Razmišljanje „Prava i istinita Crkva u uskrslom Kristu“

10.04.2021 

Otac Tomislav Vlašić

Današnji naslov našeg razmišljanja glasi: „Prava i istinita Crkva u uskrslom Kristu“, i s ovim vam naslovom želim sretan Uskrs u nastavku ovog vazmenog vremena. Komunicirali smo vam da se Crkva Isusa Krista, onakva kakva je u njegovom Srcu, spušta s Neba[1] i njegova se međuvremena prisutnost očituje u njegovoj Crkvi,[2] a ovaj Uskrs obilježio je, obilježen je ovom istinom i mi smo to osjetili.

Stoga se u ovom mom razmišljanju obraćam onima koji pripadaju Crkvi Isusa Krista, ovom ostatku, onima koji žele pripadati, ali i onima dobre volje, kako bih objasnio kako to provjeriti i doći do spoznaje o međuvremenoj Isusovoj prisutnosti. Ukratko ću razviti neke točke, točke zajedničke niti vodilje današnjih čitanja, i potom istaknute točke poruke koju nam je Isus dao večeras.[3]

U čitanjima ovog dana godine B druge Vazmene Nedjelje, prisutne su ove točke koje trebamo vidjeti: Isus se ukazuje učenicima, ne samo Apostolima, komunicira im mir i kaže: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“[4] Susret sa Uskrslim Kristom, kako Ivan predstavlja, raduje Apostole, dovodi ih u intimu s Uskrslim Kristom i to svi mi želimo, ali ima jedan zahtjevan korak naprijed koji kreće od ove unutarnje radosti: „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Svaki grijeh koji nije otpušten, nije uklonjen, opterećuje individualnu i kolektivnu savjest. Tko ne oprosti, pritisnut je i blokiran, u njemu Kristovo uskrsnuće ne može u potpunosti djelovati, ne može vršiti milosrđe.

Ovo milosrđe, za koje danas mole mnogi kršćani, nestaje, kako Biblija kaže, poput jutarnje rose[5] ili ono što Evanđelje kaže, onaj zakopani talent biva oduzet od Gospodina, i osoba ostaje prazna.[6] Crkva je primila zadatak, u uskrsnuću, otpustiti grijehe čovječanstva, te sudjelovati u Kristovu otkupljenju po Suotkupiteljici, ne samo po obredima, nego sa snagom da moćno udalji izvor zla i sve njegove posljedice koje mi osjećamo.

Poslanica Svetog Ivana Apostola, odlomak koji smo čuli, kaže: „Tko vjeruje da je Isus Krist”, što znači uskrsnuo, Gospodin je, „Rođen je od Boga i ljubi Boga.“ […] “A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet.“[7] To je unutarnja snaga onih koji su prihvatili Uskrslog Isusa Krista koju vidimo pokazanu u prvom čitanju, u Djelima Apostolskim;[8] ova unutarnja snaga pokrenula je kršćane bez nadgradnji, mnogih organizacija i sve se jednostavno dijelilo, na prirodan način, dijelila se Kristova milost, pa su stoga Apostoli moćno naviještali i svjedočili Uskrslog Isusa.

To su neke točke današnjih čitanja, no ja vas čitanjem Isusove poruke pod naslovom „Milosrđe je istina“[9] želim uvesti u ova vremena kako biste postali svjesni vremena u kojem se nalazimo i djelovati na udaljavanju zla od čovječanstva, te slijedeći Isusa zajedno sa Marijom Suotkupiteljicom, voditi čovječanstvo prema novom stvaranju.

Isus u poruci kaže: „Doista, nakon moje smrti i uskrsnuća, ukazao sam se apostolima i učenicima kako bi im donio plod moje Muke i Uskrsnuća, to jest Milosrđe“, velikim slovom. Milosrđe je plod Uskrsnuća, Muke i Uskrsnuća Kristova. Tko ne prihvati Uskrslog Krista, a to također znači da tko u ovom vremenu ne prihvati njegovu djelotvornu prisutnost u nama, ne može se gibati u akciji, ne može svjedočiti. Sudjelovati u milosrđu znači sudjelovati u Kristovu životu koji je Put, Istina i Život.

I kaže: „Samo prihvaćajući umrijeti i uskrsnuti za vas postigao sam milosrđe za vas. Ovo vrijedi za sve vas. Ako ne prihvatite u potpunosti ući u moju Žrtvu, po mojoj Majci Suotkupiteljici, ne možete niti zadobiti niti darovati milosrđe.” U ovo zadnje vrijeme, i više puta u porukama je naglašena Marija Suotkupiteljica kao uvjet “sine qua non” (uvjet bez kojeg se ne može nešto dogoditi). Čini vam se ovo teško za razumjeti? Ako Crkva ne uđe u zajedništvo s Onom koja je u potpunosti ostvarena i može nam komunicirati Božji život, kako Crkva može biti sveopća, ako ne prihvaća sva sredstva koja su sada u Raju, sva sredstva koja su ostala vjerna Bogu od početka, sve svete, kako može ići naprijed? Ne može ići naprijed, stoga Isus nastavlja objašnjavati: „Ako, naprotiv, prihvatite biti uronjeni, po Suotkupiteljici, u moju Muku, možete doći do uskrsnuća da biste živjeli jedan novi život, kao uskrsle osobe. Tada se u vama rađa milosrđe kao plod, budući da Otac vidi da se u vama i u narodu obnavlja moj pobjednički prolazak iz smrti u život. Tako on daje milost vama i preko vas onima koji žele da im bude oprošteno te da se obrate, prelazeći i oni sami iz smrti u život.“

Ne može se oprostiti ako se ne sudjeluje u smrti, to prolazi preko umiranja sebi kako bi mogli komunicirati uskrsnuće. U našim ranama po ljudski postoje boli, osvete, okrenutost prema sebi, ratovi i sve ostalo i nitko ne ostaje ravnodušan ako Gospodin ne preobrazi njegov život. Dakle s naše strane treba postojati potpuno sudjelovanje u Isusovom životu kako bismo mogli dotaknuti njegovu prisutnost te djelovati zajedno s Njim uz pomoć Suotkupiteljice i cijele Crkve. U tom smislu Isus naglašava: „Mnogi kršćani na Zemlji zaboravili su da su jaganjci koji se žrtvuju zajedno sa mnom, istinskim vazmenim Jaganjcem, za život čitavog Svemira.“ No ne u patološkom smislu, u smislu Jaganjca koji je predstavljen u Otkrivenju, pobjednika; jer onaj tko je sjedinjen s Kristom, ne ostavljajući u sebi tragova grijeha, zapreka, blokada, patologija, pobjednik je u svakoj situaciji, pobjeđuje sve prepreke, žurno ide naprijed. To je naše zalaganje.

Potom Isus prelazi upravo na točku ove poruke: „Znajte da je milosrđe istina, jer JA SAM ISTINA“. Što je u tome važno? Danas je moderno reći da svi vjernici vjeruju u istog Boga, to je jedna laž. Postoji jedan jedini pravi Bog, ne kao neki religiozni filozofski koncept, nego Jedan Jedini Bog i Trojedini, pravi, objavljen po Onom koji je Istina, Isusu Kristu. Ovo je važno. Nitko od nas, pa niti Zemlja, Svemir, ne izlazi iz pomutnje ako ne uđu u ovo svjetlo, u istinu koja prodire, daje nam vidjeti i omogućuje nam da se ispraznimo od svakog zla te otkrijemo izvore u nama kako bismo pobijedili svako zlo oko nas. Sve dok se služimo tako apstraktnim konceptom Boga, zbunjeni smo iznutra, izloženi beskrajnoj mašti, tada Božje lice ima u sebi beskonačne nijanse, laži, bogove, idole i nikada se ne oslobađamo ovog ropstva i ne možemo nikoga osloboditi. Otvoreni naprotiv milosrđu koje je Bog, koji prodire u nas po Isusu Kristu svojim Uskrsnućem, On nas preobražava i u poruci Isus kaže da ćete vi objavljivati Očevo lice, naravno po Sinu, no koristi ovaj izraz, i Bog za nas nije nešto apstraktno, On je tata, On je Otac.

Isus nastavlja: Istina koju ste prihvatili oslobađa vas od uvjetovanosti svijeta. Čini vas sredstvima milosrđa koja oslobađaju onaj dio čovječanstva koje je željno jedne istinske promjene. Tako preko vas, milosrđe djeluje u svijetu; no bez istine nema istinskog milosrđa. U psihologiji se koristi izraz empatija ili simpatija. Empatija bi trebala biti jedna distanca na objektivnoj razini kako bismo pomogli osobama, a ne da ih zahvatimo u naš ja; komunicirati život i osoba treba odlučiti, treba odabrati. „Ako živite uronjeni u moju smrt i uskrsnuće, postajete sredstva pravednosti, ne ljudske već božanske pravednosti: postajete svjetlost koja raspršuje tamu. Tako vaš život i vaša djela crpe snagu iz istine i prosuđuju život i djela svijeta; no bez istine nema prave pravednosti.“

Imamo epidemiju, jesu li kršćani prodrli u uzrok epidemije? Ponašaju li se na zdrav način? Ili među kršćanima postoje ekstremisti kao u svim pokretima. Ovaj odgovor trebamo dati Isusu. „Milosrđe koje ćete sutra slaviti treba se utjeloviti u vama. Treba vas pogurati prema pravoj i uzvišenoj ljubavi, jer ljubav je milosrđe.” I u ovom se odlomku Isus obraća onima koji pripadaju Crkvi ili barem kažu da pripadaju Crkvi Isusa Krista svega Svemira, Crkvi koja se rađa na Nebu, čiji članovi, one osobe koje hode kako bi bile sjedinjene u Srcu Marije Suotkupiteljice, Bezgrešne, sa svetima, s anđelima, s pravednicima svih vremena i sa svetima, i slave, žele slaviti u ovoj godini kozmičku Pedesetnicu.

Potom, tu je sažetak koji Isus daje, gdje možete vidjeti svu doktrinu koja vas prosvjetljuje iznutra, jer vidite ove poruke uvode vas u otajstvo, odnosno u izvor života. Ne bave se formulama, obredima ili bilo čim površnim, no uvode vas u to kako možete ući, uroniti u otajstvo te izroniti očitujući Božji život. Kaže: „Stoga živite u istini i učinite moje djelo Otkupljenja živim i aktualnim, postajući i vi sami suotkupitelji. Nećete doći do ovoga ako ne prihvatite uroniti se u moju Žrtvu preko moje Majke. Dobro zapamtite da nikada nećete biti suotkupitelji bez djela Suotkupiteljice. Biti suotkupitelji nije neka jednostavna tvrdnja, nego je poslanje svakoga od vas i moje Crkve svega Svemira“. To je poslanje. „To je ono što vas čini mojim istinskim učenicima milosrdnim i pravednim, nositeljima života sve do nakraj Svemira.“ Postoji jedna opozicija prema  ovoj istini da je Majka Suotkupiteljica, ali svi smo mi ovdje iskusili da je to istina. Ne zanima nas hoće li to netko zapisati na papir, no mi nosimo svjedočanstvo da se tako ulazi u Božje otajstvo i proglašavamo da kršteni kršćani ne mogu vršiti svoje svećeničko, proročko, kraljevsko poslanje bez ovog prolaska. Ne mogu biti kršćani i Crkva se ne uzdiže, ostaje plitka.

Sve nas to vodi ka razumijevanju žive Kristove prisutnosti u njegovom međuvremenom dolasku. „Djeco moja, ja sam prisutan među vama. Moj MEĐUVREMENI DOLAZAK na Zemlju Očev je dar u ovom vremenu za čovječanstvo svega Svemira. […] Ja sam ovdje u sili Duha Svetoga da vas oslobodim i ojačam, da vam pokažem lice Očevo, tako da ga i vi možete pokazati drugima.“

Braćo i sestre, vazmeno vrijeme je vrijeme u kojem su apostoli ušli u dubine njihova duha, jer su bili vođeni od Isusa. To vrijeme je vrijeme za nas da iskusimo Kristovu prisutnost u ovom međuvremenom dolasku te da ga očitujemo u njegovoj Crkvi koja je već prisutna na Zemlji, uvijek u zajedništvu sa čitavim Svemirom, i stoga je rekao: „Ova istina treba biti utjelovljena u mojoj Crkvi“, ona treba postati tijelo, i treba se očitovati Očevo lice koje smo mi častili, kojemu smo se svečano posvetili, i ovdje stoji naša odgovornost za čitavi Svemir. Kao i u čitavom Svemiru, svi su članovi Crkve svega Svemira velikodušni prema nama i došli su u duhu, pomagali su, žele pomoći čovječanstvu Zemlje i mi trebamo dati odgovor.

Ali postoji i jedna vrlo praktična točka, Isus kaže: „Uhvatite me čvrsto za ruku i osjećajte moju blizinu u svakom trenutku vašeg dana i vašeg života. Ako se prepustite meni bez rezerve i dopustite mi da djelujem u vama, osjetit ćete moju prisutnost.” Osjetiti prisutnost Spasitelja, Božju prisutnost, prisutnost Kralja Svemira, više od toga Bog nam ne može dati. S naše strane treba  biti vjera, jedno pouzdano predanje. No zašto su kršćani puni straha? Tko ljubi ne može imati strah u sebi[10], ljubav pobjeđuje. Tko je okrenut prema sebi imat će strah. Tko je iskusio da ga je Gospodin otkupio, izlazi, lice mu blista, svi vide da se nešto promijenilo, razgovara s prijateljima, komunicira. To je spontano u nama i trebamo ući unutra.

Vidjeli smo da mnogi kršćani, kao i svi drugi, imaju strah od cjepiva, ali kako to? Kad je Isus rekao Apostolima: „Čak i ako uzmete nešto otrovno, neće vam naškoditi“,[11]i Bog nam komunicira preko liječnika u ovom prolasku na Zemlji lijekove. Ako sumnjamo u sve to, dajemo moć Sotoni koji nas plaši, koji nas zbunjuje, čini nas nesigurnima. Ako prihvatimo lijek s vjerom, s blagoslovom, mi u lijek unosimo milosrđe, pravednost i istinu i dobro će djelovati.

Želim reći jednu drugu stvar: govori se o milijunima ljudi koji su umrli od epidemije. Zašto je Bog to dopustio? Dopustio je to jer je čovjek to prouzrokovao, dopustio je jer smo mi bili tvrdoglavi, mi živi, umjesto da se prikažemo, da živimo, iskusimo ovu moć Kralja Svemira u nama, i oslobodimo čovječanstvo od grijeha. Bog dopušta da postoje žrtve koje nas spašavaju; poziva, otvara vidike kada neka osoba umre, i osobe prihvaćaju, mrtve se prikazuju tamo za nas. Ali pogledajte naše poslanje koje je povjereno nama, Crkvi na Zemlji: slijediti duše od samog začeća. I duše koje bivaju začete u tom trenutku, ako pronađu jednu Crkvu punu sile Uskrsnuća, brzo polaze zaštićene. Ako mi pratimo te duše u majčinoj utrobi kao očevi i majke; ako mi posvećujemo abortirane i krstimo ih, ako mi krstimo one koji umiru, one koji traže odrješenje, mi svakodnevno nosimo milijune i milijune duša koje spašavaju nas, koje spašavaju čovječanstvo.

Onda, braćo i sestre, ja neću govoriti u ovom razdoblju, pustit ću vas da idete naprijed. Zaputite se s Apostolima, s Isusom koji je prisutan u vama i iskusite to i očitujte njegov prisutnost u drugima. Isus ima potrebu za egzistencijalnim prostorom koji je njegova Crkva, tj. oni koji žele u potpunosti sudjelovati u njegovu životu, u njegovu djelu i želi se očitovati preko njih. Sudjelovati u ovoj Crkvi je čast, to je radost, to je nagrada.

Želim vam sretan ovaj hod u vazmenom Vremenu, i ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 31. listopada 2020 „Doći će Gospodin sa svim svojim Svetima“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Pogledaj sve poruke počevši od poruke Presvete Marije od 07. prosinca 2020 „Mesijansko vrijeme“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[3] Isusova poruka od 10. travnja 2021 „Milosrđe je istina“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[4] Iv 20, 19-31

[5] Usp. Hoš 6, 4

[6] Usp. Mt 25, 14-29

[7] Usp. 1 Iv 5, 1-6

[8] Dj 4, 32-35

[9] Vidi nota 3

[10] Usp. 1Iv 4,18

[11]Usp. Mk 16, 18