Arhive kategorije: jezgra

Uglavljeni u Krista, razmišljanja i molitve

od Tomislava Vlašića

Prikazanje života Isusu  po Presvetoj Mariji

 

Braćo i sestre započnimo ovo naše razmišljanje i susret u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svi mi kršćani započinjemo molitvu stavljanjem znaka križa, u ime Trojedinog Boga; u ime Oca, u ime Sina u ime  Duha Svetoga. Nažalost, to lako postaje navika, jedna recitacija i onda gubi na snazi. Mi trebamo ući u živi odnos s Trojedinim Bogom, u živi odnos s Isusom Kristom koji se prikazao Ocu na križu za nas i za cijelo čovječanstvo. Tema našeg današnjeg razmišljanja je “Prikazanje života Isusu po Presvetoj Mariji”. Još uvijek smo  u temi Uglavljeni u Krista”. Naše prikazanje života Isusu po Mariji, jedini je put da budemo uglavljeni u Isusa Krista. To nije nikakva privatna pobožnost niti nešto što samo mi propovijedamo i svjedočimo; to je temelj kršćanstva, tu nalazimo svoj identitet, vlastitu osobnost.

Neka nam Gospodin udijeli milost u ovom susretu da razumijemo ono u što vjerujemo, u najmanju ruku u teoriji,

 i da to stavimo u praksu

za naše spasenje i spasenje cijeloga svijeta.”

Nit vodilja našeg svjedočanstva i poruke koju nosimo svijetu upravo je prikazanje života Isusu po Presvetoj Mariji. Postavljamo pitanje koji je poziv kršćanina? Ako čitamo Evanđelje, konkretno citirajući Svetog Mateja, svaki kršćanin je pozvan ljubiti Isusa Krista više nego svog oca, majku, svoju kćer, sina i kako kaže Isus u Evanđelju tko to ne čini i  ne živi tako nije njega dostojan. “Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije mene dostojan. Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, spasit će ga”  Ne radi se o tome da izgubimo život, nego da ga pretvorimo u onaj život koji je predviđen za nas od postanka svijeta.  Da nađemo svoju originalnost  te da nađemo i postignemo puninu koju je Isus Krist obećao svima. Ne radi se samo o preko grobnom životu, nego i o životu ovdje na Zemlji da primimo stostruko unutra u našem duhu, koji se odražava i na cijelo naše tijelo i na cijelo naše biće. Malo smo od ovoga do sada razumjeli. Potrebno nam je hoditi u vjeri kako bismo razumjeli i bili obogaćeni Božjim obećanjima darovanim  u Isusu Kristu.

Temelj našeg odnosa s Bogom je Mistično sjedinjenje s Isusom Kristom u Duhu Svetom, da nas Isus podloži Ocu. Podložiti možda zvuči teško, jer ljudi ne žele biti podložni. Ne radi se o nečem negativnom, podlaganju pod nekoga. Radi se o ucjepljenju u život Božji, o uključenju u čiste zakone duha, tako da budemo pretvoreni u novo stvorenje. Da zauvijek uđemo u vječnost i da živimo u vječnosti. Dakle, u životu Trojedinog Boga mi nalazimo naš identitet. Međutim, dok smo ovdje na Zemlji gdje nalazimo naš identitet? Gdje dozrijeva naš život tako da dosegne zrelost i pravi kršćanski identitet? To se događa u življenju Euharistije. Sudjelovati u Euharistiji, u Svetoj Misi ne znači sudjelovati u nekom obredu. Koliko god taj obred može biti lijep, dobro organiziran, svečan, s puno cvijeća, s lijepim pjesmama. Ništa to ne vrijedi ako ne uđemo u živi odnos s Isusom Kristom koji pati za nas, da nas otkupi. Koji umire za nas, da nas spasi od vječne smrti. Koji uskrišava za nas da mi možemo uskrsnuti prije svega u duši, a u konačnici i u tijelu. S Isusom Kristom koji u slavi Očevoj, sjedi s desna Ocu da se i mi već sada, u vjeri možemo dići u onu slavu i nositi dostojanstvo djece Božje, očitovati veličinu kršćanskog života. Stoga da bismo dostojno sudjelovali u Svetoj Misi, nužno je prikazati život Isusu po Mariji. Isus je prikazao svoj život za nas. Mi ne možemo sudjelovati u njegovu životu ako i mi ne darujemo svoj život njemu. To je zakon ljubavi. Dvije osobe ne mogu doseći istinsku ljubav ako se međusobno ne darivaju. Tako isto u Svetoj Misi, ako mi ne sudjelujemo  ne prinosimo naše patnje i naše radosti Isusu, naše smrtno prolaženje, o čemu govori Sveti Pavao posebno u prvoj poslanici Korinćanima. Ako se  ne dignemo na našim križevima u našim kušnjama prema Bogu. Ako se ne dignemo iznad ratova, svađa, diskusija ne možemo ući u uskrsnuće. Isus želi da mi uđemo u uskrsnuće  u njegovu slavu i da je očitujemo. Stoga za dostojno sudjelovanje u Svetoj Misi, svećenik poslužitelj prvi je dužan prikazati svoj život kao žrtvu Isusu po Mariji. Njegovo prikazanje trebalo bi biti čisto. Tako da se on  Mistično sjedini s Isusom Kristom, te da u Isusu Kristu u Duhu Svetom povede narod da se podloži zakonima čistog duha, da se podloži Ocu. Ako to svećenik ne živi, uz svu njegovu aktivnost, lijepo propovijedanje, kateheze, pjesme, organizaciju, karitatitivno djelovanje, što je učinio? Nije učinio ništa, jer nije narod poveo k Bogu, nije mu otvorio put prema Bogu. Svaki vjernik koji želi sudjelovati u Svetoj Misi dužan je prikazati samog sebe Isusu Kristu, da sudjeluje u Vazmenom prolasku s Isusom Kristom i digne se u slavu. Inače je to sudjelovanje samo u obredu; obavljanje neke crkvene dužnosti. Ne samo pojedinac nego cijela župska ili redovnička zajednica, molitvena grupa kao cjelina, dužna je prikazati život Isusu po Mariji. Inače se ne može dići njihova molitva pred lice Očevo. Nismo toga svjesni. O tomu  se malo govori. Što više od toga se bježi, jer se bježi od križa  Gospodina Isusa Krista. Tada bježimo od svjetlosti. To je prava doktrina, to je pravo učenje. Ući u svjetlost križa. Bez ovog istinskog sudjelovanja u Svetoj Misi prikazujući svoj život Isusu  po  Mariji, kršćani ne poznaju svoju osobnost, identitet. Nisu više sol Zemlji, jer je sol obljutavila. Razmišljajmo svi o tome i dođimo do svijesti gdje se nalazimo? Zašto je kršćanstvo u krizi? U čemu je razlog?

“Bože moj, izgubili smo kršćansku osobnost,

izgubili smo svijest sinova Božjih, snagu Isusa Krista u kušnjama.

Ne možemo pobijediti kušnje, nemamo snage oduprijeti se zlu, Sotoni,

plašimo se umrijeti.

Čuvamo naš ja, naše sebeljublje.

Bože moj mi još nemamo iskustva snage Kristova uskrsnuća,

i mnogi kršćani žive kao osobe koje su sve promašile u životu,

 a pozvani su da uđu u slavu, da očituju tvoju slavu cijelom svijetu,

 da očituju svijetlo tvoga lica.

Oprosti nam, sagriješili smo

i uvedi  nas u stvarnost sudjelovanja u otajstvu otkupljenja u Svetoj Misi.”

Tko će nam pomoći na ovom putu? Mi sami ne možemo ni kao pojedinci, ni kao grupe, ni kao zajednica. Možemo  s pravom reći da cijela Crkva na Zemlji sama ne može. Potrebna nam je Presveta Marija  koja je stajala podno križa, ali njezin duh se digao skupa sa duhom sina i ona se digla u slavu Očevu prikazujući sve Ocu. Zato je postala Majka, dižući se iznad svake boli, iznad svakog razočaranja. U njoj nije bilo promašaja zato što je Isus Spasitelj razapet umro na križu. Ona je gledala prijeko. Stoga nam je nužno prikazati život po Bezgrešnoj, Isusu Kristu. Bez prikazanja života Mariji, kako bi nas ona prikazala Isusu Kristu, mi nemamo prave pobožnosti prema Mariji jer ne dopuštamo da nas ona povede prema vječnosti, prema Bogu. Često bismo je htjeli zadržati na razini naše sebičnosti, na ljudskoj razini. Jednako tako je važan  naš odnos prema Svetom Josipu, poočimu Isusa Krista. On nije samo čuvar Crkve, nego  je Otac Crkve, kao što je Marija Majka. Sveti Josip prihvaćajući bezgrešnost Marijinu i Božje djelo u Mariji bez sumnje, bez lukavštine, ne samo da je prihvatio njezinu bezgrešnost, nego je u nju ušao. Iako  se čini da je umro prije Isusove smrti na križu, iz vječnosti je mogao još više sudjelovati u onome u čemu je sudjelovala Marija. Stoga nam za ovo vrijeme Bog daje Mariju za Majku i Svetog Josipa za Oca da nas prate na duhovnoj razini kao otac i majka. Već smo vam pričali i svjedočili da je za ovo vrijeme; vrijeme pripreme čovječanstva za drugi dolazak Isusa Krista, Bog predvidio izvanredna sredstva da pomognu Crkvi na Zemlji i svim ljudima u cijelom svemiru. Dao nam je anđele, braću i sestre koji su ostali vjerni Bogu od postanka svijeta i žive u duši i tijelu u dimenziji koja je pred nebom. Moćni su i žele nam pomoći. Bog nam je dao kao sredstvo  i Centralnu Jezgru koja povezuje sva sredstva i privlači kako bi se sva sredstva i svaki čovjek i svaka duša mogli uzdići u Trojstveni život. Kad god sudjelujemo u Svetoj Misi te kad proživljavamo otajstvo spasenja kroz molitvu, kroz rad, kroz patnju nužno je da se sjedinimo s ovim sredstvima i sa svim svetima u nebu; o tome ćemo još govoriti u jednom razmišljanju s drugog aspekta. Dakle potrebno je sjediniti se i u ovom sjedinjenju živjeti svemirsku Misu, svemirsku Pedesetnicu, jer smo predodređeni živjeti zajedno kao jedna obitelj u Presvetom Trojstvu.

Ovo naše razmišljanje vodi nas da shvatimo kako sudjelovati u Svetoj Misi. Kako živjeti i sudjelovati u Isusovom životu, u životu Otkupitelja. Sveti Pavao nas uči: “Neka svatko ispita samoga sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleža, jer tko jede i pije osudu svoju jede i pije ako u tom ne razabire Tijela”  Zašto osudu svoju pije? Stoga što ne prihvaća Isusa Krista živoga, ne prihvaća život. Nije Bog onaj koji ga osuđuje, nego čovjek osuđuje samoga sebe, jer ne blaguje život Božji, ne sjedinjuje se s Božjim životom. I dalje govori Sveti Pavao: “ Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolesni, mnogi umrli”.

Bože moj, kolika je površnost u sudjelovanju vjernika u Svetoj Misi, kolika hladnoća, nedostojnost, kolike izdaje,

kolika praznina se vidi u kršćanima koji sudjelujući u otajstvima otkupljenja nakon Mise ne doživljavaju  nikakvu promjenu.

 A trebali bi biti poslani nakon Mise navjestiti vjeru nadu i ljubav

da zasvjedoče to cijelom svijetu.

Oprosti nam Gospodine”

Sveti Pavao nas hrabri: “Zaklinjem vas braćo milosrđem Božjim, da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu kao svoje duhovno bogoštovlje.”  Prikazati sebe je naše bogoštovlje u Misi, a to može biti i dan i noć, ako stavimo Isusa na prvo mjesto. “Nemojte se prilagođavati ovome svijetu. Naprotiv, preobličavajte se u obnovu svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja. Što je dobro, ugodno i savršeno”. Mi živimo u tami i ne znamo razlikovati dobro od zla. Ostat ćemo u tami sve dok se ne dignemo u svjetlost prikazujući naš život Isusu po Mariji. Ne može se razumjeti volja Božja, niti ljubiti volja Božja, ne može se biti podložan i radostan u Bogu, ne može se iskusiti veličina kršćanskog  života ako se ne dignemo u svjetlost. Što mi možemo poručiti svijetu ako hodimo u tami? Slaveći Vazmena otajstva, svake godine slušamo izvještaj i iskustvo Marije Magdalene koja je prva vidjela uskrslog Isusa. Nakon što ga je vidjela i  otkrila, htjela ga je zadržati za sebe, da ostane s njom. “Isus joj reče nemoj me dulje zadržavati jer još nisam uzišao k Ocu. Nego idi braći mojoj i reci im uzlazim svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu” O ovom izvještaju malo se propovijeda,  malo se svjedoči. Malo se ljudima pojašnjava da su pozvani uskrsnuti. Tko iskusi uskrsnuće pozvan je dići se u slavu Očevu; još dok je na Zemlji u vjeri, nadi i ljubavi može se dići u slavu Očevu. Tko primi slavu Očevu taj može biti svjedok, jer nosi Božji život u sebi. Dok god se ne dignemo u ovu slavu Božju preko našeg prikazanja Isusu po Mariji, ni naše molitve se ne mogu dići pred lice Božje. Tada naša djela i patnje ostaju kao teret nad nama i provociraju u nama negativne osjećaje; depresije, krivnje, osuđivanje drugih. Sve ono što se ne digne u slavu Božju ostaje kao teret na čovjeku koji satire a ne otkupljuje.

O moj Bože daj mi milost živjeti tako da cijelo moje biće

poput Svetog Stjepana prvomučenika gleda tebe u slavi,

 koja je pripremljena meni i svima onima koji hoće biti uglavljeni u Krista,

i služiti da sve u svemiru bude uglavljeno u Krista. Amen.”

Pred nama su dani odmora. U tom periodu imamo dva jako značajna dana; Preobraženje Gospodnje 6. kolovoza i Marijino Uznesenje na nebo 15. kolovoza. Ove  dvije svetkovine pokazuju nam put preobraženja. Kroz ovo vrijeme nećemo imati ove susrete. Tamo gdje se nalazite na odmorima živite pred licem Gospodnjim. Prikažite vaš odmor Bogu, vaše radosti. Prikažite slavu Bogu. Radujte se! I neka vas Bog prati kroz ovo vrijeme. Mi ćemo se ponovno susresti 25. kolovoza. Ja vas blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Uglavljeni u Krista, razmišljanja i molitve

Svjetlo i tama

od Tomislava  Vlašića

 

 

 

 

Dragi slušatelji, nastavljamo našu tematiku, “Uglavljeni u Krista”. Današnja tema je “Vrijeme svjetlosti i tame”. Pretpostavljam da ste se već uključili i da ne slijedite ova razmišljanja samo iz znatiželje, nego da želite ući u programe i da želite biti aktivni sudionici ovih programa. Stoga vas ne želim više zvati slušatelji, nego ću vas osloviti braćo i sestre. Zato braćo i sestre započnimo molitvom, ova razmišljanja i molitve.

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga:

 

 

Oče nebeski, pošalji obećanog Duha Svetoga na sve sinove i kćeri tvoje.

 

Ispuni nas Duhom Svetim da nas on vodi,

 

da možemo u tvojoj svjetlosti vidjeti cjelokupno tvoje djelovanje u korist svih nas u cijelom svemiru, u svakom pojedincu.

 

Da se svatko od nas može otvoriti djelovanju tvoga Duha,

 

i preobraziti se u novo stvorenje.

 

Da svatko od nas može razumjeti duboku promjenu koju ti želiš u svakom od nas

 

da nas možeš preobraziti i voditi prema novom stvorenju.

 

Po Kristu našem Gospodinu . Amen “

 

 

 

Dakle, tema današnjeg razmišljanja je “Vrijeme svjetlosti i tame”. Ovu temu možemo nazvati isto tako “Vrijeme Božje šutnje i buke svijeta”. Nalazimo se u vremenu kada je ljudski duh uznemiren. Uznemiren je zato što se ljudski duh na Zemlji odvojio od Duha Božjega. Ima jako malo ljudi koji su potpuno sjedinjeni s Duhom Božjim. Vrijeme je promjena, vrijeme je kušnji. Zato nas očekuje vrijeme tame i vrijeme svjetlosti. Vrijeme svjetlosti, jer se Bog izvor svjetla više ne zaustavlja. On ostvaruje svoje programe u cijelom svemiru. Izvanredna Božja sredstva koja je on izabrao, djeluju u cijelom svemiru. Zemlja kao što znamo, prošle godine nije dala svoj odgovor da skupa s braćom i sestrama koji su ostali vjerni Bogu od postanka svijeta budu evangelizatori cijelog svemira. Stoga je tu evangelizaciju Bog prepustio narodima koji su mu ostali vjerni. Oni idu brzo. Ne razmišljaju kao mi stoljećima i milenijima hoće li odgovoriti ili neće. Koliko će koraka napraviti naprijed ili hoće li ih napraviti. Oni čine odmah. Isus u Evanđelju Svetog Ivana kaže: “ Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu, da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide” Susret s Isusom Svjetlom svijeta, nije neka površna stvar. Ovaj susret obvezuje čovjeka i svako stvorenje na duboku promjenu, koja nas vodi sve dotle da budemo potpuno preobraženi u nova stvorenja. Susret s Isusom Svjetlom daje sve mogućnosti čovjeku da se mijenja i da stavi u praksu ono što je Isus navijestio dvije tisuće godina prije nas. U svom djelovanju Bog se redovno služi sredstvima. Služi se djelovanjem čovjeka i preko čovjeka, gdje ga je predvidio za suradnika koji upravlja zajedno s Bogom u cijelom svemiru. Upravo stoga upućuje poziv čovjeku i u ovom vremenu, da se obrati, da se izmjeni i uđe u zajedništvo s Bogom, kako bi s Bogom nadvladao i pobijedio kušnje ovog vremena, te pobijedio zlo. Tako da se nitko od nas ne može staviti po strani i promatrati pasivno, ravnodušno. U svakom vremenu Bog se služio ljudima koje je poslao na Zemlju. Vrsnim ljudima koji su nam poznati kao sveti ljudi. U ovom vremenu koje je označeno kao posljednja faza pripreme čovječanstva za drugi dolazak Isusa Krista, koji je veza za preobrazbu cijelog svemira, za uglavljenje u Krista cjelokupnog stvorenja; Bog je predvidio izvanredna sredstva o kojima smo vam govorili; anđele, Centralnu Jezgru, ljude koji su ostali vjerni Bogu. Služi se ovim sredstvima, u korist svih ljudi dobre volje koji žele odgovoriti na Božje poticaje u ovom vremenu. Stoga je i naše razmišljanje o tami i svjetlosti utemeljeno na promatranju cijelog svemira i svih komponenata svemira, te svih sredstava kojima se Bog služi. Tako imamo jedan mozaik u koji se i mi trebamo uključiti. Rekao sam da se evangelizacija čovječanstva u cijelom svemiru, planeta koje čovjek sa Zemlje niti ne prepoznaje i ne priznaje, odvija relativno brzo. Relativno, s obzirom na obraćenje ljudi na Zemlji, koji već dvije tisuće godina idu naprijed nazad, niječu Boga. Ova evangelizacija ide naprijed u cijelom svemiru, dok je Zemlja povjerena sama sebi, tj. da ono što je dobila od Isusa Krista stavi u praksu i da ljudi to komuniciraju jedni drugima. Odnosno, da kršćani komuniciraju svojim životom, ljudima dobre volje sve ono što je Isus donio na Zemlju, što su Sveti Apostoli svjedočili i nama prenijeli. Mi se u ovom razmišljanju želimo koncentrirati na Zemlju, na nas ljude. Želimo vidjeti kakvi smo, što trebamo mijenjati i kako izići iz situacije u kojoj se nalazimo? Kada komuniciramo s braćom i sestrama vjernim Bogu, oni nam kažu kako nas vide te govore da su ljudi na Zemlji jako sebični i egocentrični. Samo ljudi sa Zemlje niječu i ne prepoznaju i ne priznaju opstojnost ljudi u svemiru. Oni se smatraju najboljima. Drže za sebe, čak i ono što je Isus donio čovječanstvu na Zemlji, ostavio im u baštinu velike Tajne u kojima kršćani sudjeluju; Euharistiju, muku, smrt i uskrsnuće Gospodnje. To ih vodi u jednu vrstu oholosti, jer ne poznaju i ne priznaju da su čovječanstvo koje je duboko palo jer je stvorilo savez sa Sotonom. Čovječanstvo na Zemlji ne priznaje i ne prepoznaje da mu je Bog dao izvanredna sredstva da iziđe iz ovakvog stanja. Dok drugi ljudi koji su ostali vjerni Bogu imaju druga sredstva i neposredni odnos s Isusom Kristom. Čovječanstvo na Zemlji sve spoznaje, sva iskustva, sva znanstvena i religiozna otkrića olako pretvara u vlastitu korist i ide prema sebičnosti. Tako svako znanstveno otkriće postaje jedna računica ljudima i moćnici spriječavaju da nova otkrića ne budu otkrivena ljudima kako bi zaštitili svoje interese. Ljudi raznih religija vode međusobne ratove, zato što smatraju da je njihova religija istinska a druga nije. Isto tako ljudi jedne nacije vode rat protiv drugih jer su drugi drugačiji, jer ih žele pobijediti, nadvladati i njima upravljati. To se sve prenosi na osobne odnose s drugima; u obitelji, društvu, politici. Tako da čovječanstvo Zemlje stoji u jednoj napetosti, prije svega napetosti duha, unutarnjoj napetosti koja se odražava u sukob na vanjski način te dovodi do ratova. Bez obzira što nismo u ratu svaki dan, ali smo u ratu duha koji se odražava na život ljudi, i oni pate. Današnja kriza u kojoj se nalazimo, u ljudima provocira potrebu za pravdom, za pravima. To su vrednote koje cijenimo, ali ako su one odvojene od zakona Božjih olako zahvate čovjeka te on, ulazi u rat jedan protiv drugoga. U najobičnijim stvarima ljudi se ne uspijevaju dogovoriti, ući u sklad kako bi živjeli dobro. Svi bi mogli živjeti dobro i sretno. U današnje vrijeme korumpiranost, pokvarenost duha, moda, zavodljivost, napreduju. Kršćani nažalost, tonu u ovaj duh. Pitamo se koliko se kršćana ima snage dići iz ovog duha, te ići protiv struje ovog duha? Koliko je kršćana uronjeno u Božji duh i stvarno su vjerni Bogu kao što je on to tražio po Isusu Kristu od svih onih koji ga slijede, da budu vjerni sve do smrti? Kako možemo izići iz ovakvog stanja? Prije svega, obratimo se Bogu i tražimo Božje milosrđe i Božje praštanje.

 

 

Gospodine Bože naš, toliko puta si intervenirao na Zemlji i nismo se obratili.

 

Toliki su proroci, sveci, prošli kroz ovu Zemlju,

 

zasjali kao sunce, ali mi se nismo potuno obratili.

 

U punini vremena poslao si svoga Sina Isusa Krista

 

da objavi tvoje lice, da objavi tvoj život.

 

Vidjeli smo njegova čudesa spominjemo se njegove smrti i uskrsnuća ali još nismo uskrsnuli, još nismo promijenili život.

 

Ovi doživljaji u nama ostaju kao povijesne činjenice,

 

ali nas ne zahvaćaju duboko.

 

Toliko puta si poslao svoju Presvetu Majku da nas pozove na obraćenje.

 

Mi smo se obradovali njezinu dolasku ali smo ostali površni, nismo napravili korake naprijed.

 

Pred nama u ovo vrijeme otvaraš cijeli svemir,

 

pokazuješ druga sredstva moćnija od nas, koja nam žele pomoći

 

ali mi ostajemo ravnodušni.

 

Vidimo u njima konkurenciju, nosimo u sebi strah.

 

Pomozi nam Gospodine, oprosti nam naše grijehe i pomozi nam da dignemo svoj pogled prema tebi i da se obratimo.”

 

 

 

Drugi trenutak koji želim naglasiti u našem izlasku iz ovakve situacije je; da budemo otvoreni Božjim sredstvima koja su predviđena za sve nas, te da se otvorimo Božjem djelovanju. Mi kršćani, koji smo dobili sve, u isto vrijeme trebamo ostvariti sve. Pod pritiskom duha ovoga svijeta, pod pritiskom duha pakla, mi trebamo pomoć. Probudimo u sebi svijest da sami po sebi ne možemo ništa. Uđimo u zajedništvo, sveopće zajedništvo, istinsko zajedništvo sa svetima, kako bismo ušli u duh u kojem se oni nalaze. Uđimo u istinsko zajedništvo s anđelima, braćom i sestrama koji su ostali vjerni Bogu, s Centralnom Jezgrom koja je predviđena za ovo vrijeme da okupi ljudsku obitelj iz cijelog svemira u jednu Božju obitelj. Naša otvorenost ovoj braći i sestrama i ovim izvanrednim sredstvima, ne može biti na površnoj razini, na čisto ljudskoj razini, niti na razini znatiželje. Treba se dogoditi u nama temeljna promjena. Trebamo željeti promjenu u sebi u duhu, te postati svi zajedno jedno srce jedna duša i tako pripadati duhu Isusa Krista. Sva ova izvanredna sredstva koja je Bog predvidio za nas mogu nam pomoći samo ako ovo želimo, jer oni ne žele nikakve znatiželje, ne žele biti iskorištavani. Oni nose duh Božji i žele da čovječanstvo Zemlje uđe u duh Božji, ono o čemu smo vam pisali. Cijeli svemir treba ući u Pedesetnicu u onaj doživljaj Duha Svetoga koji su imali Apostoli na Pedesetnicu, jer se cijeli svemir treba podvrći čistim zakonima duha.

 

Dakle, poziv je svima nama da se obratimo u duhu, da izmijenimo duh i da dopustimo da duh Božji upravlja cijelim našim bićem. Moram naglasiti neke poteškoće koje su prisutne na Zemlji, posebno vjernicima, po našem iskustvu kroz život i u iskustvu koje nosimo s braćom i sestrama koji su ostali vjerni Bogu.

 

Čovjek na Zemlji, uključujući kršćane vrlo teško razumije i razlikuje duh, dušu i tijelo. Ponajčešće obraćenje ljudi i onih koji kažu da su se obratili događa se samo u duši. Puni su emocija, doživljaja, zanosa, ali u njima se duh ne mijenja. To je opasno. Mi govorimo o vremenu racionalizma. On polazi iz duše; kada jedna osoba doživi nešto u duši, stvori jednu ideologiju, jednu misao, držanje koje se ukorjenjuje u duši ali se ne ukorjenjuje u duhu, u Božjem duhu i to je racionalizam. Tako su nastale velike zablude. Ljudi su doživjeli nešto, jedan dio istine i onda su stvorili ideologiju, religiju koja je suprotna Bogu. Vrlo važno je svratiti pozornost na duhovnu oholost. Kao što sam prije rekao, u očima braće i sestara vjernih Bogu ljudi na Zemlji po svojoj strukturi nakon istočnog grijeha, svi su skloni sebičnosti i egocentrizmu. Ova kušnja ne napušta ni one koji imaju izvanredna iskustva, posebne duhovne doživljaje. To se događa kada duhovni doživljaji budu smješteni u naš ja, u našu osobnu korist, kada dajemo prednost nekomu ili nečemu, želimo biti veći od drugih, te smatramo da smo predviđeni za velike uloge, da smo bolji od drugih. Kada se mi uhvatimo za izvanredne stvari kao nešto što nam daje sigurnost, kada to apsolutiziramo, tada ulazimo u jedno stanje konfuzije i naša iskustva postaju zapreka, da napredujemo u preobrazbi našeg života. Svaki religiozni doživljaj nosi ovu opasnost, jer se Sotona uvlači u svaki naš doživljaj. Stoga, često ste čuli da se posvetimo Bezgrešnoj Majci, njezinu Bezgrešnom Srcu. Ali ova posveta nije neka pobožnost, nešto izvanjsko, nego zahtjeva da se uronimo u njezino Srce, da budemo pred Bogom jasni i korektni. Kao što smo pred Bogom takvi, trebamo biti takvi i sami pred sobom, pred licem Božjim. Takvi trebamo biti jedni s drugima. Da cijelo naše biće i cjelokupni naš odnos s drugim osobama, uđe u korektnost. Tako Bog može djelovati u nama i preobražavati nas. Kada se radi o izvanrednim iskustvima, poslužit ću se svojim iskustvima, te onim braće i sestara koji su ostali vjerni Bogu. Lako se događa na Zemlji, da osobe ne razlikuju iskustva. Svako izvanredno iskustvo stavljaju na istu razinu. Jedan isti doživljaj, jedan doživljaj Isusa Krista nije isti u tek obraćenom čovjeku i u jednom čovjeku koji se duboko obratio, u jednom svecu. Svaki doživljaj nema istu milost i svaka osoba nije predviđena za istu dimenziju. Poznate su razlike u estazama. Ima dubokih i površnih estaza. Govorili smo vam o iskustvima blaženog gledanja, intelektualnim vizijama kod pojedinih ljudi na Zemlji. To su trenuci kada su osobe uronjene u Boga kao što opisuje blažena Anđela iz Folinja. Kad govori o Presvetom Trojstvu ona kaže: “ Ja sam unutra, ne mogu izići”. To su izvanredna iskustva koja Bog daje, izvanredne milosti, da ljude pozove naprijed. Neka izvanredna iskustva su jednostavno poziv na obraćenje, početne milosti. Nekim osobama Bog ne daje ova iskustva, sve do onog trenutka kada su spremne napraviti promjenu. Kada to učine, otvara se novo iskustvo. Ovdje ima jako puno stvari koje bi trebalo osobama pojasniti. Ja osobno pozivam sve osobe s ovim iskustvima da uđu u stav poniznosti, poučljivosti, otvorenosti Bogu koji djeluje na različite načine preko različitih osoba. Važno je naglasiti još neke stvari za izvanredna iskustva. Kako se mi približavamo Bogu? Jedna osoba može gledati i motriti lice Božje s nakanom da sebe samu ostvari u svemu onom što je u životu promašila. Želi nadoknaditi sve ono što je izgubila u životu i sa svom snagom teži samu sebe ostvariti, doseći izvanredne stvari. Ovaj stav vodi prema sebičnosti, prema duhovnoj oholosti. Naš ispravan stav pred Bogom je da nas Bog motri, prožima svojim svjetlom, da nas mijenja do korijena. Ne možemo mi sami sebe rađati, Bog je onaj koji nas neprestano rađa, promiče naprijed i ostvaruje. U duhovnom životu postoji jedna druga anomalija; kada osobe žele pod svaku cijenu imati izvanredna iskustva i darove. Kada one uđu u ovakva iskustva, a znate da u njih mogu ući i svi oni koji pripadaju sektama; kada dohvate te darove drže ih čvrsto u ruci i njima poslužuju ta sredstva kao neki štap na koji se naslanjaju te misle da su ostvarili svoj život. To je jako opasan stav, jer na taj način osobe pokušavaju dominirati snagom svojih izvanrednih iskustava i djelovati na Boga. Naprotiv, trebale bi se predati Bogu, da On upravlja cijelim njihovim bićem i svim sposobnostima. Ovo su stvari važne ne samo za osobe sa izvanrednim iskustvim nego i za jednostavne osobe koje ne traže izvanredna iskustva, ali mogu postati prepotentene, ohole, jer dugo mole, poste, idu svaki dan na Svetu Misu. Sve se može pretvoriti u egoizam. Mi smo pozvani u ovom vremenu da nas Bog prožima svojim duhom, da prožima i mijenja naš duh te da svi postanemo dionici jednog tijela Kristova koji pripadaju jednom duhu, duhu Isusa Krista. Već sam nekoliko puta naglasio da tko nema duha Isusa Krista ne pripada mu, kaže Sveti Pavao u poslanici Rimljanima. Zaputimo se prema zaključku.

 

Kada nam braća i sestre vjerni Bogu govore o sposobnostima ljudske duše, već smo vam o tome govorili u video zapisima, kažu da ljudi na Zemlji jedva uspijevaju doći do nekih osnovnih iskustava u razvijanju izvanrednih sposobnosti duše. Kažu za Blaženu Djevicu Mariju da je savršeno ostvarila sve moći duše, ali se nikada nije poslužila njima, poradi poniznosti. Što je onda ostalo Mariji za djelovanje? Ostalo joj je prepustiti da Bog upravlja njome. Tako u svim ukazanjima Marijinim, ne vidimo ništa spektakularno. Vidimo jednostavnost poruke i djelovanja. Takvi bi trebali biti kršćani. To je znak ovisnosti o Bogu, kada čovjek izvanrednim iskustvima ne postaje odvojen od Boga, samostalan u negativnom smislu riječi. Sveti Pavao u poslanici Filipljanima govori i pojašnjava stav Isusa Krista.” On je oplijenio sama sebe i od božanske naravi, ponizio sam sebe, sve do smrti , smrti na križu, zato je uzvišen iznad svih stvorova, njegovo je ime iznad svakog imena” Poslanica Hebrejima nadodaje jedan drugi elemenat koji je jako važan za nas u ovom razmišljanju. “Sin iskustveno nauči poslušnosti iz onog što je pretrpio” Što je poslušnost? Poslušnost je odnos Isusov prema Ocu u Duhu Svetom. Poslušnost je sposobnost jedne osobe da bude u odnosu s Bogom u harmoniji s Bogom. Isus je sebe oplijenio od svega, prošao kroz kušnju, da ljudsku narav unese u ovaj odnos s Bogom Ocem. To je za nas put i istina. Centar našeg duhovnog života nije ni naša služba, ni naši izvanredni doživljaji ni darovi ni karizme. Centar našeg duhovnog života je naša cjelovita osoba, uronjena u ovaj odnos u Bogu po Isusu Kristu. Tako dolazimo do uglavljenja u Kristu. Kršćani koji istinski žive ovu promjenu u svom životu ulaze u harmoniju s Bogom u harmoniji su sami sa sobom i s drugima. To su cjelovite osobe, to su sinovi Božji i svjetle drugima. Jučer smo, posebno u našim krajevima u Bosni i Hercegovini, slavili zaštitnika Svetog Iliju, velikog proroka. Crkva i Sveto Pismo ga poznaje kao velikog proroka koji je imao izvanredne darove i snagu suprostaviti se zlu. Nakon mnoštva čudesa koja je učinio u ime Božje i taj je prorok pao u depresiju. Možemo čitati u 19. poglavlju Prve Knjige o Kraljevima. Počeo je bježati, uz pomoć Božjeg anđela okrijepljen izvanrednom hranom zaputio se prema svetom brdu Horebu. Putujući prema Horebu sveti Ilija očekivao je velike znakove, čudesa koje je narod doživio u objavi Boga Mojsiju; gmljavinu, vihor, potres. On je očekivao da Bog tako djeluje. Poslušajmo: “Onda je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje:” Što ćeš ti ovdje Ilija” On odgovori:“ Revnovao sam gorljivo za Gospodina, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni oduzmu život. Glas mu reče.” Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi. “ Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora, bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju, poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakrije lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu odgovori glas i reče: “ Što ćeš ovdje, Ilija? On odgovori:“ Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.” I što se događa. U Ilijinoj duši događa se Božanska šutnja. U toj šutnji on čuje direktive koje mu Bog daje; da pomaže neke ljude za kraljeve, da Elizeja pomaže za proroka Izraelova na svoje mjesto. Bog povlači Iliju od njegove službe, uzima ga sa Zemlje i povlači sebi. Svatko od nas da bi ostvario Božji plan treba ući u Božansku šutnju, predajući Bogu sve; način djelovanja, vrijeme, program koji Bog ima sam u sebi. Ničim ne smijemo uvjetovati Boga. Često puta naše uvjetovanosti Bogu dolaze od naših strahova, ambicija, želja. Naša nutrina treba se potpuno pokloniti Bogu, da onda Bog u nama i preko nas izvodi svoje djelo.

 

 

 

Gospodine Bože, mi te molimo za oproštenje,

 

u svom Sinu Isusu Kristu, ti si nam sve dao.

 

On je uskrsnuo od mrtvih, susreo je svoje apostole i dao im je Duha Svetoga.

 

Uvijek je s nama i uvijek je u nama.

 

On je onaj koji upravlja našim životom i vodi nas prema Ocu i nitko drugi.

 

Oprosti nam za svaku vrstu sebičnosti i oholosti.

 

Oprosti nam kada u centru naših iskustava stoji naš ja, a ne stoji Bog.

 

Gospodine Bože naš!

 

I naša svjedočanstva često puta su bila napuhane riječi, napuhane emocijama, izvanrednošću.

 

I to je težilo da od nas učini izvanredne osobe, oprosti nam.

 

Učini nas jednostavnim osobama,

 

prozirnim za tvoje djelovanje i za tvoju prisutnost u nama.

 

Da možemo otkriti tebe i tvoje djelovanje drugim ljudima.

 

Ispuni nas svojim duhom, neka tvoj duh preplavi cijelo naše biće,

 

da on objavi Sina i skupa sa Sinom Oca koji je na nebesima,

 

koji sve vidi, svime upravlja i sve vodi prema sretnom cilju.

 

 

 

Neka tvoj blagoslov siđe na nas i prati nas u ovom tjednu; u ime Oca i Sina i Duha Svetoga Amen.”

 

 

 

 

 

 

 

 

Centralna Jezgra

Dragi čitatelji!
Nakon objavljivanja onog što smo vam napisali, mnogi su od nas tražili molitve, ali i pojašnjenje o tome što je Centralna Jezgra.
Držimo stoga da je jako važno ponuditi vam poruku od sv. Mihaela Arkanđela koja je došla preko Stefanie  Caterine 10.rujna 2010, jer razvija neke jako važne točke koje će nam pomoći da bolje razumijemo što je Centralna Jezgra. Želimo ovo podijeliti s vama u svjetlu Božjeg programa, koji je Isus već predstavio u zadnjim porukama, stoga vam na poseban način preporučujemo  dvije  temeljne poruke:“Budućnost mog naroda“ i „Božja sredstva za ovo vrijeme“, pomoću kojih je predviđeno stvaranje novih jezgri u cijelom svemiru, polazeći upravo od zajedništva u duhu sa Centralnom Jezgrom.
Ovu poruku već smo komunicirali grupama osoba, koje su odlučile potpuno prikazati svoj život Isusu po Srcu Bezgrešne Majke. Sada je objavljujemo svima, kako bismo sve pozvali da preuzmu ovu odgovornost.

Poruka od 10. rujna 2010. od Sv. Mihaela Arkanđela

Centralna Jezgra

 

„Blagoslivljam vas i pozdravljam, govorim vam danas jer mi je Bog naredio da vam prenesem neke jako važne stvari za vaš hod.
Čovječanstvo prolazi vrlo ozbiljne odlučujućtrenutkeOni su definitivni što stičizbora svake osobe ostvarenja Božjeg plana uglavljenja svega Krista.

Na moju svetkovinu, 29. rujna prošle godine, ime Božje, izvršio sam veliku podjelu međcjelo kupnim čovječanstvom svemira. Radilo se o definitivnoj podjeli, iako još uvijek ne kompletnoj. Definitivnoj u smislu da su  paklene sile i oni koji im služe (sotonske hijerarhije, sekte, posvećeni Sotoni, itd.), bile odjeljene. Na taj način se izvršila velika podjela između sinova svjetlosti i sinova tame. Ova podjela, ipak nije bila potpuna jer je Bog, u svojoj velikoj dobroti i milosrđu, ostavio među sinovima svjetlosti  također i one koji nisu bili do kraja odlučni. Recimo da je  mreža bila još jako široka te je sabrala različitu kvalitetu riba.

Sada se mreža skuplja i ulazimo u još odlučnije razdoblje. Što znači da će onaj dio čovječanstva ostavljen među sinovima svjetlosti, iako je neodlučan biti još jednom probran i podijeljen: dobra riba će biti odjeljena od one manje dobre.

Želim da ovo razumijete: među onima koji govore da žele služiti Bogu, ima puno sebičnih, ambicioznih i  lukavih; osobe koje se još uvijek nisu definitivo odlučile za Boga. One će biti odijeljene od onih koji su se doista odlučili prikazati bezuvjetno Bogu, kako ne bi više bili zapreka hodu Božjeg naroda, usporavajući na taj način plan Božji. Kakav plan?

Radi se o planu uglavljenja u Krista svega stvorenog na nebu i na Zemlji. [1]Plan koji vam vam je posljednjih godina  bio u nekoliko navrata navještan i pojašnjavan, preko poruka sadržanih u objavama koje su vam  više puta bile komunicirane,[2]a koje su vas vodile prema važnim izborima u vašem hodu

Ovu poruku  Isus je definirao kao „proročku poruku jer otvara jedini mogući put spasenja čovječanstvima cijelog svemira. Tko ne prihvati biti uglavljen u Krista kroz prikazanje vlastitog života Isusu Kristu po Srcu Bezgrešne Majke, neće moći ići ovim putem.  Poruka o kojoj govorimo nije jednostavno neka knjiga ili neka u mnoštvu objava koje teku preko neke vidjelice ili nekog karizmatika. Ovo je univerzalna poruka s kojom će se prije ili poslije trebat suočit cijelo čovječanstvo.

Polazeći od ukazanja u Međugorju, započelo je vrijeme u kojem Bog ne dopušta više da njegov plan bude usporen kao što se, na žalost, događalo kroz cijeli niz stoljeća. Doista, trebate znati, da je već od vremena apostola trebao  snažno započeti plan  uglavljenja u Krista poradi preobrazbe cijelog čovječanstva. Međutim, to se nije dogodilo. Bog je, dakle, dopustio usporeno  sazrijevanje svom narodu kroz mnoge kušnje i progonstva.

U vremenu u kojem se nalazite, Bog je predvidio jedno moćno sredstvo koje je u stanju djelovati u ovim vremenima, na korist obnove Božjeg naroda, te lakše provedbe  plana spasenja.
Radi se o jezgri koju možemo definirati „Centralna Jezgra“ u Božjem narodu koja postepeno pridružuje sebi i pridruživat će druge jezgre, koje se formiraju na bilo kojem djelu svemira. U ovoj Centralnoj Jezgri potpuno djeluje svećeništvo arkanđela i univerzalno zajedništvo.

Riječima koje vam danas upućujem, preuzimam odgovornost pred Bogom i pred cijelim čovječanstvom da vam navjestim postojanje i djelovanje ove Centralne Jezgre, za koju me je Bog postavio poglavarom. Zemlja je posljednji planet koji je primio ovaj navještaj, po pravednosti. Doista, ljudi na Zemlji su bili prvi koji su primili navještaj spasenja, ali njihovo otvrdnuto srce odbacilo je Isusa Krista. Još i danas velika većina stanovništva Zemlje daleko je od pravoga Boga; stoga Zemlja posljednja prima ovaj navještaj. S njim se zatvara jedan period pripreme za cijelo čovječanstvo i započinje novi, jako ozbiljan. Započinje definitivno ostvarenje Božjeg plana. Isto tako započinje definitivni sukob između svjetla i tame; došao je i  odlučujući trenutak izbora za svakoga od vas.
Sada nas vrijeme stišće i veliki događaji su nam za petama. Bog pita svakoga da li je spreman ili ne prionuti  uz njegov plan; neće vječno čekati na odgovor.

Bog želi da znate neke stvari što se tiču Centralne Jezgre o kojoj vam govorim.Njezini su članovi prije svega savršeno sjedinjeni u Duhu. Uzeti su iz različitih čovječanstava uključujući i Zemlju; među njima su bilo živi bilo pokojni,  jer duh je besmrtan. Centaralna Jezgra pozvana je da djeluje uglavnom u duhu. Moram svjedočiti, da je Bog pozvao mnoge da budu dionici ovoga, pošavši od Zemlje, ali mnogi su se oglušili na ovaj poziv. Oni koji su izabrani bili su od Boga  „prosijani kao pšenica“ i podvrgnuti mnogim kušnjama, često tvrdim. Bog ih je našao iskrenima i vjernim. Nije gledao na zasluge ili na osobne sposobnosti, nego samo na vjernost njegovu planu spasenja i odlučnost  da  ne ulaze u kompromis sa istinom.
To je upravo ono što između ostalog Bog traži od svih onih koji žele prionuti uz ovaj program.

Oni koji su prihvatili pripadnost Centralnoj Jezgri, prihvatili su uzeti na sebe križeve čovječanstva, kako bi svaki križ pretvorili u uskrsnuće, preko njihovog potpunog darivanja Kristu s kojim neprestano prolaze Vazmeni prolazak. Njihovo prikazanje uključuje i direktni sukob s paklenim silama s ciljem zaštite čovječanstva. Stoga je Bog dodjelio članovima Centralne Jezgre posebnu zaštitu. Njihovo prikazanje sjedinjeno s prikazanjem sedmorice arkanđela, djeluje na korist cjelokupnog čovječanstva, živih i pokojnih.

Centralna jezgra nosi u cijeli svemir poruku uglavljenja u Krista, u sili Duha Svetoga i s autoritetom koji dolazi od Boga. Došao je trenutak da čovječanstvo bude upoznato s njezinim postojanjem  i prihvati  je kao autoritet koji dolazi od Boga.
Ako ne bi bilo tako, poruka ne bi mogla donijeti plodove, kao što ne bi mogla niti prodrijeti u dubine duša.

Potpuno prianjanje uz plan Božji, prolazi preko prihvaćanja šest točaka, koje su i stožeri uglavljenja u Krista. A to su:

1) svećeništvo arkanđela

2) duhovno majčinstvo i očinstvo

3) novo svećeništvo

4) bezgrešnost

5) prikazanje života po Bezgrešnom Srcu Marijinu

6) univerzalno zajedništvo.

Centralna Jezgra bila je pozvana prije svih upoznati, prihvatiti i svjedočiti plan uglavljenja, kako bi otvorila put čovječanstvu. Sad je red na svakom čovjeku, gdje god se nalazio u svemiru, da prihvati i živi ovih šest točaka koje su, ujedno, i neophodni koraci za potpuno prianjanje  uz  ovaj plan Božji.

Članovi Centralne Jezgre djeluju u duhu na korist svih ljudi dobre volje u svim dijelovima svemira. Ako su živi osim djelovanja u duhu, djeluju i fizički tamo gdje su pozvani da žive, kroz navještaj, svjedočanstvo podržavajući tako narod Božji; oni su, može se reći, predstavnici Centralne Jezgre, točke orjentir za sve one koji žele prionuti uz plan Božji. Članovi Centralne Jezgre koji pripadaju Zemlji, na poseban način, vezani su za tri mjesta koja su temeljna za ovo Božje djelo a to su: Jeruzalem, bazilika Sv. Petra u Rimu i Međugorje. U svim mjestima svemira koja su važna za plan Božji kao ova tri mjesta, Centralna Jezgra djeluje u duhu na direktan i specifičan način. Isto tako  ta su mjesta na poseban način povjerena molitvi i prikazanju Centralne Jezgre.

Centralna Jezgra, nije neka struktura kakvom je vi vidite na Zemlji. Ona je stvorena i živi po zakonima Duha, te je sredstvo u Božjim rukama. Jednako tako je i model za sve jezgre koje nastaju u Božjem narodu; svaka će jezgra živjeti po zakonima Duha i neće se moći uspoređivati sa strukturama koje su vam već poznate. Pripadat će im svi oni koji žele živjeti po Božjim zakonima, bez bilo kakvog kompromisa, lukavosti i ambicija.

Niti jedna jezgra nije u centru pažnje, pa tako niti  Centralna. Doista, sve jezgre uključujući i ovu Centralnu postepeno su predviđene da nestanu,kako bi ostavile sav prostor narodu Božjem, koji će biti jedinstven u cijelom svemiru, gdje neće više postojati nikakve razlike; bit će to prava Crkva Božja: jedno stado i jedan pastir. Za sada, čovječanstvu su još uvijek potrebna sredstva koja su kao jedna vrsta „štaka“; odbacit će ih u trenutku kada bude sposobno savršeno hodati.

Centralna Jezgra pozvana je živjeti pred Bogom bez kompromisa, kolebanja u apsolutnoj vjernosti. Treba prihvatiti, živjeti i prenositi svim drugim  jezgrama milosti predviđene od Boga; u prvoj je liniji borbe protiv zla i zadatak joj je probiti sve neprijateljske barijere. Druge jezgre, koje se postepeno priključuju u duhu Centralnoj Jezgri, idu neposredno iza nje i dovršavaju njezino djelovanje, stvarajući i hraneći tako nove jezgre. Snažno Božje djelovanje,  preko  Centralne Jezgre, prelijeva se poput slapova na sve druge jezgre koje djeluju u svemiru.

Članovi Centralne Jezgre pozvani su biti očevi i majke čovječanstva. Stoga su im zaštitnici Presveta Djevica Marija i Sv. Josip, koji ih trebaju neprestano inspirirati.

Pozvani su na novo svećeništvo. Stoga žive posebno zajedništvo sa sedmoricom arkanđela.

Pripadnost Centralnoj Jezgri ne predstavlja nikakav privilegij, nego službu. Isto tako treba biti i u svim drugim jezgrama. Ne čini vas boljima od drugih pripadnost ovoj ili onoj jezgri, nego vaša služba Bogu i bližnjem preko te jezgre. Jezgra je samo sredstvo. Bog nije dopustio da u Centralnoj Jezgri budu ambiciozne osobe željne moći. Tako će biti i sa svim drugim jezgrama koje se budu formirale. Vidite koliko je važna vaša odluka.

Bog je predvidio prisutnost jezgri u cijelom svemiru, tj. osoba koje su  sjedinjene u univerzalnom zajedništvu, zajedništvu koje je otvoreno različitim duhovnim dimenzijama koje djeluju u cijelom svemiru (Presveta Djevica Marija, arkanđeli,anđeli, sveti, braća vjerna Bogu, duše u čistilištu)

Jezgre su ćelije koje će formirati jedinstveno tijelo. Centralna jezgra je prva ćelija od koje se rađaju ostale. Centralna jezgra i druge jezgre trebat će  međusobno živjeti u univerzalnom zajedništvu.

Centralna Jezgra, zadržava svoju apsolutnu autonomiju, glede drugih jezgri. Svaka jezgra treba biti autonomna, ne smije ovisiti o drugima. Autonomija u Bogu uvijek je sinonim za originalnost, cjelovitost i puninu. Tako, kako svaka ćelija čuva svoju originalnost i funkcionalnost, unatoč tome što je u jedinstvu s drugim dijelovima tijela, tako će biti i za svaku jezgru u Božjem narodu. Svaka jezgra treba biti autonomna i funkcionalna kako se tijelo ne bi pokvarilo.

Centralna Jezgra je dar Božji čovječanstvu, plod molitava i prikazanja kroz cijeli niz stoljeća od strane mnogih pravednika. Bog je odredio objaviti njezino postojanje kako bi dao poticaj za formiranje drugih jezgri.

Mnoge osobe koje, iako kažu da vjeruju u Boga,  a koje odbiju Božji plan uglavljenja u Krista i ne budu željele napraviti korake o kojima sam vam govorio, bit će stavljene po strani. Neće biti napuštene od Boga, ali puno će se mučiti u svome napredovanju. Završit će tako da će se usidriti u stare forme i strukture, ostajući uhvaćene u zamku. Trebaju očekivati da će se puno mučiti kako bi razumjele plan spasenja.

Ipak, Božji plan će ići naprijed. Gospodin će darovati svjetlo za razumjevanje i prihvaćanje njegova plana svima onima koji su dobre volje, a koji  nužno ide preko prihvaćanja Centralne jezgre i Božje akcije vezane za nju. Neće dopustiti ni na koji način da bude otežana akcija Centralne Jezgre i jezgri koje se budu formirale. Niti će ostaviti prostora beskonačnim diskusijama. Svatko će trebati izreći svoj da ili ne jer sve ostalo, kao što dobro znate, pripada zlome.

Blagoslivljam vas snagom Božjom. Molim i prikazujem se za svakoga od vas kako biste došli do jasne i čvrste odluke.“

Blagoslivljam vas, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”.


[1] Usp. Ef. 1, 8-12

[2] Plan uglavljenja u Krista svega stvorenog, uvijek je bio centralna poruka, nit vodilja  svih knjiga i spisa  Stefanie Caterine, a sadržanih u objavama koje je ona primila. Preko takvih objava, bila su dana mnoga pojašnjenja o prirodi i načinu izvršenja toga plana. Taj plan je priprema za slavni dolazak Kristov. Njegovo potpuno  ostvarenje, dopustit će čovječanstvu da uđe u novo stvaranje, u Kraljevstvo koje će Isus Krist doći uspostaviti na kraju vremena.

Jezgre (nukleusi) u hodu

Dragi čitatelji,

odgovaramo na pitanja koja su se probudila u mnogima od vas, a koja nam dolaze sa različitih strana glede posljednjih članaka, objavljenih na ovoj stranici.

Naša se jezgra sponatno formirala, tako da se priključivala jedna po jedna osoba koja je odlučila prikazati život Bogu za ovaj plan spasenja, uglaviti  sve u Isusa Krista Kralja svemira, što nam je u ovo vrijeme,na poseban način objavljeno preko Stefanie Caterine.

Dolazimo sa različitih strana i kultura i sa različitim radnim iskustvima, uključujući također i posvećeni život, svi smo ostavili sve, da bismo služili Bogu. Imali smo sreću izbliza iskusiti što znači biti u odnosu sa Centralnom Jezgrom, i iz tog odnosa primati formaciju koja teče u duhu, kako bi se pretvorila u život unutar jezgre.

Želimo se predstaviti: među nama postoje osobe koje poradi njihove osobne specifičnosti nisu stalno fizički prisutne u ovom ambijentu. Drugi su stalno prisutni u ovom konteksu. Nas šestero, se želi staviti na raspolaganje čitateljima, kako za telefonske kontakte tako i za osobne susrete.

Naša imena su: Mauro, Loredana, Ankica, Sergio, Judith i Daniele.

U svjetlu učinjenog hoda u ovim mjesecima, a na poseban način po Isusovim uputama preko poruka (posebno: „Budućnost mog naroda“ i „Božja sredstva za ovo vrijeme“), želimo pojasniti što čini jednu jezgru.

Jezgra je formirana od slobodnih i autonomnih osoba, koje iznutra prepoznaju Božje djelo specifično za ovo vrijeme. One spontano hode zajedno, prikazujući život jedni za druge. Nije nužno da žive na istom mjestu, iako je najprirodniji primjer jedne jezgre bračni par, poput Marije i Josipa.

 Jezgre nemaju nikakve hijerarhije nad sobom, nego su duhovno sjedinjene sa Centralnom Jezgrom, koja se nalazi u Srcu naroda i od tamo isijava svoju snagu na druge jezgre, a svi skupa su potpuno podložni vodstvu Duha Svetoga. Svaka ljudska struktura i hijerarhija uistinu guši život duha, nasuprot reda koji dolazi od Boga preko Njegovih sredstava koja promiču i oslobađaju čovjekov duh, da bi se sjedinio sa Duhom Svetim, koji daje onu slobodu za koju su muškarac i žena oduvijek bili stvoreni.

Jezgra nije  nikakva molitvena grupa ili posvećena zajednica kakve su nam poznate. U svakoj molitvenoj grupi ili zajednici, evanđelizacija teži prema formaciji osoba, i privlačenju osoba k sebi. Jezgra ne privlači  k sebi druge članove, nego promiče slobodu djece Božje, koja će sutra formirati nove jezgre. To je princip obitelji, jer u obitelji se rađaju djeca koja s vremenom stvaraju novu obitelj itd: dok u zajednici ili molitvenoj grupi, takvoj kakva je danas, ponekad se mogu doista pretvoriti u sisteme koji zarobljavaju. Sistem ne rađa, nego daje formu osobama da bi ih zadržao za se, te privlači osobe koje su međusobno slične, poradi ostvarenja istog cilja.

Mi ne želimo biti oni koji privlače osobe za sebe, niti želimo proširiti našu jezgru, nego želimo pomoći osobama da se oslobode sistema i svega onoga što pritišće čovjekov duh, kako bi bile spremne sjediniti se s drugima i formirati nove jezgre. Trudimo se živjeti i razvijati duhovno očinstvo i majčinstvo, koje rađa nove očeve i majke po kraljevskom svećenstvu, koje je svatko od nas primio po krštenju. Iz ovoga se rađa spoznaja, što znači biti dijete Božje.Tako nema više jedne grupe koja živi jednu karizmu, a druga drugu, često u međusobnom suparništvu, nego se stvaraju male Božje obitelji koje rađaju djecu Božju, te koje žive u istom duhu. Nema više većih i manjih, nego postoje različite službe, jer svaka je duša izabrana od Boga i ima originalne darove, izražaje i sposobnosti.