Razmišljanje „Pripremimo se za Zaručnika“

28.11.2020.

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, s prvom nedjeljom Došašća ulazimo u hod prema Božićnim blagdanima. Vrlo je važno zauzeti jedan stav koji nas vodi prema Spasitelju. Dvije su biblijske fraze, dvije slike, koje mogu objasniti naš hod: Otac, Aba (Tata) i Zaručnik. Čovjek nakon istočnog grijeha traži Oca i istodobno bježi od Oca. Upravo u čitanju proroka Izaije to možemo vidjeti. Molitva izražava želju da se dođe do Oca: „Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda.“[1] Ovdje se zaustavljamo: On je Otac i ostaje Otac. Također se niti njegova Svemogućnost, njegovo očinstvo ne mogu izraziti ako smo mi u sebi postavili prepreke njegovoj ljubavi. U drugom dijelu odlomka iz Izaije upravo to je izraženo: „Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose.“ Ova molitva je jaka iznutra, no može ostati samo neka recitacija. Temeljno je promijeniti naš odnos prema Ocu, i svi znamo iz povijesti spasenja da je hod čovječanstva pobunjenog protiv Boga vrlo težak, jer pobunjeno čovječanstvo ne želi promijeniti svoj stav. Boji se Boga, želi Boga i bježi od Boga. Završavamo molitvom: „Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih“.

Uđimo u ovaj stav i dopustimo Bogu Ocu da može djelovati u nama. On djeluje po Sinu u sili Duha Svetoga, i upravo se Sin predstavio kao Zaručnik. On se zaručio sa čovječanstvom, zauzeo se za čovječanstvo, i možemo vidjeti kako se zauzeo za  čovječanstvo u Gospi. U poruci od 24. ožujka ove godine Gospa kaže: „Željela bih da razumijete, djeco moja, da tajna utjelovljenja nije nedostupna onima koji prihvaćaju i ljube Isusa, niti njegovom narodu. Naprotiv, Gospodin također i danas ponavlja svakome od vas: „Ne boj se … našao si milost kod Boga … Duh Sveti sići će na te.“[2] I vi odgovarate sa mnom: „Evo me, evo službenika/službenice Gospodnje.“[3] To je smisao života: biti djeca Božja i službenici Gospodnji koji nose čovječanstvu Isusovu živu prisutnost.[4] U ovom nas je izričaju Gospa dovela do jednog stava prema Zaručniku, Onome koji se zauzeo za čovječanstvo, Mesiji. Sveti Pavao kaže da smo u njemu primili sve darove: „U Kristu Isusu vam je dana milost: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju.“[5]

Sada nastavimo o našem odnosu sa Zaručnikom. Što radimo u ovom Došašću? Pripremamo li se za svadbu sa Zaručnikom ili se pripremamo da zaručimo Zaručnika? Ova je slika jaka i treba nam govoriti. Može se pripremiti za svadbu, za ceremonije, za darove, za sav luksuz koji može biti neugodan, težak, dosadan, neukusan. No ako se tako pripremimo, Zaručnik ne dolazi. Jer tko je zaručnica? Zaručnica je čovječanstvo, zaručnica je Crkva, zaručnica su vjernici. Dakle, naš stav prema Božiću i božićnim blagdanima treba biti spremnost za Zaručnika. Promatrajte život na Zemlji, promatrajte kretanje čovječanstva Zemlje prema božićnim blagdanima. Ako je Djed Božićnjak u središtu, ako je novac u središtu, ako su darovi u središtu, ako su afektivni susreti u središtu, Zaručnik ne dolazi, mi ga ne susrećemo i On ne može izraziti onu moć koju je primio od Oca, silu Duha Svetoga.

Dakle ovaj početak Došašća ujedno je i početak devetnice Bezgrešnog začeća, naše Majke, Uzvišene Zaručnice Duha Svetoga. Želi nas pripremiti u ovoj devetnici da nas posveti Duhu Svetom te da posveti Zemlju Duhu Svetom, tako da se pripremi za sljedeću godinu, za dolazak Zaručnika među narod koji se zaručuje s ljubavlju Božjom, zaručuje se sa Božjim životom. Očekuje se da će ova devetnica biti vrlo jaka, i predviđene su mnoge milosti za Bezgrešno Začeće, a s obzirom na godinu posvećenu Kristu Kralju Svemira, bit će mnogo milosti. Stoga je naš poziv da uđemo u ovu pripremu, za ove milosti koje nas vode prema Božiću te nas vode prema prisutnosti Zaručnika, kako bi Crkva svega  Svemira prihvatila Zaručnika koji se zauzeo za čovječanstvo da ga povede prema Ocu. Jer bez Njega, u sili Duha Svetoga, udaljeni smo od Oca. Našim sredstvima ne možemo ga doseći.

Dakle naš zaključak bit će zaključak onoga što je Gospa rekla, a što sam malo prije citirao. Mi ćemo biti u stanju nositi Zaručnika, bit ćemo u stanju svakom čovjeku reći: „Ne boj se“, bolesnicima, umirućima, nemirnim osobama, osobama koje su zbunjene, koje su izgubile smisao života: „Ne boj se, našao si milost kod Boga. Duh Sveti sići će na te.” I mi ćemo nositi Gospodina Isusa, kao što ga je Gospa nosila Elizabeti, i to je smisao naše duboke pripreme za sljedeću godinu u kojoj će Gospodin doći među svoj narod, među one koji se zaručuju s njim, prihvaćaju ga i žele živjeti u odnosu čiste ljubavi koju nam Bog komunicira.

I ja vas blagoslivljam, kako bi ovaj hod kroz devetnicu bio plodonosan za svakoga od vas i za cijelu Crkvu Božju. I za sve one koji žele osjetiti milost prisutnosti Zaručnika među narodom, da nitko ne bude ostavljen sam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.


[1] Usp. prvo čitanje prve nedjelje Došašća, Godina B: Iz 63,16b-17.19b; 64,2-7

[2] Usp. Lk 1,26-38

[3] Usp. Isto Evanđelje

[4] Usp. Poruka Presvete Marije od 24.ožujka 2020 „Isusova prisutnost“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[5] Usp. 1 Kor 1,3-9