Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Predraga braćo i sestre, mi smo narod koji ide prema novom stvaranju, stoga je jako važno naučiti zakone koji upravljaju novim životom u Kristu. Stoga u ovom periodu želimo produbiti temu smrti koju je razvio Sveti Rafael u knjizi “Preko velike barijere” u 14 poglavlju. Večeras ćemo govoriti o strahu od smrti i kako ga pobijediti, poništiti. Potrudimo se biti pažljivi da nas Duh Sveti vodi iznutra, trudimo se da ne pravimo barijere u našem duhu, u našim mislima.

Iz knjige “Preko velike barijere” na 247 str.

Strah od smrti

“U svakome je čovjeku strah od smrti. Iz straha od smrti rađaju se svi drugi strahovi. I sumnja i strah su oblik smrti. Smrt ide ukorak s beznađem. Strah od smrti je u svakom čovjeku kao posljedica istočnoga grijeha, gubitka prvobitne besmrtnosti.

Taj strah možete poraziti samo ako svoj život i svoju smrt prikažete Bogu. Vaša je smrt posljednji veliki dar što ga prinosite Bogu dok je još u tijelu. I sam je Isus, umirući, svoj duh predao Ocu, prinoseći mu svoju smrt. Tako je porazio smrti, strah od smrti.

Bog vas je pozvao da preuzmete njegovo poslanje, poslanje da porazite smrt i pakao. Pozvani ste da ih porazite zajedno s Isusom Kristom. Kako? Prikazujući svoj život, posežući za istim sredstvom koje je izabrao vaš Učitelj. To je važno. Često se i među kršćanima smrt vidi kao neizbježiv događaj koji treba prihvatiti mireći se sa sudbinom. Naprotiv, ako pripadate Kristu, vaša smrt je puna nade. Ona može biti sredstvom spasenja.

Budući da je u stvorenje stupila zbog grijeha, smrt će biti protjerana zbog Kristove pobjede nad grijehom i nad zloduhom. Ujedinivši se s Kristovim prikazanjem vlastitog života, možete pridonijeti da se cijeli svemir izbavi od smrti i đavla. Ne zaboravite da je to krajnja svrha spasenja.

Sve zlo koje čovjeka pogađa ne potječe od Boga, nego od sotone, i učinak je čovjekova sudioništva u sotoninu djelovanju. To je korijen svakoga zla.

Na Zemlji je nažalost, malo onih koji prihvaćaju Isusa Krista i njegovo otkupljenje. Veoma malobrojni sebe prikazuju Bogu. Zato se tama širi, a kušnje postaju sve teže za onoga tko je vjeran Bogu. Bliži se vrijeme velikih tereta i bitaka za sve izabrane.

Pozivam vas da sebe prikažete Bogu po Blaženoj Djevici Mariji. Prikazujući sebe stječete sredstvo pobjede i pripreme za Kristov povratak. Tako se priprema konačni poraz smrti i pakla.”

(Arkanđeo Rafael, 24.02.2001)

 

 

“U svakome je čovjeku strah od smrti. Iz straha od smrti rađaju se svi drugi strahovi.” Ovo je temelj shvaćanja našeg života. Ovi prolasci koje nam je Sveti Rafael podario bili bi korisni svakom pedagogu, psihologu, da se uroni u dubinu i otkrije korijen straha. Strah od smrti nije puno opisivan u Bibliji, ali znamo iz naših iskustava, iz onog što je malo pisano na početku Biblije glede istočnog grijeha, da je čovjek ušao u beznađe, imao je strah od Boga; Adam je imao strah od Eve; pokazali su to međusobno se optužujući. Postoji strah koji se ugnijezdio u našim korijenima i mi ga osjećamo jer je naša duša stvorena besmrtna i trpi jer i naše tijelo umire, jer se čovjek raspada. U našoj nutrini nema samo sjećanje na smrt, nego ima i rana od smrti u našoj memoriji, najveća rana koja djeluje u našoj intimi, u našoj memoriji. Nema drugog lijeka za ovu ranu osim Kristova uskrsnuća koje nas vodi u naše uskrsnuće, u uskrsnuće svih oni koji prianjaju uz njegov život. Ovo otvara nadu u kojoj smo pozvani sudjelovati.

Čovjek nakon ovog straha ima strah od Boga. Zatvara se, ne vidi Boga, ne želi ga vidjeti, zatvara se u sebe, ne vidi samog sebe, ne vidi se onakav kakav je u Bogu, onakav kakav je stvoren; ne vidi samog sebe kakav bi trebao biti, kako bi se trebao vidjeti u Bogu i ostaje u tami- u tami je uvijek strah. Ovo nas provocira i čini pokvarenim. U nama se gnijezde mnoge nijanse straha, negativni osjećaji, optužbe, okrivljavanja, sumnje, nesigurnosti. To je normalno jer nismo u svjetlosti i ne vidimo stvari jasno; normalno je jer smo izgubili naš identitet. Tko izgubi identitet nesigurna je osoba. Takav čovjek, koji ne želi vidjeti Boga, falsificira svoj život, vjeru, objave, falsificira sve jer želi vidjeti onako kako se njemu sviđa, kako shvaća, zatvoren u sebe stvara projekcije umjesto da se uroni u Boga.

Naime u ovom tekstu više smo puta čuli da je jedini način prikazati Bogu naš život, našu smrt po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Ponovno dotičemo argument prikazanja života. Kao kršćani trebamo znati da je s krštenjem naš život mrtav te mi ne živimo za nas nego živimo za Krista, u Kristu i preko Krista uskrsavamo. Što znači onda, umrijeti sebi? To znači umrijeti pokvarenosti, napraviti odabir da napustimo ovaj život koji je plod pokvarenosti kada smo se odijelili od Boga želeći živjeti na naš račun te smo ušli u zakon smrti. Krštenjem ponovno zadobivamo život, odričemo se onog stava koji nas razara i nosi pokvarenost u cijeli svemir živjeti izvan zakona života. Po njegovom milosrđu Bog nam uvijek daje život, njegov dah, ali nam ne može dati besmrtnost ako je mi ne želimo, ako se ne odreknemo smrtnosti. Odreći se samih sebe znači odreći se promašaja koji smo napravili i koji djeluje u nama, jer smo još uvijek podložni zakonima pokvarenosti. Dati život Isusu znači posaditi biljku uskrslog života i preko Isusa Krista uroniti se u izvor života u Bogu koji je izvor našeg života. Prikazujemo se po Bezgrešnom Srcu Marijinu jer sami ne možemo. Ona zagovara za sve ono što nedostaje ljudima, ali isto tako i kršćanima i stoga nam je darovana kao Majka.

Strah od smrti nas zatvara u nas same i uništava nas. Stoga je Isus jasan, rekao je: “Tražite najprije kraljevstvo Božje, a sve drugo će vam se nadodati”, zašto je rekao ovo? Stoga što bježeći od Boga čovjek gradi smrtni život ovdje na Zemlji, sve čini i dolazi na kraju do smrti. U ovom odlomku Sveti Rafael kaže da prikažemo život i smrt Bogu, što to znači? To znači da mi prolazimo kroz našu smrt svaki dan, umiranjem sebi. Mi nosimo posljedice istočnog grijeha i prolazeći kroz smrt ako prikazujemo naš život i našu smrt oni će služiti kao prolazak prema pobjedi nad smrću i uskrsnuću poput Isusa Krista. Mi smo u našoj smrti zasadili biljku uskrsnuća te ona raste i mi je trebamo uzgojiti kroz svakidašnje smrti, promovirati je i dovesti do stostrukog roda.

U našim knjigama govorili smo o kozmičkoj pokvarenosti koja je došla od Lucifera, te je na poseban način dotaknuta Zemlja. Na Zemlji ima više sotonista koji prikazuju život Luciferu od kršćana koji prikazuju život Isusu Kristu i to dovodi do uništenja, do pokvarenosti. Naš se hod naime sastoji u vraćanju u život, da bismo ušli u uskrsli život prikazujući naš život i našu smrt, mi pobjeđujemo pokvarenost jer je Bog odlučio ojačati duh onih koji žele živjeti po njegovim zakonima i to biva ubrzano u ovim vremenima, dat će nam snagu u duhu nad pobjedom nad smrću, mi smo predviđeni za uskrsnuće. Ovo je put! Ako u našoj nutrini upalimo ovu vjeru, nadu i ljubav prema Bogu te ju stavljamo u centar naše pažnje, u nama se razvija ovaj novi život. Kao kršćani jedina stvar koju možemo nositi svijetu je: svjedočanstvo novog života, uskrsnuća. Potrudimo se onda u svakodnevnim stvarima uroniti cijeli naš život u Boga: onu smrt koju nosimo u našoj nutrini, u kojoj je prisutan strah od promašaja, iz kojeg se rađa strah te osobe žele posjedovati vlastiti život i život drugih, te kompenziraju onu unutarnju prazninu umjesto da bude potpuno uronjena u Boga. Prikažimo naš život i odlučimo se za uskrsnuće, da živimo kao uskrsle osobe i onda će nam Gospodin dati obilje milosti i brzo ćemo napredovati.

Ja vas blagoslivljam da uskrsli Krist koji je posjetio apostole i učenike, žene, neka posjeti svakoga od vas, oživi vaš duh, oživi u vama život Božji te poništi smrt, da smrt u vama ne provocira razorne posljedice, nego da bude podložna zakonima života kako bi je Bog koristio za naše pročišćenje, za našu preobrazbu, da umremo pokvarenom životu u nama; neka ojača naš duh, život koji je zasađen u nama. Ja vas blagoslivljam da se među vama rode velikodušne duše koje žele živjeti potpuno za Krista te da nosite život koji pobjeđuje smrt, pokvarenost i svaki oblik beznađa. Neka nosi radosnu vijest čovječanstvu, a ne čudna proroštva koja iritiraju, plaše, koja nemaju nikakve veze sa zakonima čistoga Duha nego da u vama djeluju zakoni čistoga Duha, kojima Gospodin Isus upravlja i ništa vam se loše neće dogoditi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.