojim Kraljevstvom: povući će siromašne, sakate, slijepe i hrome da dođu na gozbu.[2] Sada je zrelo vrijeme. On će ih potaknuti da dođu sa svakoga kraja svijeta, dovest će ih na svoju gozbu, a mene će istjerati. Tada će nestati sva kraljevstva i bit će jedno jedino, Kraljevstvo Božje.

Onome tko mi služi teško je vratiti se unatrag i obratiti se. Morao bi sve predati u ruke Božje, uključivši i svoju ograničenost i svoju slabost te priznati da je malen. Veoma teško bahat i ohol moćnik može priznati da je malen. Zato će silnici i moćnici slijediti moju sudbinu.”

(Lucifer, 31/10/2003)

Bilo mi je rečeno kako će na kraju vremena sveti Božji narod, na čelu s arkanđelom Mihaelom, primorati Lucifera da se razotkrije, da pred cijelim svemirom prizna svoj poraz. Tada pakao više neće imati nikakve vlasti nad Božjim narodom. Bit će to kraljevski i svećenički narod, koji je pretrpio veliki progon, koji se pročistio Jaganjčevom krvlju i našao se čist pred licem svojega Gospodina.[3] Božji će narod Luciferu, predvodniku paklenskih sila, očitovati Božji sud. Taj sud, koji je otpočeo s Isusom Kristom,[4] provest će On sam na kraju vremena.”

 

Zaključujući ovaj odlomak pred nama je Bezgrešna Majka Marija koja je rođena u Trojedinom Bogu. Sotona se niti ne približava Njoj, jer ga ona jednim pogledom duše tjera. Novi narod koji želi biti uglavljen u Kristu, te ući u novo stvaranje, bit će joj sličan. Kako nam je rečeno: “Ovaj će narod očitovati Luciferu, poglavaru paklenih sila, Božji sud”. Govorili smo da sve više izranjaju Sotonina djela. Na kraju će izroniti Antikrist, a mi u našem duhovnom hodu trebamo tako hoditi da sve ono što je mračno u nama iziđe van, te da ga izbacimo van. Mi imamo svu snagu Božju da bismo to činili. Isus Krist je pobijedio smrt, jer je pobijedio i Lucifera, i oduzeo mu moć nad nama. Tko se prikazuje Isusu, tko se iskreno prikazuje, tko mu se daruje bez granica, Sotona nema pristupa toj duši. Ovdje je na poseban način naglašeno da je čovjek koji nije izabrao Isusa Krista neodlučan u sebi, ne preuzima odgovornost, ima strah biti vjeran Bogu, te otvara rupu u sebi da Sotona uđe. Sotona ulazi kada ga mi zazivamo; ne trebamo ga zazivati riječima, nego našim ponašanjem, našim mislima, osjećajima, profinjenim željama koje su prisutne u nama. Od ovog Sotoninog prolaska brani nas samo naše prikazanje Isusu po Bezgrešnoj Djevici Mariji. Rečeno nam je da će se Kraljevstvo Božje ostvariti preko malenih i poniznih. Čovjek ima strah biti malen i ponizan, a Isus, Sin Božji postao je ponizan sve do smrti, smrti na križu. Stoga je bio uzvišen[5] i svi će mu se klanjati. Ovaj je prolazak izuzetno važan za plašljive osobe, nesigurne; ako one prikažu život Isusu Kristu, onda će im Krist povratiti život, te strah neće njima vladati. Kada osobe ne žele preuzeti odgovornost da daju život Isusu, onda je  Sotona jak u njima jer se ne odlučuju pripadati Isusu. Kaže Lucifer: ” Ne mogu dirnuti u čovjeka koji se prikazao Bogu. Ne mogu ga dirnuti ni ako je slab i ograničen”, jer ne pobjeđuje Sotonu ljudska snaga, nego snaga Trojedinog Boga. Najograničenija osoba, također i najizmučenija, ako se daruje Bogu Sotona ne može njome vladati; niti sa onima koji su odvučeni. Poznato vam je da danas nestaju osobe, na poseban način djeca. Neki od njih završavaju prikazani na Sotoninim oltarima, ali čudesna je stvar da preko naroda koji se prikazuje, ova djeca postaju mučenici Kristovi jer bivaju posvećeni od naroda, potpomognuti, i ove osobe blješte, blješte poput zvijezda. Pojašnjeno nam je da kada jedna osoba slaba, ograničena, ne želi biti ponizna, ona se tada napuhuje. Čime? Sa ljutnjom, nevjernošću, strahovima i tako se rađaju buntovna djeca koja se bore za moć, uništavaju. To nam je svaki dan pred očima.

Rečeno je da će: Bog kao Kralj preuzeti punu vlast nad svojim Kraljevstvom: povuči će siromašne, sakate, slijepe i hrome da dođu na gozbu”. Sada je već došlo vrijeme. Dakle, pozivam sve vas da živite cjelovito, vjerni Bogu, odgovorni pred Bogom iznutra. Ne možete ući u novo stvaranje snagom nametnutih zakona, nego snagom vaše ljubavi prema Bogu, snagom želje da živite s Bogom, slično kako živi Bog. Pozivam također i vas jezgre- prave jezgre trebaju pripadati potpuno Isusu po Bezgrešno Srcu Marijinu, inače nisu jezgre u ovom programu, nego su nedefinirane grupe. Oni koji se nazivaju jezgrama koje prianjaju uz Božji program sjedinjeni sa Centralnom Jezgrom da bi bili pripojeni novom narodu u cijelom svemiru, to su osobe koje se prikazuju Isusu Kristu jedno za drugo po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Tada Bog u tim osobama radi, preobražava ih; te su jezgre pravi Cenakuli, gdje Duh Sveti snažno djeluje.

Mi idemo dalje sa tematikom “Pobijediti smrt” , ali vaše prikazanje Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, na poseban način zajedničko prikazanje za neke situacije, za neke osobe poništava djelovanje Sotone i tako možete zaštititi članove vaših obitelji, one poradi kojih ste puni straha snagom Božjom, tako da budete vedri, jaki iznutra. Na taj način možete zaustaviti ratove. Govorimo o velikom prilivu emigranata. Ovo nije slučajno, to je jako dobro programirano, ali kako se može zaustaviti? Osobe odmah misle uzimanjem oružja, ali vrijeme je da osobe prikažu svoje živote u zajedništvu, da u sveopćem zajedništvu sa djecom Božjom shvate da se problemi rješavaju molitvom, prikazanjem i blagoslovom. Bog je onaj koji upravlja i daje kruh siromasima. Jadni su ljudi koji bježe iz vlastite domovine, ali svatko je od nas jako vezan uz vlastitu kuću, vlastitu domovinu i može ostati u domovini živeći u miru. Krist je onaj koji daje mir. Probudimo se! Živeći sa uskrslim Kristom mi možemo udaljiti zlo, na poseban način kozmičko zlo o kojem smo govorili, jer ne radi se više o Africi, Evropi, nego se radi o jednom preokretu u svemiru među narodima. Podignite oči i s nadom pratite događaje koje Bog pokreće u svemiru kako bi narod poveo u novo stvaranje.

Ja vas blagoslivljam snagom uskrslog Krista da iz vaših duša nestane strah, zabrinutosti, bijes, sumnje- to su sve znakovi smrti u vama; da iz vas nestanu okrivljavanja, sudovi, osude, srdžbe- to su sve znakovi smrti u vama; neka u vama bude stabilnost i mir uskrslog Krista onako kako je darovan apostolima. Ja vas blagoslivljam da u vama djeluje snaga uskrslog Krista tako da možete dati mir također i drugima. To je znak oproštenja, pomirenja s Kristom.

Blagoslivljam vas i čuvam tako da se duh zla udalji od vas i onda kada ste kušani jer vas Bog želi ojačati. Kuša vas da budete osvijetljeni, ojačani iznutra te da djelovanjem udaljujete zlo. Imate sva sredstva na raspolaganju. Neka blagoslov probudi u vama svijest trojstvene snage koja djeluje u svakom kršćaninu koji se prikazuje Kristu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Iv 10,18.

[2] Usp. Lk 14,15-23.

[3] Usp. Otk 7,13-15.

[4] Usp. Iv 12,30.

[5] Usp.  Fil 2, 8-9