Idemo u susret Isusu Kristu, Kralju Svemira

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

12.12.2020

Pri završetku je ova godina posvećena Duhu Svetom, ova godina u kojoj smo bili vođeni odlučno i snažno, brzo, prema događajima koji su nam bili naviješteni za iduću godinu, godinu posvećenu Isusu Kralju Svemira. Godina u kojoj smo bili praćeni i pripremljeni također i za sve događaje koje već proživljavamo, od pandemije do izopćenja; sve je bilo predviđeno i sve je bilo pripremljeno i vođeno.

Posljednje riječi Presvete Marije[1] i Isusa[2] naviještaju da ulazimo u „mesijansko vrijeme, godinu milosti i milosrđa“. Godina posvećena, kao što rekoh, Isusu Kralju Svemira, godina u kojoj će Isusova živa prisutnost u njegovoj Crkvi biti moćna i kraljevska; Presveta Marija ju je definirala kao „međuvremeni dolazak, međuvremeni dolazak koji priprema slavni povratak“.[3]

Nalazimo se u posljednjim vremenima, vremenima s posebnim milostima, s posebnim snagama i također i ovaj put nam je naviješteno više nego u vrijeme apostola, jer se svim tim milostima nadodaju milosti svih Svetih tijekom ovih tisućljeća.

Ova godina koja tako silno dolazi stavit će sve Luciferove sisteme u krizu i prisilit će Lucifera da se otkrije: velika bitka. Mislim da nam je svima znana objava Lucifera; nije poput one Isusa Krista, poput one  koja je započela s njegovim Rođenjem prema kojem idemo, u poniznosti, u tišini. Objava Lucifera bit će bijes, nasilje, zloća, uništenje; pokušat će uništiti sve što je moguće, čak i Zemlju, ali neće mu biti dopušteno. To je jedna zloća, koja, da je Bog mogao bez nje, bio bi bez nje, ali zapravo je nužna. Bog je dopušta, i to će također biti jedno sredstvo za privlačenje svega zla, da bi ga potom mogao poslati tamo gdje treba zauvijek ići, u kozmičko ništavilo. To je jedna nužna zloća za podjelu dobra od zla, nužna kako bismo ušli u vrijeme Božje pravednosti. Oni koji nisu prihvatili milosrđe, koji ga niti sada ne prihvaćaju bez obzira na sve što Bog čini, preko svojih sredstava, kroz sve njegovo djelovanje, prisiljeni su po pravednosti primiti Božju pravednost, jer inače ni milosrđe ne bi imalo smisla.

Mi se nalazimo u ovom vremenu prema Božiću, Božiću koji će za ovu godinu više nego ikad biti Božić koji će pokrenuti novo stvaranje, jer postoji jedan novi svijet koji se rađa i jedan stari svijet koji umire. Božić je bio početak Božjeg milosrđa, bio je početak ostvarenja svih obećanja koja je Bog navijestio po velikim prorocima; s Božićem je započelo, rođenjem svoga Sina. Novo stvaranje započelo je s Božićem, započelo je vrijeme ostvarenja.

Sva Božja obećanja, u svim obećanjima koja su započela Isusovim rođenjem, bila su već predviđena izvanredna sredstva, redovna sredstva, sve što je Bog davao kroz povijest, i već od tada bio je predviđen znak o kojem nam je u posljednje vrijeme govorila Presveta Marija.[4] Ovaj znak nošen, darivan, s ovom silom, s ovom milošću, bio je predviđen u ovom hodu ostvarenja obećanja.

Svaki Božji dar, počevši od najvećeg, najveći dar bio je dar Isusa Krista, dar Života. U ovo vrijeme ostvarenja postoji dar Duha Svetoga koji nas održava na životu i posvećuje nas, i svaki dar je za nas, za svakog čovjeka, početak jednog hoda izlaska iz nas samih, početak hoda oslobođenja, jer ostvarenje njegovih obećanja vodi upravo do novog stvorenja. Bit će u potpunosti ostvarena trijumfom Bezgrešnog Srca Marijina kojeg znak pokazuje, ali sa novim stvorenjem koje svatko od nas treba postati. Svaki je dar predviđen u tom svjetlu: jedan izlazak, izlazak iz našeg svijeta, izlazak iz naših ideja i naše spoznaje, iz naših sigurnosti. Gledajte da je Isus, njegovo rođenje, njegov dolazak, njegovo otkupljenje, upravo zato da nam omogući da izađemo iz duha svijeta, jer je On došao pobijediti svijet.

Isus je Milosrđe. Prihvatiti njegovo Milosrđe znači prihvatiti Njega, Njega koji je Milosrđe. Prihvaćanjem Njega, započinje naš egzodus, započinje naše obraćenje, započinje naša preobrazba. Prihvaćanjem Milosrđa, koje ti vraća mogućnost, opraštajući ti grijehe, daje ti mogućnost da kreneš is početka od onoga što ti jesi od začeća, stvoren na sliku i priliku Božju, započinješ jedan hod izlaska iz duha svijeta, iz misli svijeta, sve do novog stvorenja, dok se ne ispune sva obećanja.

Pogledajmo Isusa, odmah od početka, od Njegovog rođenja, što je nosio: jednu novost. Čitav Isusov život, svi događaji koji su vezani uz Njegov život, koji prate Njegov život, kao i sav onaj istinski, sveti život svakog kršćanina – jer svi bismo trebali biti sveti, sveti jer smo djeca Boga koji je Svet – jedna su novost za osobu, za vrijeme, za mjesto, uvijek su jedna novost. Oni su uvijek jedna otvorenost koja te vodi preko onoga što je normalno. Rađa se Sin Božji, biva naviješten pastirima, i nije bilo nikoga na Zemlji koga su smatrali nižim, nulom. Ipak, anđeli odlaze pastirima, ipak prvi koji ga prihvaćaju su pastiri, ipak oni koji nisu imali poteškoća da povjeruju jednostavno zato što su vidjeli jednu ženu i jedno dijete su pastiri. Vjerujući do te mjere da su za taj pogled, koji je trajao nekoliko dana ili možda nekoliko mjeseci, sve dok nisu pobjegli u Egipat, zahvaljujući tom trenutku oni su dali svoj život. Neki od tih pastira bili su progonjeni, neki ubijeni, ali su ostali vjerni onome što su vidjeli. Oni koji su se nazivali „normalnima“ iz tog vremena, nisu prihvatili Mariju i Josipa i kao posljedica toga Isusa: „Nije bilo mjesta za njih“,[5] trebali su ići u jednu špilju. Nemojmo to gledati samo kao na znak siromaštva, nije to bit; bit je da upravo  na ovom svijetu nije bilo mjesta za Isusa, da ovaj svijet nije stvoren za djecu Božju. Gledajte, kada bi se danas vratio i vratit će se, iako se vraća u svojoj moći, vraća se u slavi, ne vraća se ponizan ili malen; no svejedno ga ne bi prihvatili, a u svakom slučaju ne žele da se vrati, ovaj ga svijet na sve načine pokušava zaustaviti; ne mogu.

Ova novost koju je donio ono je što je potom govorio tijekom Svog propovijedanja, Njegov navještaj, Njegov život. Ako gledate što je rekao: „Tko želi ići za mnom, neka se  odrekne samoga sebe (…) tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga“[6], ne želim vam reći cijelo Evanđelje, ali … sjetite se ovih riječi, sve do Posljednje večere, kada u svojoj molitvi kaže: „Ja nisam od svijeta, oni su u svijetu, ali nisu od svijeta“[7], kada Isus moli Oca za nas. Božja djeca nisu od ovoga svijeta, evo zašto trebaju izići.

Tko se klanjao Isusu  kao djetetu? Kraljevi. Pastiri su ga prihvatili, Kraljevi su mu se klanjali. Tko su bili ti Kraljevi? Kraljevi su bili vjerna braća koja su došla iz Visokog Svemira. Odmah još jedna velika novost: odmah, čim se rodio, počeo je pričati o životu u Svemiru. Gledajte, svi su se u to vrijeme pitali tko su ti Kraljevi? „Dolaze s Istoka.“ Razumijem, s istoka. „Slijede jednu zvijezdu.“[8] Slijediti Isusa u ovoj novosti, ako pogledamo Mariju i Josipa, odmah je uslijedio neprekidni bijeg od svijeta, obrana od svijeta, biti odbačeni od svijeta. Počevši od toga da su trebali ići u špilju, potom pobjeći u Egipat, pa se vratiti iz Egipta; progonjeni u Nazaretu, progonjeni od rodbine, progonjeni neprestano tijekom cijelog života. Izići iz svijeta, iz logike svijeta i dopustiti se voditi, pomislite na hod koji je Marija napravila meditirajući u Svom srcu, prema onoj novosti koja je novo stvaranje.

Mi smo sada u vremenu u kojem trebamo snažno naviještati Njegov povratak i novo stvaranje, i svi ovi pogledi koje dajemo Božiću, dajemo događajima, dajemo prorocima iz prošlosti, gledajte da su svi oni već ukazivali na novo stvaranje. Svi, kad ne bi bilo slavnog Isusova povratka koji će donijeti ostvarenje, bili bi nepotpuni, nešto bi im nedostajalo; također ni otkupljenje nije kompletno sve do njegova slavnog povratka.

Ako onda pogledamo njegov nastavak – također kada počinje zvati apostole, učenike – svaki poziv koji vrši uvijek je jedno: ostavi sve, ostavi svijet, ostavi obitelj, izgubi svoj život; ovo je čitav Isusov život, sve je to jedno «Tražite ono što je gore, a ne ono Zemaljsko».[9] Oprostite ako inzistiram na ovome, ali ovdje je ključ za ulazak u Život velikim slovom. Život nije ovo; ako nema ovog „izlaska“, nećemo susresti Život. Ako Crkva Isusa Krista svega Svemira prisutna na Zemlji, ovaj mali ostatak, ne živi ovako, neće u potpunosti živjeti obećanja, ona drevnih proroka i ona koja su dana nama. Velika bitka koju trebamo voditi[10] je ovaj izlazak, tu ćemo voditi bitku, Isus će je voditi s nama.

Ovaj poziv je za svako Božje dijete, za svakoga tko se definira kršćaninom, i temelj ovog poziva je uvijek izlazak iz svijeta. To su uvijek one riječi koje nam je rekao na Posljednjoj večeri: „Vi niste od svijeta.[11]Ako želimo da ova Isusova molitva na nama djeluje, i djeluje, On je molio: „Oče, molim te za one koji su u svijetu, ali nisu od svijeta, i molim i za one koji će vjerovati zahvaljujući njima“[12], no moraš vjerovati da nisi od ovoga svijeta, ne možeš se mjeriti s ovim svijetom. To nije jedan poziv na gubljenje, to je poziv na Život; to nije poziv na odricanje, kako se nažalost često predstavlja također i od strane  kršćana: to je jedan poziv na puninu, to je jedan poziv na odabir onoga što vrijedi, i čitavo Evanđelje je takvo.

Ne možemo imati Boga i mamonu.[13] Mamona nije samo novac, mamona je sve što je od ovoga svijeta. Iza svakog idola uvijek se skrivaju demoni. Idoli nisu samo oni poganski, i „idoli“ su sve ono za što se ti navežeš, sve za što se vežeš; to je jedan idol, a iza svakog idola stoji jedan demon.

Odgovor na Božji poziv uzmite od pastira, apostola, učenika, Kraljeva, koji su se spustili iz Visokog Svemira, svi odgovori oživljavaju jedan hod, oživljavaju jedan proces; ovaj proces je proces oslobađanja, to je proces uskrsnuća koji treba imati jedan početak da bi imao ostvarenje. Sastoji se od faza, nije ništa čarobno, potrebno je sudjelovati, ali sa Isusovim otkupljenjem, sa njegovim prihvaćanjem njegovog Života, prihvaćanjem njegovog rođenja sada, imaš sve milosti da možeš živjeti sav tvoj proces, da izgovoriš svaki tvoj da, ne možeš izreći samo jedan, trebaš ga slijediti.

Niti Marija nije izrekla samo jedan da! Rekla je da pri začeću, rekla je da, obnovila ga, kako bi postala Majka Božja, rekla je da. Uzimate sve dijelove svih događaja koje znamo iz Evanđelja, i potom je rekla da pod Križem, gdje je već bio prisutan onaj da od začeća, ali ga je trebala obnoviti. Ona je bila začeta bez grijeha i sve je ove milosti imala je po milosti žrtve Sina, ali nije bila izuzeta prolaska kroz to, naprotiv ona Suotkupiteljica, trebala je proći, ni više ni manje, poput Sina, kako bi rodila svakoga od nas, kao bi rodila Crkvu.

Znak koji nam je dala Presveta Marija nosi u sebi dodatnu pomoć za ovu 2021. godinu, za vođenje ove borbe osobnog oslobođenja svakoga od nas i svih onih koji će primiti ovaj znak; imat će obnovljene milosti za vođenje ove borbe oslobođenja. Razumijete da je to jedan egzorcizam, rekao bih, svemirski! Budući da je to jedan  egzorcizam koji se događa nad svakim od nas i događa se nad mnogima, egzorcizam u smislu da odbija destruktivnu energiju. Ne mislim na egzorcizam „Odlazi sotono“, automatski on ide, jer tamo gdje se sin Božji rađa i biva oslobođen u svakome od nas, u svakom djetetu Božjem, u svakom muškarcu i ženi, on mora ići; u mjeri u kojoj se spušta Nebeska Crkva, on mora ići, ne može opstati.

Dakle, naše dopuštanje Isusu da nas koristi za ovu borbu koju On vrši, svi će ovi prolasci biti prolasci oslobađanja za nas, i kao Crkve, kao svećenika, proroka i kraljeva od krštenja, prolasci oslobađanja za čovječanstvo. U onoj mjeri u kojoj mi budemo vjerovali, sudjelovali, naviještat ćemo slavni povratak, ovaj će se znak širiti i milosti će se povećavati, jer i ovo je jedan vir. Ako bude povećan od naših da i naše se sudjelovanje povećava, milosti se povećavaju, snaga se povećava, blagoslovi se povećavaju, oslobađanja se povećavaju.

Gospa, Presveta Marija, govorila je o ozdravljenju koje nosi ovaj znak. Prvo ozdravljenje koje donosi upravo je ono od grijeha, upravo je da ti predstavi i pokaže što trebaš ostaviti; prvo ozdravljenje je svjetlost koja ti daje snagu da se pogledaš, prvo ozdravljenje ti oslobađa duh, jer bez duha koji funkcionira, niti tijelo ne može ozdraviti. Prvo ozdravljenje pomaže ti  osloboditi misao, jer vidite da je čovjek zarobljenik mnogih sistema, da je rob. I ovaj se prolazak nalazi u Evanđelju kada Isus govori onim Židovima koji su vjerovali u Njega, i potom im kaže: „Trebate biti oslobođeni“. Kažu: „Ne, mi smo slobodni, rođeni smo slobodni, Abrahamova smo djeca, nismo robovi“, i onda im treba reći: „Vi ste djeca oca vašeg koji je đavao.“[14] Vjerovali su u Njega.

Isus je došao donijeti nešto novo, ova je novost neprestana i neprestano se razvija. Potrebno je biti otvoren ovoj novosti, jer onog trenutka kada ti želiš ukalupiti tu novost, ti misliš da si je razumio, misliš da sve znaš, ti je gubiš. Budući da je Bog svemoguć, Bog je vječan, Bog neprestano stvara, Bog je u neprestanoj evoluciji, ne možeš ga ukalupiti.

Govorim to sada, prije Božića, jer Božić ti donosi jedan neizmjerni dar u prihvaćanju Isusa, i kako sam vas molio u hodu s Presvetom Marijom[15], molim vas da dopustite Isusu da bude rođen u svakome od vas. Ali ako Isus bude rođen vodi te u ovu novost, nemojmo se zaustaviti u gledanju Djeteta, radosti jednog Djeteta, osjećajima Djeteta. Ovo Dijete u 2021. godini posvećeno je kao Isus Kralj Svemira, Veliki Svećenik. Ne zaustavljajmo se na emocijama.

Uvijek u ovim Marijinim, Isusovim riječima, ali i riječima svih sredstava ove 2020. godine, rečeno je: „Vidjet ćete kako jedan svijet umire, i jedan svijet se rađa, jedno stvaranje umire i jedno stvaranje se rađa, vidjet ćete milosti kakvih nikada do sada nije bilo”. No trebamo ostati u ovoj otvorenosti, jer koliki kroz povijest nisu željeli susresti Krista i njegovu novost! Počevši upravo od njegova rođenja, jer su bili ukopani u njihove stare stvari; počevši od Židova, počevši od Betlehema. I uvijek On govori: «Mnogi bi proroci i kraljevi htjeli vidjeti ono što vi vidite, čuti ono što vi slušate …».Gledajte to vrijedi također i za nas eh, vrijedi za svako razdoblje u povijesti „… I nisu ga vidjeli“.[16]

Poziva nas na gozbu a mi radije umiremo od gladi, on priprema novo stvaranje i, opet iz Evanđelja, treba poslati anđele i svoje sredstva da nas poguraju iznutra, jer svi imamo svoju ispriku: „Kupio sam volove, slušajte … smatraj me … nisam dužan, uzeo sam ženu …“[17], znate.

Mi smo prvi koji ćemo nešto izgubiti: odričeš se Života. Božji poziv, počevši od Svetog Božića, poziv je na izlazak. Meditirajte o ovom Božiću na ovaj način!

Presveta Marija i Sveti Josip, koji su otac i majka novog čovječanstva, otac i majka Crkve Isusa Krista, neka prate svakoga od nas kao što su pratili Isusa, neka štite svakoga od nas kao što su štitili Isusa. Neka nas zaštite od duha svijeta, onog duha svijeta koji je oko nas, koji nas pritišće sa svih strana, onog duha svijeta koji ponekad uspije ući u nas. Neka živa prisutnost Marije i Josipa, Marijin pogled, Marijina nježnost i brižnost Svetog Josipa udalje od vas, od ove Crkve, zlo sa svom svojom destruktivnom energijom; neka udalje svakog lažnog proroka, udalje misao svijeta s njegovim duhom, udalje sve koji vode prema sebi, a ne prema Bogu, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Presvete Marije od 07. prosinca 2020 „Mesijansko vrijeme“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Isusova poruka od 21. studenog 2020 „Budite spremni za bitku“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[3] Vidi nota 1

[4] Vidi nota 1

[5] Usp. Lk 2, 7

[6] Usp. Mk 8, 34-35

[7] Usp. Iv 17,11

[8] Usp. Mt 2, 1-2

[9] Usp. Kol 3, 1-2

[10] Vidi nota 2

[11] Usp. Iv 17, 14

[12] Usp. Iv 17, 15-20

[13] Usp. Mt 6, 24; Lk 16, 13

[14] Usp. Iv 8, 30-44

[15] Vidi razmišljanje od Maura od 24.studenog 2020 „Dopustite se rađati od Presvete Marije“, objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[16] Usp. Lk 10, 23-24

[17] Usp. Lk 14, 19 -20