Razmišljanje „Očinstvo i majčinstvo u Bogu“

17.10.2020

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, danas razvijamo temu „Očinstvo i majčinstvo u Bogu“. Kao što znate, o tome smo govorili 2013. godine, no danas smo također svi zajedno napredovali i možemo puno bolje razumjeti, ići dublje, u dubinu ove tematike.

Kada kažemo “otac”, “majka”, mislimo na roditelje, no roditelji su oni koji rađaju život. Evo, ovo je prva slika koju trebamo prihvatiti da bismo razumjeli Boga Oca kojeg nazivamo Stvoriteljem, također stoga što je On sve stvorio po Sinu u Duhu Svetom. Susresti Boga Oca, upoznati Boga Oca znači upoznati život. «A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.», kaže Isus u Evanđelju po Ivanu.[1]

U povijesti spasenja u Crkvi su poznati mnogi naslovi “otac”, “majka”, više otac nego majka. Ono što nam je najbliže u Starom Zavjetu je vjera Abrahama, oca vjere koji je vjerovao protiv svake nade. A potom od strane ljudi, za pripremu za Božju kreativnost, dosežemo vrhunac u Presvetoj Mariji koja je rodila Bogo-čovjeka, i Svetom Josipu, koji je sudjelujući u ovom djelu u svojoj Zaručnici, koja je Zaručnica Duha Svetoga, sudjelovao u Božjem stvaralaštvu. U Crkvi poznajemo Crkvene oce, majke Crkve, poznajemo Svetog Franju Asiškog, našeg oca, našu majku Svetu Klaru, no karakteristika svih je da su oni rađali Božji život, naravno uvijek po Isusu Kristu u Duhu Svetom, no oni su se uzdigli do Boga Oca.

Susresti Boga Oca, upoznati Boga Oca znači upoznati puninu. Polazimo od ove točke, i poslužit ćemo se također porukom koju nam je Bog Otac dao prošlog utorka[2] i pozvao nas je da se posvetimo Njemu, da se svatko posveti Njemu. Pa pogledajmo malo povijest ovog hoda kako bismo došli do trenutka, da bismo bolje razumjeli ovaj trenutak u kojem živimo. O tome smo govorili u trojstvenom viru u knjizi „Preko Velike Barijere“. Ovdje uzimam citat iz odlomka „Isus Krist nas dovodi k Ocu“, na stranici 36. „U Sinu živi Otac, ali Otac stoji iznad mnom. Ja sam rekao da je Otac veći od svih,[3] pa ću i ja sâm zauvijek biti posvema podređen Ocu. I ja sam se morao sjediniti s Ocem. Bez njegove snage, ne bih mogao ispuniti djelo otkupljenja, premda sam i ja sâm Bog. Ni Duh Sveti ne može u punoj mjeri djelovati u vama ako ne proživljavate odnos s Ocem, jer je Duh prije svega Očev dar što prolazi preko mene.“ Potom Isus nadodaje ovu riječ u poruci: „Ako se ne prepustite Ocu iskazujući mu po meni posvemašnje povjerenje, nećete ga moći ni shvatiti niti ćete moći išta učiniti.“ Jaka je ova Isusova riječ.

Lako je uhvatiti se za lik Isusa koji čini silna čudesa, stvoriti jednu sliku o Isusu kroz teološke studije, tražiti od Duha Svetoga da nas probudi, primiti neku karizmu, viđenje i ostati tamo. I kako Isus kaže: „Ništa niste postigli, jer je Otac veći od mene“. Postoji jedan otpor prema spoznaji Oca. Otpor dolazi jer je On apsolutno veći od nas, on je jedna tajna i možemo ga doseći samo u čistoj vjeri, čistoj nadi, čistoj ljubavi, ne da bismo ga posjedovali već da bismo ga ljubili, da bismo mu služili, da bi mu se klanjali, da bismo bili sjedinjeni s Njim i živjeli po Zakonima čistog Duha. U tom smislu iskače otpor u osobama, i vi vidite također i u Crkvi koliko otpora da bi imali … i još uvijek nije dozvoljena svetkovina Bogu Ocu, a ipak svetci i proroci su to uspjeli shvatiti.

Mi smo objavili ovu istinu. Isto tako smo upoznali kroz odgoj u Crkvi ovdje na Zemlji, objavili smo ovo prekrasno poglavlje o trojstvenom viru, no to nije dovoljno. Vijesti se nauče, pohranjuju se u racionalnoj memoriji, postaju jedno sjećanje. Lako se uhvatimo za neku lijepu objavu, nadahnuće, također i to je jedna obmana.

U prvom čitanju od 29-e nedjelje,[4] sutra, Bog je isto tako nadahnuo jednog Kira, kralja Perzije. Obmana je kada jedna osoba dobije neko nadahnuće, i kaže: „poznajem ga“. To je samo jedan signal, jedna milost da proslijedimo, da utjelovimo, da proširimo spoznaju i ta se spoznaja otvara beskraju. Ne u kvantnom smislu, nego u smislu da se cjelokupni naš život probudi, usmjeri se prema onom Izvoru iz kojeg dolazi punina života. A sve ostalo se svlači. Pomaže nam slika Svetog Franje kad ga je otac razbaštinio. Uklonio je također i posljednji komad odjeće i rekao: „Sada mogu slobodno moliti: Oče naš“. Da bismo ušli i spoznali Oca, potrebno je spoznati i prihvatiti Sina u Duhu Svetom kako bismo bili uzdignuti.

Ovaj narod koji je od početka prihvatio ovaj hod iskusio je jedan hod otvorenosti jer je Otac objavio mnoge stvari. No vrlo je važno naglasiti da postoji jedna točka, jedan neizostavni element u našem hodu: trebali smo biti ostatak koji pripada Crkvi svega Svemira jer nas je Otac pozvao da mu se posvetimo i da posvetimo Zemlju. Jer poznata je posveta Presvetoj Mariji, posveta Presvetom Srcu Isusovu, no posveta Ocu izmiče. Dakle iz ove milosti da smo postali Crkva svega Svemira, Otac je govorio, sve više je objavljivao svoje lice, kako bi Crkva svega Svemira brzo marširala prema punini koja se doseže u Ocu. Sjećate se hoda u prošloj godini, dinamičnosti, posvetili smo se po Bezgrešnom Srcu Marijinu Isusu da bismo bili pomireni s Njim, i potom smo proslavili i posvetili nas i Zemlju Ocu. I od ove posvete razriješio se ostatak 2019. godine do svečane posvete Presvetoj Mariji početkom godine i posvete Presvetom Trojstvu, 19. siječnja 2020. Tada je započelo trojstveno djelovanje.

Upoznati Oca znači istodobno upoznati Sina i Duha Svetoga jer je on Izvor i mi ulazimo u taj vitalni krug po Sinu u Duhu Svetom, u Njegovom Duhu s kojim je On jedno s Ocem. I Otac nas šalje po Sinu da objavimo njegovo Lice, kako bi nam dao Duha Svetoga. Onda u tom smislu mi nosimo samo naše iskustvo koje je unutarnji put individualnog i kolektivnog hoda, Otac će se upoznati na kraju vremena u punini kada će sva njegova djeca zajedno cjelovita ući po Sinu u Duhu Svetom u novo stvaranje.

Međutim, za naš hod vrlo je važno da mi vidimo smjernice koje nam je Otac dao u posljednjoj poruci.[5] „Svatko od vas tko se posvetijedan je dar za čovječanstvo.“ A kako se posvetiti? Živjeti u istini vjere jer je istina u jedinom Ocu, Sinu i Duhu Svetome.

Kao što sam rekao, lako je naučiti ove pojmove, no ulazak u ovaj vir svemogućnosti Oca, Sina i Duha Svetoga u nama je naše sudjelovanje. I kada se mi posvetimo Ocu, automatski trebamo proći hod po Sinu u Duhu Svetom u jednom neprekidnom rastu, u jednom neprekidnom procesu uzdizanja. Živeći u ovoj istini sposobni smo živjeti u Božjoj pravednosti, u Božjoj pravičnosti koju čovječanstvo bez Boga ne poznaje. Za rješenje problema na Zemlji, potrebno je biti jaki, sukobljavati se, imati moćno oružje, biti lukavi itd. Itd. Poradi malih stvari ljudi se počinju sukobljavati i ubijati. Bez Oca čovječanstvo neće biti promijenjeno, iako Otac djeluje po Sinu u Duhu Svetom, preko svoje Crkve, jedine Crkve u čitavom Svemiru. No lako je krenuti ako postoji naša iskrenost, raspoloživost.

Molim vas, dječice, da budete autentične i iskrene osobe u odnosu sa mnom, sa vama samima i sa drugima. Gledajte na stvari kakve jesu u Bogu i nećete pogriješiti.” Jednostavno je. Trebamo prihvatiti također i naše poslanje u ovom vremenu, Crkva Isusa Krista svega Svemira, svi oni koji joj žele pripadati. Otac kaže: „Vaš život prikazan meni postaje ogroman dar koji preobražava sve u vama i oko vas,“ jer je trojstvena sila prisutna u nama. „Kada se jedna osoba i jedan narod posvete meni, po mome Sinu u Duhu Svetom, ja postavljam oko svakoga pojedinačno i čitavog naroda jedan štit koji štiti od napada Zloga. Iz toga proizlazi jedan uvijek novi život koji vas štiti i hrani. Tako postajete odraz Božje prisutnosti kamo god pošli i što god rekli. Moje lice blista na vama i ljudi spoznaju istinu.”[6] Iz toga proizlazi naša odgovornost i naše poslanje.

Ako želimo sažeti čitanja 29-e nedjelje, ciklusa A, možemo ih sažeti u jednu rečenicu: pozvani da budemo izabrani, to znači sudjelovati u pozivu, postati svjesni i svjesno sudjelovati u tom pozivu. I tada dolazimo do jedne unutarnje sigurnosti kao Sveti Franjo, kada je iskusio Božje oproštenje, skakao je od radosti. To je sigurnost, jedan život s Bogom je opipljiv, ne našim rukama, nego našim duhom, našom dušom. Dakle, iz te svijesti da smo pozvani kao članovi Crkve svega Svemira, trebamo se truditi živjeti puninu korak po korak, progresivno, s jednostavnošću, koju je istaknula Presveta Marija, i Trojstvena sila se širi u nama i preko nas. To je Crkva, Crkva koja je prostor trojstvenog djelovanja, egzistencijalni prostor na Zemlji i u Svemiru.

Evo, pozivam vas da sudjelujete u ovom hodu, da otkrijete Boga Oca. Kada ga upoznate, tada se svi životni čvorovi raspetljavaju, opuštaju se. Bez njega se ništa ne opušta. To je jedan sve slađi, ljepši, sve ljubljeniji hod, ako ga odaberete s odgovornošću. Istodobno vas to vodi ka odgovornosti u Bogu i Bog Otac vas šalje po Sinu u Duhu Svetom da otkrivate Očevo lice jer također i kroz propovijedanje možemo umjesto Božjeg lica prikazivati naše lice na kojem je mnogo slojeva naših interpretacija, naših zamišljanja.

I što je važno? Važno je da se usmjerimo, upremo pogled u Njega svlačeći se od svega, prolazeći hod po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Tada će svatko od nas i svi zajedno imati božansku kreativnost u sebi i ona mijenja svijet. Bog Otac stvara po Sinu u Duhu Svetom, po svoj svojoj djeci i kada budemo osjećali da nas Otac ljubi unatoč svim našim granicama, pogreškama i očitujemo tu ljubav prema drugima, tada postajemo roditelji duhovnog života, nosimo Božji život čovječanstvu.

Evo, ovo je vrlo važno razumjeti u ovim vremenima. Nisu nam potrebni naslovi “otac”, “majka”, koje nam netko daje, no trebamo biti otac, majka u Bogu, imati očinstvo, majčinstvo u Bogu te ga očitovati. Produbit ćemo to idući naprijed razvijajući ove točke koje je pokazao Sveti Mihael[7] da bismo zaključili i na kraju ušli spremni u 2021. godini.

I ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.


[1] Usp. Iv 17,3

[2] Usp. Poruka Boga Oca od 13 listopada 2020 „Živjeti u istini i pravednosti“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Iv 10,29.

[4] Usp. Čitanja od 29.e nedjelje kroz Godinu, ciklusa A: prvo čitanje: Iz 45, 1.4-6; Ps 95(96); drugo čitanje: 1 Sol 1,1-5b; Evanđelje: Mt 22, 15-21

[5] Vidi nota 2

[6] Vidi nota 2                     

[7] Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 10. rujna 2010.  objavljena u knjigama „Prema novom stvaranju – Svezak 2-2012. godina,“ na stranici 4, i u knjizi „2012 –Odlučujući izbor čovječanstva“, na stranici 35 i na https://premanovomstvaranju.org