Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se da ste dobro i da možete bar malo uživati u ljetnom odmoru. Poruka Duha Svetoga koju vam nudim u ovom mjesecu, govori o bratskom zajedništvu koje pronalazi svoj izvor i snagu u zajedništvu između Tri osobe Presvetog Trojstva.

Nije uvijek lako živjeti u zajedništvu s našim bližnjim, zbog naše krhkosti i krhkosti drugih. U svakom slučaju ako se prikažemo Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, možemo nadići sve granice; doista činom prikazanja sjedinjujemo se s Isusom, i nismo više mi oni koji ljubimo i stvaramo istinsko zajedništvo s drugima, nego Isus. Na taj način i naši se odnosi uzdižu iznad malih ljudskih računica. Mi nismo sposobni susresti drugoga po nama samima; čovjek sam po sebi stvara odnose prema vlastitim interesima iako može biti vođen snagom vjere i plemenitim nakanama, ali u svakom slučaju ne snagom istinskog bratskog zajedništva.

Čovjek koji iziđe iz jedinstva s Bogom postaje egoista, i automatski je egoistična i njegova ljubav, koja može biti posesivna, nasilna, ljubav koja guši. To možemo promatrati svaki dan u crnoj kronici.

Čovjek koji se ne daruje nije egoističan samo prema bližnjem, nego i prema Bogu. Uvijek nešto traži od Boga, mrmlja protiv Njega ako to ne dobije i dolazi do toga da zavidi onome koji prima milost od Boga. Nastavi čitati Živjeti u zajedništvu; bez mrmljanja i zavisti →

Predragi čitatelji, evo nas opet zajedno. Nadam se da ste dobro i da ste sretni u Bogu. Ovaj mjesec želim s vama podijeliti rijeći koje mi je Duh Sveti uputio glede posvećenja. Kada govorimo o posvećenju, vjerovatno nam spontano dolazi misao na svećenike i redovnike. Uistinu, svatko od nas je pozvan da se posveti Bogu. Ovo posvećenje ne sastoji se toliko u određenoj životnoj formi, koliko u jednom unutarnjem stavu osobe koja se daruje Bogu, neovisno o stvarnosti u kojoj živi. U tom smislu posvećeni su svi oni koji iskreno žele pripadati Bogu i koji se prepuštaju u njegovu volju. Naše osobno posvećenje stvara teren iz kojega niče svaki poziv, bilo bračni život, svećeništvo, redovnički život itd. Svi oni koji se odluče položiti svoj život u ruke Božje, odričući se svake forme egoizma da bi slijedili put Isusa Krista, oni su prihvaćeni od Gospodina kao njegovi posvećeni. Bog ne pravi razliku među osobama, on s ljubavlju prima dar svake osobe.

Dakle ne bojmo se, jer od nas se ne traži da vršimo velike stvari, niti da držimo veličanstvene govore, da bismo se svidjeli Bogu; od nas se traži samo da budemo kao djeca koja su puna povjerenja, bez imalo zloće, koja vjeruju u dobrotu svoga Oca i njemu se predaju, sigurni da će zauzvrat primiti samo dobro i sreću. Ako imamo ovakav stav prema Bogu, on nas preobražava i automatski sudjelujemo u njegovu  planu spasenja. Da, Bogu su potrebni ovakvi posvećeni kao pomoć za cijelo čovječanstvo, oni koji pokazuju jedan drugačiji način života, kako bi se u svakom čovjeku dobre volje otvorio put nade.

Evo dakle riječi Duha Svetoga; želim vam da primite svjetlost i snagu.

Srdačno vas pozdravljam u Kristu.

Nastavi čitati Posvećeni u istini →

Predragi,

evo nas ponovno zajedno nakon vazmenog vremena, u kojemu smo se prisjećali velikih događaja našeg spasenja. U stvari veliki prolazak preko smrti u život obavezan je za svakoga od nas, neovisno o liturgijskom vremenu. Smrt i Ukrsnuće nas prate kroz cijeli naš egzistencijalni život; kroz mnoge životne kušnje pozvani smo na iskustvo Kristove vazmene pobjede, pretvarajaći svaku smrt u Uskrsnuće. Mi smo dio naroda Božjeg koji neprestano ide prema potpunom ostvarenju Božjih obećanja; to je hod za koji je nužan prolazak preko različitih faza obraćenja, kako bismo došli do potpune preobrazbe našeg bića. Ovo sam produbila u prvoj knjizi iz serije „Ispisati povijest”, pod naslovom „U Božjoj misli”; U toj knjizi donijela sam proživljena iskustva i objašnjenja koja sam primila a koja govore o Božjoj misli koja živi u nama i koja nas preobražava iz dana u dan.

Temeljna je točka u duhovnom životu sposobnost duše da primi novost Božju. Koju novost? Onu koja je sadržana u životu koji nam Bog neprestano izražava preko svoje ljubavi. Doista, život u Bogu je neprestano nov i neprestano se obnavlja. Nikada nije statičan, nego suprotno on je dinamičan,vitalan obogaćen uvijek novim iskustvima. Isus nam je osigurao, da će za onoga koji u svojoj intimi vjeruje u Njega, poteči rijeke žive vode (Iv 7,37-39).

Možemo se otvoriti Božjoj novosti, ako smo spremni primiti njegov život u svakom trenutku, ako smo spremni mijenjati nas same dopuštajući da Gospodin živi u nama. Jedini način da u tome uspijemo, prikazanje je našeg života po Bezgrešnom Srcu Marijinu. To je jedini put koji nas vodi da idemo u korak s  milošću, i postanemo novo stvorenje. Puno puta bilo mi je pojašnjeno od Gospodina, a to sam i iskusila; da bismo od Gospodina primili život u punini, potrebno je da ga mi potpuno predamo Gospodinu, jer prima se u mjeri u kojoj se daruje. Darujući Bogu sve, od Boga se dobiva sve; to je zakon Duha. Zar našem životu nije sve sadržano? Što možemo darovati Bogu da bude vrednije od našega života? Nastavi čitati Uzdignuti se k Ocu →

Pozdravljam vas dragi čitatelji! Nadam se da ste proživjeli Uskrs, u zajedništvu sa Isusom prožeti snagom Njegova uskrsnuća. Približavamo se velikoj svetkovini Duhova. Katekizam katoličke Crkve, podsjeća nas na duboko značenje ove svetkovine tamo gdje govori: „Pedeset dana nakon svoga uskrsnuća, na Pedesetnicu, proslavljeni Isus Krist, izobilno izlijeva Duha,i očituje ga kao Božansku Osobu, tako da je Presveto Trojstvo potpuno objavljeno. Poslanje Krista i Duha postaje Poslanje Crkve, poslane naviještati i širiti otajstvo Trojstvenog zajedništva“ (pogl. 3, 144).

Znači, za svakoga od nas temeljno je, da živimo sve dublji odnos sa Duhom Svetim, kako bismo mu dopustili da nas on vodi, posvećuje, da nas uvodi u život Kristov, i da nas šalje svjedočiti taj isti život. Da vam u tome pomognem želim vam ponuditi u ovom mjesecu jednu poruku, koju sam dobila od Duha Svetog na bdijenje za Duhove 1999 godine. U njoj se govori da je nužno za naš život, ući u istinski, intimni odnos s Bogom, koji je temelj duhovnog života. Želim vam da primite milost i snagu Duha Svetog, da biste bili sve više uronjeni u blaženstvo Božanskog  života već ovdje na Zemlji. Može vam se činiti da je to utopija, ali nije; možemo svi do toga doći snažnom pomoću Duha Svetoga, koji nas vodi da iskusimo, dan po dan, veličinu i dobrotu Božju.

Pozdravljam vas u Kristu!

  Nastavi čitati Intimni odnos s Bogom →

Predragi čitatelji, od srca vam želim sretan Uskrs!

Željela bih da za svakoga od nas to bude Uskrs u kojemu ćemo istinski uskrsnuti, da to bude duboki unutarnji prolazak, prema novom stvorenju, koji je Isus otvorio za nas pobijedivši smrt. Vjera u Krista nam daje sigurnost da smo pozvani na novi život, otkupljeni, uskrsnuli. Da bismo došli do toga, nije dovoljno sudjelovati u svetkovinama kao memorijalu Isusove smrti i uskrsnuća; nego je isto tako potrebna naša potpuna suradnja u unutarnjoj akciji Duha Svetoga, koja budi memoriju naše duše, kako bismo  otkrili naš istinski identitet u Bogu, identitet koji nas čini njegovom djecom.

Važno je stajati pred Bogom, biti s njim licem u lice, dopuštajući mu da prodire svojim pogledom do naših dubina, i da budemo pozvani imenom od njega; i to je onda istinsko probuđenje života, to je naše uskrsnuće. U Bibliji, ime kojim Bog zove jednog čovjeka u isto vrijeme je i definiranje te osobe.

U Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena susreće Uskrslog Krista, ali ga ne prepoznaje sve dok je On ne pozove imenom. U imenu koje Isus izgovara Marija prepoznaje samu sebe, svoj identitet kćeri, prepoznaje glas  onoga koji ju je ljubio i koji ju je spasio. Čitajmo zajedno ovu epizodu. Nastavi čitati Bog nam je dao ime →

Započelo je vrijeme korizme, vrijeme intenzivne pripreme za Uskrs. Vjerujem da svi želimo slijediti Isusa u njegovom vazmenom prolasku iz smrti u život, prolasku koji očekuje svakoga, u onim životnim prilikama u kojima se trenutno nalazi. Naime, dobro znamo, da naš svakidašnji život nije uvijek posut ružama. U obitelji, na poslu, u odnosima s drugima, u različitim poteškoćama koje nas svaki dan prate možemo izabrati da te događaje podnosimo pasivno, ili da učinimo to što je učinio Isus: da svaku kušnju preobrazimo u pobjedu, svaku smrt u uskrsnuće. Kako? Darujući Bogu svoje poteškoće, uzdižući k njemu svoja srca i svoje misli, moleći s vjerom i vjerujući da će on znati čak i  zlo preobraziti u dobro, zbog velike ljubavi koju gaji prema nama. Mnogo puta molimo da zadobijemo ono što nam je pri srcu, no uvijek ne dobivamo; ostajemo razočarani i počinjemo raspravljati sa Gospodinom. Osobno sam razumjela, kroz životne kušnje, da duboki smisao molitve nije taj da tražimo od Boga da ostvari rješenje koje imamo u glavi; svrha molitve je ustvari da ponesemo svaku situaciju pred Boga, da je stavimo u njegove ruke, i da dopustimo njemu da riješi stvari po svojoj promisli koja je visoko iznad naših misli. Na čistu srijedu 28. veljače. 2001.,dok sam molila, primila sam poruku Duha Svetoga. Predlažem vam je jer mi izgleda korisnom da vas prati u korizmenom hodu. Od srca vam želim da iskusite Isusovu blizinu u ovom vremenu, te da ga osjetite živog i uskrslog u vašem duhu, ne samo na dan Uskrsa, već svaki dan vašeg  života.

Slijedi dakle poruka:

  Nastavi čitati Proći i pobijediti smrt i pakao →

Knjiga „Preko velike barijere“ ne predstavlja zbir fenomena i izvanrednih iskustava. To nije u stvari bila niti moja namjera. Opisujući čitateljima proživljena iskustva, htjela sam radije donijeti mnogo korisnih elemenata pokazujući da se cijeli svemir kreće ka Isusu Kristu, iščekujući da se cjelokupna stvarnost u nj uglavi. Oni koji pripadaju Kristu poput arkanđela, anđela, svetih, duša u čistilištu, ljudi vjernih Bogu, kako na Zemlji tako i na drugim planetima, trebaju nužno živjeti sjedinjeni s Kristom kako bi mogli izvršavati svoju misiju u korist cijelog čovječanstva. Svi mi, primajući život, primamo isto tako jednu misiju koju treba izvršiti. Biti i djelovati oblikuju naš identitet. Ali naša se misija ne može ispuniti, osim ako nismo sjedinjeni s Kristom. Rastavljeni od njega, gubimo orijentaciju, i nerijetko izvršavamo prazna djela, čak iako smo dobre volje. Naime, riskiramo vršiti mnoga djela u ime Boga, ali ne djelo Božje. Sam Isus nas je opomenuo: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5).

Mi smo pozvani na mistično sjedinjenje s Kristom. Ovo nije izvanredno iskustvo koje žive poneke izabrane duše, već je obavezna etapa za svakog kršćanina, polazište i u isto vrijeme, cilj našeg puta. Mistično jedinstvo s Kristom je puno sjedinjenje s njegovim životom koji nas vodi do stvarnosti Božjeg života; ujedinjeni s Isusom doživljavamo što znači živjeti u Bogu i s Bogom. O ovome govori Sv. Pavao u poslanici Galaćanima: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2,20). U mistično jedinstvo se dolazi samo kroz iskreno i slobodno sebedarje Bogu u Kristu, po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Nastavi čitati Presveta Marija, Suotkupiteljica čovječanstva →

Krštenje Gospodinovo

Za svakoga od nas, od životne je važnosti sposobnost razlikovanja i vrednovanja događaja u svijetu. To ne samo da je naše pravo,nego ja bih rekla to je i naša dužnost. Inače se mirimo sa sudbinom ili ulazimo u strah, depresiju, zabrinutost ili pasivnost. Postajemo nervozni, agresivni a to su sve stavovi unutarnje pobune. Naprotiv, mi imamo veliku odgovornost za naš život, za živote drugih i za sve što se događa oko nas i u cjelokupnom  čovječanstvu. Ako ovo vrijedi za svakog čovjeka, još više vrijedi za one koji se smatraju vjernicima. Isus mi je jednom rekao: “Nisam stvorio marionete, nego stvorenja slobodna i inteligentna.“ Pošto nismo marionete, jer Bog nas je stvorio kao slobodna i inteligentna stvorenja, sposobni smo čitati događaje oko nas  u svjetlu duhovne inteligencije, koju nam je Bog darovao kad nas je stvorio na svoju sliku i priliku.

Kada uzmemo odgovornost za stvarnost koja nas okružuje, i nismo više pasivni promatrači, mi dajemo naš stvaralački doprinos povijesti. Još ako tvrdimo da smo vjernici, naša nas odgovornost uvodi u sudjelovanje u planu Božjem. Kako? Preko naše odluke da živimo za Boga, preko ljubavi koja uzdiže našu misao i daje nam razumjeti što Bog čini za nas. Ako nema ove odluke mi te događaje svodimo na obične fenomene. Tada smo duhovno slijepi i našim očima je uskraćena svjetlost Božja. Nastavi čitati Slobodna i inteligentna Stvorenja →

„Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji živi! Bio sam mrtav,ali evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja“ (Otkr 1,17-18).

Oduvijek su me doticale ove riječi iz knjige Otkrivenja, jer izražavaju točno ono što moja duša prepoznaje kao životnu bit: Isus je Gospodin. Njemu se trebamo potpuno podložiti, kako bismo živjeli autentično i bili zaštićeni od zla.

„Jer u njemu je sve stvoreno sve je stvoreno po njemu i za njega“ (Kol 1,16). Iskusila sam puno puta  i svakodnevno mi se ponavlja iskustvo da moja egzistenzija i sve ono što me okružuje izviru iz Srca Isusovog i u njega se vraćaju, u neprekidnom protoku života Božjeg  koji drži cijeli svemir. Stoga držim da se neminovno sve treba vratiti Kristu jer od njega je rođeno. “Jer u njemu je sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo…On je početak…(Kol 1,16-18)“. Životni ciklus nas vraća na izvor, čovjek iz praha, u prah se vraća, krščanin se rađa po Kristu  da bi se k Kristu vratio i po Njemu  k Ocu. Doista držim da nitko ne može očekivati da će doći k Ocu, bez prolaska preko Isusa Krista koji je Put, Istina i Život. Nastavi čitati Alfa i Omega →