Razmišljanje „Svijest o Kristovoj Prisutnosti“

05.01.2022.

Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, proživjeli smo godinu dana od početka mesijanskih vremena,[1] i ova prošla godina nam je bila potrebna da postanemo svjesni prisutnosti Isusa Krista među nama, takozvane međuvremene prisutnosti dolaska Isusa Krista. Tko je ozbiljno shvatio ovaj hod u prethodnoj godini mogao je provjeriti prisutnost Gospodina našega Isusa Krista, i došli smo do trenutka ulaska u potpunu svijest o njegovoj prisutnosti, te da s Njim svjesno ulazimo u jedno poslanje za Zemlju, Svemir. Zemlji je prepuštena evangelizacija Zemlje, Crkvi na Zemlji, onoj Crkvi koja se sjedinila sa Crkvom svega Svemira, i od Crkve svega Svemira dolazi pomoć ovoj Crkvi da nosi s Kristom evangelizaciju Zemlje.

Mi slavimo Bogojavljenje Gospodinovo, očitovanje Gospodinovo. Slavimo Njegovo očitovanje kroz povijest, o čemu svjedoči prvo čitanje, Izaija, koji najavljuje dolazak mesijanskih vremena.[2] Postoji svjedočanstvo da su svećenici židovske religije poznavali proroštva i znali su gdje se Isus trebao roditi. Iz Evanđelja znamo da je također i kralj Herod točno znao gdje je Isus rođen, i to označava podjelu čovječanstva u prisutnosti Isusovoj: narod koji ga prihvaća i narod koji ga odbacuje, čak što više želi ga ubiti. Onda izlazi na svjetlo istočni grijeh. Obredi nisu dovoljni, površne molitve nisu dovoljne: došao je trenutak kada će se svaki čovjek na Zemlji, u Svemiru i sav narod trebati susresti sa Gospodinom Isusom.

Analizirajući tekst lako je shvatiti da su Presveta Marija i Sveti Josip prihvatili Isusa, čuvali su ga i potpuno su se posvetili Njemu, i bili su branjeni, čuvani od Svevišnjeg Boga. Također znamo da je Herod htio ubiti dijete, i znamo i da su poglavari svećenički židovske religije osudili Isusa na besramnu smrt na križu. Istine se moraju očitovati pred Kristom prisutnim u nama, među nama, svaki stav koji je čovjek izabrao. U ovoj prisutnosti Gospodina Isusa, međuvremenoj, među nama, očitovat će se svjetlo, i sve veće svjetlo, i svako će se lice očitovati onakvo kakvo je pred Bogom.

Sveti Pavao u poslanici Efežanima kaže: „Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po Evanđelju.“[3] To je za ono vrijeme govorio Sveti Pavao, a znamo na što se odnosilo.

Prošli put, za Badnjak, govorili smo o slavljenju spomen-čina,[4] što to znači? Znači: danas se ova istina, ova milost još više očituje, i danas se očituju milosti koje nas prate u posljednjoj fazi uglavljenja u Kristu svega Svemira. Ne prihvatiti ove milosti znači kao da govorimo o nekoj prolaznoj priči, kao da govorimo o nekom izvoru vode koji je daleko od nas i mi ostajemo žedni; ostajemo gladni i pričamo o čudesima u pustinji gdje je Isus nahranio narod.

Slaviti spomen-čin ovih vremena znači slaviti milost prisutnosti Isusa Krista u ovim vremenima, i stoga narod treba ući u svijest o toj milosti te preuzeti odgovornost za nju. Postoje mnoga opravdanja: teško je razumjeti ovu milost, teško je razumjeti Isusovu međuvremenu prisutnost. Vjernoj braći nije bilo teško spoznati da je Isus rođen na Zemlji, nisu im trebali algoritmi. Bili su otvoreni za milost i ne samo da su se došli pokloniti Mu se kao novorođenčetu, nego su, kako nam je Sveti Josip prošle godine objasnio, na uočnicu njegove svetkovine,[5] da su često dolazila s anđelima, dok je Isus rastao u utrobi majke Marije, i pomagala su im.

Danas su sva sredstva na raspolaganju ovoj Crkvi koja prianja uz plan uglavljenja u Kristu svega Svemira i tko je dobre volje može ga upoznati. Ja ne želim, mi ne želimo nikoga kritizirati, no želimo vidjeti istinu, kako biste i vi mogli vidjeti istinu. Donosim nedavne primjere: Gospina ukazanja u Fatimi pokazala su put spasenja. Određene istine koje su bile komunicirane Crkva je zatajila i nikada nisu izrečene. Na stranu ovo, no znamo da je Gospa tražila da predstavnik Crkve, Papa zajedno sa svim biskupima, posveti cijeli svijet Mariji. To nije učinjeno, jer je bilo protivljenja među biskupima, bile su prisutne kalkulacije. Zatraženo je posvećenje Rusije. To nije učinjeno sve do dolaska Ivana Pavla II, koji je posvetu izvršio u jedinstvu s Mističnim Tijelom Kristovim. Stavio je po strani biskupe koji su bili protiv toga. Tu se Crkva podijelila. Gospa je tražila posvetu svijeta i obraćenje kako bi se izbjegao drugi svjetski rat. Rat je došao, napravio je katastrofu.

Mi smo svjedoci nečeg drugog: ukazanja u Međugorju, barem ja osobno sam jedan svjedok. Crkva se od početka sve do sada suprotstavljala Gospinim ukazanjima. Crkveni autoritet ostao je nijem, nije prepoznao prisutnost milosti, razumijete li? Potom, zaključak koji je Bog donio – kao što smo također primili iz poruka i pojašnjenja – je  sazvati i formirati izvanredna sredstva kako bi se privukla ona Crkva koja prianja, koja želi tvoriti, formirati tijelo Crkve svega Svemira. I mi se nalazimo u ovim vremenima, kada možemo primiti milost i pomoć od vjerne braće, od anđela, od Arkanđela, od svih svetaca, ako iskreno prihvatimo Isusa Krista po Mariji, uz pomoć svetog Josipa, i tako možemo ući u svijest ove milosti.

U tom svjetlu možemo se zapitati: ma nije li lako povjerovati u sve ovo. Želim se s vama iznova vratiti na Svetog Josipa, na prošlogodišnju poruku uoči njegove svetkovine,[6] koja objašnjava da Bog od početka života, u majčinoj utrobi, svakome od nas otkriva svoj plan u duhu i prati onog koji je odlučio služiti Bogu. I ove faze savršeno vidimo u Presvetoj Mariji, vidimo ih u Svetom Josipu: u prigodnom trenutku Bog objavljuje etapu hoda, službe. Ono što vidimo u Presvetoj Majci i Svetom Josipu pravedniku, vrijedi za svakoga od nas. Upravo ove osobe, duše poput bisera, primjer su za nas, čisto ogledalo, gdje mi možemo vidjeti da je i za nas predviđeno, u našoj originalnosti, da budemo probuđeni, praćeni, vođeni prema potpunom svjetlu. To je smisao da samo u duhu možemo razumjeti Isusovu prisutnost, tako da se naš duh otvori u dubini onome što je Bog utisnuo u nas, i od nas se traži korektnost, u očima Božjim, kako bismo mogli po Srcu Bezgrešne Marije, postati bezgrešni te da uđemo u novo stvaranje.

Važno je vidjeti i prihvatiti ovu sliku kako bismo zaključili: pripadati Crkvi Isusa Krista svega Svemira nije neki neobavezan poziv, nema drugog puta; ili se prianja uz zakone čistog Duha kako bi se ušlo u slavu Božju, u novo stvaranje, ili se pada, ide na niske razine. Evo, ovo je izbor ovog trenutka.

Ono što je na putu svakoga od nas koji je prihvatio Gospodinov poziv, prihvatio ovu milost pripadnosti Crkvi Isusa Krista svega Svemira, obilježeno je velikodušnošću naše ljubavi. Bog, u velikodušnosti svoje Ljubavi, kao što se Tri Božanske Osobe međusobno ljube, tako ljube i nas, ali tu ljubav možemo prihvatiti samo istom velikodušnošću da ljubimo tu Ljubav, i ta se Ljubav utjelovljuje u nama, i mi postajemo ljubljeni i zaljubljenici u Ljubav. Ovdje se ne radi samo o odabiru da pripadamo nekoj drugoj strukturi, ne, nego o odabiru Božjeg života. I kao što milost svakog vremena traži od svakoga od nas da se prilagodi te da živi po milosti, tako svi oni koji žele prionuti uz ovu milost trebaju prihvatiti ove programe. Prirodno je i spontano da se te osobe više upoznaju, da se zbliže, da više komuniciraju, kao što su vjerna braća došla u početku, nakon Isusova rođenja, da mu se poklone.

Ova godina donosi dinamiku veće milosti. Traži od onih koji su prihvatili ovaj Božji plan da se gibaju svom snagom milosti, da žive i očituju prisutnost Gospodina Isusa.

Može se postaviti jedno pitanje: zašto se jedno začeto dijete koje je Bogu reklo da, nije savršeno razvilo? Stoga što je nedostajala Crkva, koja Crkva? Nedostajali su roditelji koji su bili uronjeni u Marijinu bezgrešnost, u milost Svetog Josipa koji je u svojoj ženi vidio Krista, i njegovu Zaručnicu koja je služila Kristu. Kad bi bilo tako, onda bi roditelji mogli voditi dijete u pravom smjeru. Kada bi oko njih bila jedna takva Crkva, mogla bi pratiti tu djecu. Imate li kakvih argumenata? Vi koji ste ovdje, jeste li doživjeli da ste se promijenili, da vas kušnje ne ruše, nego su vas učvrstile, pročistile, uzdigle, sačuvale, da je zajedništvo među vama jedna zaštita, jeste li to doživjeli? I onda se to mora izraziti u vašem životu, u životu svih onih koji pripadaju Crkvi; da ova Crkva koja se giba, danas na poseban način u dimenziji duha, gdje demoni ne mogu ući, spriječiti, treba rasti u ovoj godini, treba očitovati Krista prisutnog među nama.

Ovo ne možete naučiti u knjigama, u teorijama. Isto tako i sve ono što je Bog objavio tijekom tisućljeća, nećete razumjeti bez prisutnosti Isusa Krista u Duhu Svetom. On je, ovdje među nama, kako bi raspršio sve tmine iz duša koje ga biraju u duhu, te u duhu komunicira svu silu Trojstva. Uđimo u ovu spoznaju, svijest, u ovoj godini i nosimo ovu milost svima onima koji su dobre volje. Sve što budemo radili u ovom duhu doći će do duša.

I ja vas blagoslivljam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Vidi također i poruku Presvete Marije od 7. prosinca 2020. „Mesijansko vrijeme“, objavljena na www.premanovomstvaranju.org te u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021“, na stranici 493

[2] Usp Iz 60, 1-6

[3] Ef 3, 2-3a.5-6

[4] Vidi razmišljanje Oca Tomislava od 24. prosinca 2021. „Sretan Božić“, objavljenom na našoj web stranici

[5] Usp. Poruka Svetog Josipa od 18. ožujka 2021. „Marija, nova Žena“, objavljena na www.premanovomstvaranju.org te u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021.“ , na stranici 522

[6] Vidi prethodnu notu.