Živjeti odnos s Bogom Ocem

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

8.11.2020

Ovih posljednjih dana često smo govorili, također i to je jedan plod prolaska kroz događaje koji se zbivaju i vremena u koje ulazimo. To je jedan od zadataka koji je povjeren Crkvi Isusa Krista svega Svemira ovdje na Zemlji: pripremiti Slavni Povratak, naviještati, truditi se sabirati one posljednje, najmanje, krhke, truditi se oporavljati sve ono što se može oporaviti. Kako kaže Sveti Pavao: „Naviještati u svakom pogodnom i nepogodnom trenutku.“[1] Vrijeme je kratko i događaj koji se zbio sa dekretom protiv Oca Tomislava ubrzao je, u određenom smislu, sva vremena. Dakle, često ćemo vam govoriti, naviještati, donosit ćemo i stavljati na ovu stranicu također poruke, neke upute koje su bile naša formacija proteklih godina i koje su nas također pripremile za sve što se dogodilo. Prije nego što je od nas nešto tražio, Gospodin je uvijek stavljao pred nas ono što će se dogoditi, a nakon toga je uz naš da i prikazanje išao dalje. Mislim da današnje Evanđelje,[2] o mudrim i ludim djevicama, „budite spremni, ne znate ni dana ni sata“, svatko od nas može shvatiti osobno, no ako ga također gledate kao cjelinu kao Zemlja, kao čovječanstvo, čini se da Gospodin odgađa svoj Slavni Povratak. Mnogi se umore, mnogi izgube prave upute, izgube pravi put, one posude s uljem, onu vjeru, onu nadu koja se treba održati na životu, ugasila se , a onda dolazi Gospodin, i znate iz Evanđelja …

Osvrćem se na pitanja koja dobivamo e-poštom ili telefonski. Istaknuli ste da često, gotovo uvijek, u našim riječima govorimo i stavljamo u centar osobni odnos s Bogom. Mogli bismo reći da Boga stavljamo u centar, njega stavljamo na prvo mjesto i tražimo da se tako čini. To sadrži u sebi prvu i drugu zapovijed: „Ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, cijelim svojim bićem i svoga bližnjega kao sebe samoga.“[3] Ipak, potrebno je još vidjeti temeljni stav u ovom odnosu s Bogom. Temeljni stav je doći do spoznaje Oca, dakle započeti ovaj odnos s Ocem, a ne sa nekim sucem. Imati odnos kao dijete, kao stvorenje, međutim odnos s jednom osobom, a ne s nekim dalekim, nedostižnim, za koga samo znamo da sve vidi, sve zna, sve misli i sudi nas. Važno je krenuti s ovakvim stavom prema jednom Ocu jer već u tom stavu u nama započinje cjelokupna dimenzija primarne energije, trojstvenog vira, koja započinje ozdravljati, započinje oslobađati, započinje tjerati svaki strah sve dok ne nestane, djeluje tako da se opusti svaki bolesni stav u odnosu prema Njemu. Dakle, čak i ako možemo imati loša iskustva očinstva, također i ako ne poznajemo lice Boga Oca i vidimo ga kao suca, molim vas pristupite s činom volje jednom Ocu, pristupite Isusu kao jednom Bratu. Svaki stav koji naprotiv održava određenu distancu, poštivanje, također i kada je to potrebno, sprječava istinsku spoznaju o Njemu a mi znamo da je spoznaja Ljubav. Dakle, da bi se došlo do punine potrebno je  proći od spoznaje, potrebno je ići poradi ljubavi, no to su dvije stvari koje idu zajedno. Bog je onaj koji uvijek traži čovjeka, Bog je onaj koji uvijek ide u susret čovjeku, u svako vrijeme, u svako povijesno vrijeme. Sva sredstva koja smo imali kroz povijest, izvanredna, one redovna, kao i sve svete, Bog ih koristi upravo da bi približio čovjeka, da bi u čovjeku probudio njegovu sliku Oca, da bi održao na životu ovaj odnos između Boga i čovjeka. Svako  izvanredno sredstvo i, ponavljam, redovno ima upravo ovo: voditi čovječanstvo u ovaj odnos s Ocem, sa Zaručnikom, sa Bratom, sa Prijateljem.

Redovno sredstvo oduvijek je Crkva Isusa Krista svega Svemira, Crkva koju su sveci svakog razdoblja, anđeli i Arkanđeli oduvijek, i vjerna braća, svjedočili i održavali na životu, prema Isusovim riječima: „Vrata Paklena neće nadvladati moju Crkvu“[4]. Danas, kao što sam već ranije rekao, na nama je, na Crkvi Isusa Krista svega Svemira koju ovdje na Zemlji predstavlja Udruženje koje smo osnovali, Udruženje Crkve Isusa Krista svega Svemira. Znamo iz riječi mnogih sredstava, osobito od Presvete Marije, danas ćemo objaviti riječi koje nam je rekla 2016. godine,[5] znamo da svaki član Crkve Isusa Krista svega Svemira nosi znak kojeg nalazite predstavljenim na našoj web stranici. Ovaj znak gdje je predstavljeno Bezgrešno Srce Marijino na križu. O tome ćemo govoriti u sljedećim danima, no već vam kažem da ovaj znak nose svi oni koje je Gospodin pomazao, svi koji pripadaju Mariji, svi koji žele pripadati njegovoj Crkvi. Nose ga na vidljiv način, ali i utisnutog unutra. Sada je došlo vrijeme: svi oni koji žele vršiti jedan hod te pripadati Crkvi Isusa Krista svega Svemira trebaju se oglasiti kako bi i oni mogli svjedočiti noseći znak na vidljiv način. To je jedan od naših zadataka, jer ovaj znak, kao što ste pročitali na web stranici, ima jednu milost u sebi, svjedoči sam za sebe, govori sam za sebe, jer su u ovom znaku utisnuti Marijina ljubav i Trojstvena sila.

Međutim, danas sam namjeravao nastaviti s temom „Odnos s Bogom“ kako ste tražili. Molitva u svim svojim oblicima sredstvo je rasta  našeg odnosa s Bogom,rasta spoznaje i ljubavi prema Bogu,te da isto tako osjetimo preko molitve, u svakom njezinom obliku, onu Ljubav koju Bog ima za nas. Tko nije osjetio preko molitve, klanjanja, Svete Mise ovu ljubav, ovu slast Božje ljubavi, tko nije osjetio Njegovu Živu, snažnu Prisutnost koja vodi tvoj život?! Mislim da je ponekad najbolji trenutak da to doživite upravo u kušnjama, u bolima, u nevoljama, onu Živu Božju Prisutnost koja te ne napušta. Evo, to je odnos koji  započinje kada ga se želi, kada ga se hoće i kada se želi rasti.

Najviši oblik molitve je Sveta Misa. Sveta Misa jedinstven je i nezamjenjiv događaj, održava čovjeka na životu, održava na životu stvorenje, održava Zemlju na životu. Kada ne bi bilo samo jedan dan Mise koja se dostojno slavi na Zemlji, Zemlja bi se raspala. U Svetoj Misi Isus Krist je zapravo onaj koji ponavlja spomen čin, otkupljenje, i to nije u teoriji, nije neko sjećanje, nego se događa konkretno. Konkretno obnavlja sve milosti, konkretno Njegova Krv oslobađa svaku dušu dobre volje, konkretno On postaje živ u svim našim granicama, grijesima koje preuzima na sebe i nosi ih na Križ. Ulazi u svakoga od nas i uskrsava nas, konkretno doseže najmanje, bolesne, siromašne, nikoga ne ostavlja isključenog. On prolazi, dodiruje, ozdravlja, baš kao što je to bilo u one tri godine javnog života.

Svetu Misu slavi Isus, i ako pogledate kako je postavljena, od pokorničkog čina nadalje, uvijek je On, Isus Krist je onaj koji traži oproštenje u nama, i za nas od Oca, On je onaj koji se obraća k Ocu. Uvijek je On taj koji nam kroz čitanja pokazuje Oca, pokazuje nam Njegovu ljubav, pokazuje nam Njegovu misao, pokazuje nam kako je Bog djelovao kroz povijest te nam daje razumjeti kako sada djeluje. Isus je glavni akter u Misi. Potom nas Isus prikazuje, prikazuje sebe i prikazuje sve što smo zajedno s njim stavili na oltar, Ocu. Patnje, radosti, prikazuje sve, stvorenje, i potom zahvaljujući Njegovom prikazanju Ocu, On je taj koji traži, ponavlja onu molitvu koju je izgovorio na posljednjoj večeri, svećeničku molitvu. Pročitajte je u Evanđelju po Ivanu.[6] On je taj koji traži od Oca da pošalje Duha Svetoga i posveti sve što je prikazao, i na kraju daje sebe, daje se jesti, postaje naše tijelo i krv. Na kraju je On sam taj koji živi u nama, dodiruje sve u nama, ozdravlja nas, uskrsava i potom nas blagoslivlja i šalje.

Dakle Misa je jedan događaj, no u tom događaju mi trebamo sudjelovati, trebamo se uroniti. Ne možemo ići asistirati na Misi, ne možemo ići iz obaveze, iz straha i niti iz interesa. Ako imamo ovaj odnos s Bogom, privučeni smo u Misu, da sudjelujemo sa Zaručnikom, sa Bratom kako bismo išli u susret Ocu. U Misi se ulazi u jednu drugu dimenziju. Nalazimo se pred jednim otajstvom, preko Mise također i mi smo u tom otajstvu, uronjeni u to otajstvo, sjedinjeni s Isusom, dodirujemo cijeli Svemir, cijeli Svemir koji je u nama i cijeli Svemir koji je oko nas. Također i mi s njim ulazimo u sve mizerije. Nije to neka molitva ili samo zagovor: „Napravi ovo, napravi ono“, nego je baš ulazak s Njim u sve situacije. To je prikazanje, proći s Njim, ozdraviti s Njim, umrijeti s Njim, uskrsnuti s Njim. Njegova molitva dopire do svake duše i daje svima mogućnost da uskrsnu. U Misi su svi: tu je čitavo Čistilište, svi živi koji traže Boga, tu je čitava  Crkva Isusa Krista svega Svemira, anđeli, sveti, tu je Presveta Marija.

Rekao sam da je Isus onaj koji slavi, no moglo bi se reći da je Misa Isus! To je Njegov život, to je Njegova osoba, ako ga gledamo, ako ga želimo kontemplirati. Misa je On, On je onaj koji oprašta, On je Oltar, Žrtva i Svećenik. On je kao „obred“, ako želimo tako reći, slavio samo jednu Misu: posljednju večeru, međutim, sav njegov život je jedna Misa, neprestana i vječna, to je Njegova Osoba. Dakle za nas sudjelovanje u Misi je ulazak u Njegovu misao, potom On u Euharistiji ulazi u nas, On postaje živ u nama, kako bismo i mi postali jedno s Njim te da kažemo: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“.[7] Evo zašto se ne može bez Mise, ne zato što pravim grijeh, nego zato što se lišavam Života. Nije istina da pravim grijeh ako ne idem na Misu, grijeh je što sam odlučio da ne živim.

Svaka nas molitva vodi do susreta s Isusom Kristom, pomislite na meditiranu Krunicu, i sva otajstva su Njegov život. Svaka nam molitva pomaže da spoznamo Njegovu misao, ali samo u Misi postajemo jedno s Njim. Istina je da „Gdje su dvoje ili troje u moje ime“, Isus je rekao: „Ja sam s njima“,[8] ali u Euharistiji On je prisutan u Tijelu, Krvi, Duši i Božanstvu i ulazi u nas. To je jedno Otajstvo! Kontempliranje i sudjelovanje u ovom Otajstvu početak je naše preobrazbe. On je onaj koji nas ozdravlja, On nas tješi, On nas preobražava, On nas uskrsava. Dakle Euharistija za kršćanina je život. Bez Euharistije kršćanin umire, no trebamo reći da bez Euharistije planet umire. Bez Euharistije nema života, jer On je Put, Istina i Život i prisutan je u Euharistiji. Razumijete li razlog rata protiv Euharistije, suptilnog, laganog, tko ga može gurati ako ne knez smrti?! I u Euharistiji ima svoj najveći poraz, tako da izgubiti na vrijednosti Euharistije put je kneza tame.

Također i u Svetoj Misi najljepši primjer koji imamo i kako sudjelovati uvijek je Presveta Marija, Žena Euharistije. Koliko nam je riječi rekla o svom sudjelovanju u Euharistiji. Ona koja je uvijek prostrta pred ovom tajnom, pred otkupljenjem koje se neprestano ponavlja, prostrta pred oltarom, prostrta pred ovom beskrajnom ljubavlju koje više nikada neće biti tako velike. Ljubav u kojoj je Ona sudjelovala darujući sebe, postajući Majkom pod Križem, no jednoj ljubavi koju također i ona uronjena u Trojstvo i dalje kontemplira, i dalje se nastavlja preobražavati , i dalje ga ljubiti. To je jedna ljubav koja nikada do kraja nije upoznata, neizmjerna je, beskrajna je, koncept je beskonačnosti. Euharistija je uvijek nova, uvijek je drugačija jedna od druge, i to upravo zato što je to jedan živi odnos, jedan odnos spoznaje, ponavljam, jedan odnos ljubavi, s Isusom, sa Duhom Svetim koji te vodi k Ocu, i ne može biti jedna Euharistija jednaka drugoj. Ne možeš ući u naviku, ne možeš ući u jednu Svetu Misu i ne biti zahvaćen u ove dimenzije, u ovo otajstvo, ako to želiš, jer je to uvijek nešto novo biti prihvaćeni od Isusa. Jedna nova stvar biti prihvaćeni svaki dan, ovakvi kakvi jesmo, jedna nova stvar vidjeti kako te On svaki dan uzima tamo gdje jesi i nosi te, uzdiže i vodi k Ocu. Vodi te uvijek prijeko, vodi te uvijek u uskrsnuće i to je svaki put novo.

Naše sudjelovanje u Svetoj Misi na ovaj način također i nas  će učiniti euharistijskim ženama i muškarcima i učinit će nas živom Euharistijom, to je kršćanin! To je motiv poradi kojega imamo jedno vrijeme prolaska  ovdje na Zemlji. To je motiv zašto je On ostao s nama do kraja vremena u Euharistiji, motiv je zbog kojeg se traži da ponavljamo njegov spomen-čin, i Sveta Misa bit će ono što spašava svijet. Preko življene Svete Mise mi se preobražavamo, postajemo sve noviji, sve više (stavljam pod navodnike) „bezgrešni“, spremni biti Njegova zaručnica i kada se On spusti s neba susrest će nas.

Kao što sam rekao na početku, to je hod koji Crkva Isusa Krista ovdje na Zemlji želi vršiti, želi svjedočiti i poziva sve ljude dobre volje da sudjeluju, kako mogu, koliko mogu, ali gledajte ovo je vrijeme da se odabere.

Sve vas povjeravam Presvetoj Mariji, kako bi u svima vama probudila želju da upoznate Sina i, preko Sina, u Duhu Svetom, dođete do Oca. Povjeravam vas Presvetoj Mariji kako bi mogla probuditi u vama svjetlost o ovim vremenima, da vam da milost da prepoznate znakove vremena. Neka napravi od vas muškarce i žene Mudre u Bogu, koji znaju crpiti i tražiti Mudrost, koji žele živjeti u Mudrosti. Ne budite ludi i ne dopustite da se ugasi sve ono što je Bog stavio unutra od začeća, sve što je Život uzgajao, sve sakramente koji su vam dani i koji su vas učinili kršćanima, neka ožive i povedu vas da se potpuno darujete Isusu, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.


[1] Usp. 2 Tim 4,2

[2] Usp. Mt 25,1-13

[3] Usp. Mt 22,37-39; Mk 12,29-31

[4] Usp. Mt 16,18

[5] Usp. Poruka Presvete Marije od 23.srpnja 2016 „Znak mojeg trijumfa“

[6] Usp. Iv 17, 1-26

[7] Usp. Gal 2,20

[8] Usp. Mt 18,20