Budite na visini vašeg zadatka

Predraga braćo i sestre,

predstavljamo vam poruku Svetog Franje Asiškog, u kojoj on svjedoči o svom životu, pruža nam nove ideje kako bismo ga bolje razumjeli i osvjetljava sadašnje vrijeme.

Ljudi su nam dali jedno svjedočanstvo o životu Svetog Franje po njihovoji interpretaciji. Mi se naprotiv nalazimo u vremenu u kojem se Crkva spušta sa Neba kako bi nam pomogla ući u svu istinu.

Ova poruka nadodaje se na ono što nam je sveti Franjo objavio u nekoliko navrata i što smo prenijeli u knjigama i drugim porukama.[1]

U želji za dobrim i plodnim čitanjem blagoslivljamo vas i pratimo kao i uvijek s našom molitvom.

4. listopad 2020.

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić


[1] Vidi „Ispisati Povijest – Svezak I – U Božjoj misli“, na stranici 114; poruka od 17.rujna 2012 „Čista Božja ljubav“ objavljena na https://premanovomstvaranju.org i u knjizi „Prema novom stvaranju – Svezak 2-2012. godina, na stranici 76

4. listopada 2020. – Svetkovina Svetog Franje Asiškog

 Poruka Svetog Franje Asiškog

 Budite na visini vašeg zadatka

 

„Predraga braćo i sestre u Kristu, mir vama! Poput jednog oca i jednog brata želim vas pratiti prema novom stvaranju. Rečeno vam je da je vaš hod marijanski i franjevački, i ta su dva aspekta međusobno neodvojiva.[1]

Ljubav prema Majci Božjoj usmjerila je sav moj hod. Bio sam potpuno uronjen u Bezgrešno Srce Marijino.

Nijedan duhovni hod se ne može roditi iz volje jednog čovjeka, koliko god bio krepostan, već je uvijek Božja inicijativa ona koja poziva i čovjek koji odgovara. Međutim, čovjekova slabost često ga čini nesigurnim i strašljivim u svom odgovoru i tada djeluje nebeska Majka. Njezina čista i bezgrešna ljubav zahvaća one koje je Bog izabrao i pomaže im odgovoriti; njezina ruka ih podupire i pokazuje im prave korake; posreduje, tješi, ohrabruje, blagoslivlja. Svaki autentični poziv rađa se iz Božjeg poziva i Majčine utrobe, utjelovljuje se u onima koji odgovaraju i postaje jedno Božje djelo, vidljivo čovjekovim očima.

Tako je rođeno Franjevaštvo: iz Božjeg poziva, iz Srca Presvete Marije i iz mog odgovora. Bio sam najmanji među ljudima, nisam imao nikakvih zasluga no Bog me pozvao i ja sam mu dopustio da promijeni moju misao i moj život. To je bilo moje obraćenje.

Nakon moga obraćenja proveo sam puno vremena u samoći i molitvi kako bih shvatio koja je Božja volja. Nijedan hod od onih koji su već postojali, nije mi se činio prikladnim: nisam namjeravao postati ni svećenik ni redovnik, a još manje utemeljiti jedan novi vjerski Red. Želio sam samo pripadati Kristu, po Majci Božjoj, živeći jednim jednostavnim životom kao dijete Božje po Evanđelju, u skladu sa stvorenjem. Nisam bio neki čudni sanjar, kako su mnogi mislili; naprotiv, želio sam biti jedan konkretan čovjek, sposoban ostvariti svoj poziv. Intuirao sam da trebam otvoriti jedan novi put, jednostavan, a istodobno zahtjevan.

Gospodin mi je došao u susret, pokazujući mi svoju volju. U tom vremenu samoće posjetili su me Arkanđeli, osobito Sveti Mihael, od kojih sam primio velike objave o životu u Svemiru i o poslanju Crkve. Tako sam saznao da imam braću također i na drugim planetima. Vjerovao sam u njihovo postojanje, primio sam ih u svoje srce i ljubio sam ih.

Nakon objašnjenja dobivenih od Arkanđela, posjetila su me braća iz Svemira vjerna Bogu, bilo fizički, bilo u duhu. Objasnili su mi mnoge stvari o njihovom životu, o njihovom služenju Bogu, o odnosu sa stvorenjima drugačijim od čovjeka. Zajedništvo s njima trajalo je tijekom čitavog mog zemaljskog života i za mene je bilo, osim duhovnog napretka, izvor neizrecive radosti. O svemu tome, nikada nikome nisam rekao ni riječi, pa niti svojim fratrima. Čekao sam da sazriju vremena kako bih sve to mogao objaviti.

Kako bi mi pomogao u hodu, Bog je pored mene stavio jednu izvanrednu ženu: Svetu Klaru s kojom sam sve dijelio. I nju su također posjećivala i poučavala kao i mene, jer smo zajedno trebali ispuniti djelo da Crkvi navijestimo veliki plan, na temelju primljenih objava, kojeg je Bog odredio od vječnosti: uglavljenja čitavog Svemira u Kristu – plan koji vi dobro poznajete.

Da bi sve to proveo, Gospodin je htio stvoriti, preko nas dvoje, jednu veliku duhovnu Obitelj, poniznu, ali moćnu u duhu, sastavljenu od braće i sestara koji će živjeti zajedno, kako bi povratio izgubljeni sklad između muškarca i žene i da bude jedan novi kvasac u Kršćanstvu. To bi pomoglo Crkvi na Zemlji da se otvori stvarnostima u Svemiru te prihvati prisutnost druge braće. Za to su služile objave koja smo primili.

Franjevačka obitelj bila je sredstvo koje je Bog izabrao za ono vrijeme, u službi Crkve. Nažalost, niti čovječanstvo u to vrijeme, niti Crkva nisu bili spremni prihvatiti Franjevaštvo onakvo kakvo je bilo u božanskoj misli. Klara i ja smo to odmah shvatili. S boli smo prihvatili da smo bili udaljeni jedno od drugog. Tako, unatoč svetosti mnogih franjevaca i franjevki kroz stoljeća, Franjevaštvo nije uspjelo izraziti sav svoj ogromni potencijal i prilagodilo se stvarnosti Zemlje. Ne govorim ovo da bih kritizirao, jer je Franjevaštvo učinilo mnogo, no mnogo drugoga je ostalo zasjenjeno.

Gospodin je razumio moju bol i Klarinu bol, veliku bol koju smo prikazali Bogu. A On nam je u svojoj dobroti obećao da će naše prikazanje otvoriti put budućim generacijama, koje će jednog dana razumjeti i prihvatiti Božji plan uglavljenja u Kristu svega stvorenog.

Danas je došlo vrijeme u kojem je Bog iz svih dijelova Svemira okupio jedan neizmjerni narod kako bi formirao jednu jedinu Crkvu Isusa Krista, utemeljenu na Zemlji, ali živu i djelotvornu u čitavom Svemiru. I vi ste dio nje te želite očitovati lice ove Crkve na Zemlji i navijestiti Božji plan. I za vas sam također, zajedno sa Klarom, molio i trpio, i zbog toga smo vam otac i majka.

Povijest spasenja vidjela je jedan neprestani prolazak svjedoka, od jedne generacije do druge, od jednog naroda do drugog, no plan Boga Oca ostao je isti: privući k sebi ljude i sva stvorenja, po Isusu Kristu, u Duhu Svetom, kako bi cjelokupno stvorenje bilo vraćeno u sklad sa svojim Stvoriteljem.

Draga braćo i djeco, budite svjesni da živite u izvanrednom vremenu, u kojem Bog ispunja svoj plan ljubavi i spasenja. Lucifer, ubojica i uzurpator, pokvario je veći dio čovječanstva i oskrnavio stvorenje. Sada treba biti izbačen van i bačen u tamu koju je izabrao, „tamo gdje je plač i škrgut zubi“ (Mt 8,12), zajedno sa svima onima koji su mu se klanjali i služili mu.

Vi, zajedno s onima koji su krenuli ovim putem, pripadate „Crkvi Isusa Krista Svega Svemira“, koja je krajnje i konačno sredstvo izabrano od Boga kako bi ispunio svoje djelo. Sve što je ostalo neostvareno tijekom stoljeća, Bog će ostvariti po svojoj Crkvi Svega Svemira.

Znajte da vi predstavljate ovu Crkvu na Zemlji i da trebate biti na visini vašeg zadatka. Stoga budite ponizni i jednostavni, ali odlučni. Ne dopustite nikome da zaustavi vaše korake, i prema nikome se ne ponašajte oštro. Pokažite svima milosrdno Spasiteljevo lice i nježnu ljubav nebeske Majke. Podignite iz prašine bolno čovječanstvo koje traži Boga, no ne zna kako ga pronaći. S vašom molitvom i vašim prikazanjem pomozite grešnicima da se pokaju, bolesnima da ozdrave, hromima da prohodaju. Mnogo je bolesnih i osakaćenih također i u duhu, jadne djece Božje za koju se nitko ne brine![2]

Vrijeme je da u svima vama Božja ljubav nadvlada mržnju pakla, da Božji život izbaci smrt, da melem molitve ozdravi rane čovječanstva. Mnogi će vas odbiti, no mnogi će vas i slušati. Bog očekuje da njegova Crkva procvjeta u ljubavi i u djelima. Nitko neće moći zaustaviti Božje planove: sve što se pokuša suprotstaviti ovoj Crkvi razbit će se poput glinene posude o njene zidove.

Preporučujem vam da jako vodite računa o svojoj unutarnjoj i vanjskoj disciplini. Cjelokupno vaše biće, duh, duša i tijelo daju svjedočanstvo o Božjem djelu u vama i preko vas. Brinite se za tijelo koliko i za dušu i za duh.

U svom zemaljskom životu zanemarivao sam i kažnjavao svoje tijelo, vukući ga poput nekog magarca. Potom sam shvatio svoju pogrešku: tijelo svetaca koji žive za Gospodina nije neki magarac, već je sveti hram Božji. Radite tako da vaš hram zasja. Budite dostojanstveni i umjereni u govoru i u odijevanju. Njegujte i liječite svoje tijelo bez pretjerivanja no svjesni da je ono nezamjenjivo sredstvo za vaše poslanje na Zemlji.

Bog želi da budete zdravi i sretni; ne želi bolesti koje proizlaze iz čovjekove pokvarenosti, hranjene zlom. Otac ponekad dopušta bolest poput kušnje kako bi ojačao vjeru svoje djece, da ispravi njihovo ponašanje ili da ih poveže s otajstvom spasonosne patnje Sina. Bez obzira koji je uzrok bolesti, ako je prikažete Bogu, po Presvetoj Mariji, moći ćete se s njom suočiti snagom vjere. Blago vama budete li znali trpjeti s Kristom, jer ćete biti sredstva spasenja.

Budite ljubazni i velikodušni, prijatelji Božji i čovječanstva. Tada će vam Gospodin slati one koji traže istinski život i Crkva će rasti u svetosti i pravednosti.

Bježite od ambicija i nikad se ne pokušavajte hvastati. Svaku službu koja vam bude povjerena, izvršavajte s ljubavlju i s ozbiljnošću, no znajte da vas ne čini velikim ono što radite, nego ono što jeste u Božjim očima, koji gleda na vašu poniznost. Originalnost i svetost su puno važniji od bilo koje službe, jer djela nisu ništa drugo do li plod vašeg stabla koje pruža svoje korijene u Božjoj svetosti.

Uz vas sam zajedno sa Svetom Klarom. Naše molitve uvijek će vas pratiti. Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.”

[1] Vidi Poruku Presvete Marije od 14. kolovoza 2020: „Životna liturgija“

[2] Usp. Iz 61, 1-4; Lk 41, 8-12