Razmišljanje „Opće svećeništvo vjernika“

03.10.2020

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, nastavljamo razvijati temu koju smo naznačili. U dva razmišljanja govorit ćemo o novom svećeništvu. Kažem u dva dijela, danas govorimo o općem svećeništvu vjernika.

Svi koji vjeruju u Krista, kršteni, obilježeni su svetim uljem svećeništva, proroštva i kraljevskog dostojanstva. Ovo ostaje samo jedna milost, jedno sjeme milosti ako se ne razvije kod vjernika. Mi se nalazimo u vremenu kada se sve te milosti trebaju ostvariti i onda se nitko ne može staviti na stranu. Nažalost, većina kršćana koje smo susreli, razgovarali s njima, nisu svjesni dara svećeništva. Netko bi od njih želio biti prorok, a mnogo je onih koji bi željeli vladati u mjesto da prepuštaju vlast Bogu po Isusu Kristu. Dakle sve to u ovim vremenima treba se očistiti u nama, treba se očistiti sve ono što je mračno i dat će se milost da možemo biti uzdignuti te doći do punine.

Dakle, ono o čemu vam želim govoriti, nije ništa drugo nego li živjeti kršćanski identitet, ponašati se što sličnije Isusu Kristu po Bezgrešnoj Majci da bismo bili živi članovi Mističnog Tijela Kristova. O svemu tome govorimo u ovom vremenu u kojem smo primili poruku Svetog Mihaela[1] koja je naznačila da čovječanstvo treba biti podijeljeno do kraja, put će biti otvoren za narod, to znači tko se želi podići moći će se podići, ali podići se onako kako je pokazao Isus Krist, kako je objašnjeno u Evanđelju.

Na poseban način, … čitam. Sveti Mihael kaže: „Molim vas danas da budete spremni za događaje koji će biti veliki i odlučujući. Sljedeća će godina 2021. biti presudna, u kojoj će se mnoge stvari zatvoriti, a druge otvoriti. Mi anđeli pripremamo dolazak ove nove godine na Zemlji, u kojoj će se Crkva Isusa Krista svega Svemira trebati sve više očitovati i početi se spuštati s Neba.“ Evo, ovo je scenarij u kojem se nalazimo.

Kako ne bismo razmišljali o nečemu apstraktnom, predstavljam vam jedan model koji nam je pokazan a koji je živio na Zemlji, vrlo je živ, vrlo živ u kršćanskim svijestima: Sveti Franjo Asiški, kojeg Crkva na Zemlji i sav Svemir sutra slavi. Mi ga slavimo danas kako bismo sutra također blagovali nedjelju, dan uskrsnuća sutra.

Što konkretno vidimo sa Svetim Franjom? Konkretno vidimo da je rođen iz ljubavi prema Presvetoj Majci i da je isto tako želio umrijeti u Crkvi koju je on obnovio vlastitim rukama, Porcijunkuli. Naš hod, koji nam je naznačen, je franjevački, marijanski, kasnije ću to objasniti. Drugi element u životu Svetog Franje jest da ga nitko nije poučavao, nego ga je Gospodin poučio, to znači da se nitko od nas ne može opravdati: „Ne znam kako živjeti, kako se ponašati“. Sveti Franjo je tražio Boga i Bog mu je objavio što je želio činiti. Rečenica Evanđelja, riječ Gospodnja, bila mu je dovoljna i on ju je primio u svom duhu i ona je postala plodonosna unutra, razvijala se. Dakle, nije vrijeme da se opravdavamo kritiziranjem drugih ili skrivanjem da ne znamo, ne možemo. Sveti Franjo svjedoči, kada su ga vrijeđali, kada su ga ismijavali: „Pronašao sam skriveno blago.“ Pozvani smo u ovom vremenu da ovo skriveno blago, kojeg svatko ima prema primljenoj milosti, može raste i doći do punine.

U životu Svetog Franje postoje razne epizode, no zasigurno ne možemo preskočiti njegovu ljubav prema Raspetom, kojeg je želio ukloniti s Križa i popeti se na njegovo mjesto. Nama je rečeno da svi imamo svoje križeve i nosimo ih s ljubavlju, no to nije dovoljno. Potrebno je uzeti jedan dio Gospodinova Križa, zašto? Jer, ako mi podnosimo samo ono što nam je povjereno i ono što živimo na Zemlji i ne uzdižemo se da bismo uzeli jedan dio križa koji opterećuje čovječanstvo, naše je svjedočanstvo ništavno, ostajemo zatvoreni u svoju duhovnu sebičnost. Sve ovo želim staviti u kontekst koji nam je Sveti Mihael pokazao u posljednjoj poruci koju smo pročitali. Što nam je pokazao? Pokazao nam je da se trebamo uzdići i trebamo se spustiti sve do korijena čovječanstva, sve do vrata paklenih da bismo iskupili, ozdravljali. Crkva je pozvana liječiti korijene čovječanstva.

Uzmimo ove dvije točke kako bi ih razvili. Ako se mi ne uzdignemo, ne možemo se spustiti do korijena, niti naših, niti od drugih, onda niti ne možemo nositi milost za ozdravljenje čovječanstva. Za uzdignuće, Sveti Franjo nam je pokazao u poruci od 17. rujna 2012.[2] da je čista ljubav vrhovni zakon, to znači da ako se želimo uzdići do vrhunca trebamo doći do čiste Ljubavi, bez interesa. I kaže: „Ako ne dođete do čiste Ljubavi, također i u duhovnom životu, do ničega niste stigli“. Ali što znači čista ljubav? S druge strane, možemo reći da je čista Ljubav zrela ljubav, to je osoba zrela u Bogu koja je dosegla puninu. To znači ljubiti svom snagom, svim svojim sposobnostima, osjećati Božju ljubav, osjećati se ljubljenim poput svetog Franje, tada je lako ljubiti druge kao što je Bog ljubio nas i kako mi ljubimo sami sebe tom Božjom ljubavlju. I čuli smo da je to bit života koju je Sveti Franjo razumio i ušao je u bit života.

Koliko se mi uzdižemo, toliko se možemo spuštati u naše dubine; spustiti se znači vidjeti što u nama treba ozdraviti, vidjeti što treba ozdraviti u čovječanstvu. Ako se mi plašimo vidjeti trulež u nama, ne možemo se niti uzdići. Ako se ne uzdignemo, nismo niti prosvijetljeni, ne možemo se spustiti i naše poslanje ne može započeti ako se ne uzdignemo. A izraz „djelovanje u Duhu Svetom“ može nas zavarati jer Duh Sveti je čista Ljubav koja nas zahvaća onoliko koliko mi želimo u njoj sudjelovati.

Ovdje se vraćamo govoru koji nam je Gospa objasnila da smo pozvani nositi svoj križ, ali prikazati se, darovati se Isusu Kristu da uzmemo onaj dio križa čovječanstva koji nam je povjeren za slabu braću i sestre, krhku, ukalupljenu u duhu svijeta.[3] I ovdje se nitko ne može staviti na stranu ako želi doseći čistu Ljubav, ako želi doseći puninu svoje originalnosti u Bogu, ne može se. Nema našeg poslanja ako nema naše sposobnosti da se spustimo do korijena gdje je potrebno oprostiti, otjerati demone koji onečišćuju iznutra, ozdraviti rane, kao što je to Isus činio svima drugima.

Postoji još jedna točka koju sveti Mihael naglašava da Crkva Isusa Krista koja se spušta s Neba očekuje da na Zemlji bude jedan narod koji je prihvaća. Mi se nalazimo u vremenu kada se Crkva Isusa Krista na Zemlji koja je dio Crkve svega Svemira širi, raste i tko želi sudjelovati u ovoj Crkvi, koja nas vodi do susreta s Crkvom svega Svemira, pozvan je biti dio ove Crkve.

Ako gledamo Svetog Franju, Svetu Klaru, možemo se prestrašiti i reći: tko ih može slijediti? Ali svi ih možemo slijediti. Dva su elementa koja želim naglasiti: jedan element je naš svakodnevni život u Bogu, poučljivost, pažnja, da dovedemo naš život u Božji red, da Bog bude među nama, da sve ono što živimo, nosimo i uzdižemo kao svećenički narod pred Božje prijestolje. Sve podlažemo redu koji je u Bogu prema Božjoj volji i tako se oslobađamo naše sebičnosti. Dakle, svatko od nas je dužan ući u jednostavnu svakodnevnu kršćansku disciplinu i gibati se u svakidašnjici.

Postoji još jedan vrlo važan element, da se svatko odnosi i usmjeri prema Crkvi koja se spušta s Neba sa svim četama, sa svim izvanrednim, redovnim sredstvima; sada povezana u duhu, ali sve više tražeći također i fizički susret. Na kraju vremena i naša će se tjelesnost preobraziti, ući će u potpuno zajedništvo, u Duhu Svetom, između nas i svi ćemo biti sjedinjeni. Dakle, Crkva, onaj dio Crkve koji je na Zemlji a koji je dio Crkve svega Svemira, biti će dužna gibati se u ovom smjeru kako bi bila spremna uzdići se, jer Arkanđeli i Nebeska Crkva koja se spušta otvaraju put za uzdignuće kao što se otvorio put Židovima preko Crvenog Mora. Tako će i ovaj put biti otvoren put za čovječanstvo Zemlje, ali potrebno je prijeći pustinju, kušnje, kako bismo pokazali da idemo prema čistoj Ljubavi, prema jednom preobraženom životu kojeg je Bog obećao preko svojih proroka Starog, Novog zavjeta, i sam Isus je to rekao.

Potrudimo se onda svi skupa i pojedinačno, trudeći se približiti jer sami ne možemo ići naprijed. Uz svu svoju dobru volju ostajemo zatvoreni u naš svakodnevni život, uronjeni u duh svijeta i nećemo moći dalje bez ovog progresivnog zajedništva koje nas sjedinjuje sa trojstvenom silom koja se spušta preko Crkve svega Svemira. O ovoj ćemo točki još govoriti, razvit ćemo i druge točke koje se kompletiraju, no pozivam sve skupa da ozbiljno shvate riječi Svetog Mihaela te da hode kroz ove mjesece kako bi se pripremili za događaje sljedeće godine.

Radujmo se poput Svetog Franje jer nas Bog ljubi od trenutka začeća čistom Ljubavlju i ova čista Ljubav nas je uvijek pratila. Ako mi odgovorimo, ova čista Ljubav eksplodirat će u nama, u svima onima koji su dopustili da ih Otac poučava. Ovi strašni događaji koji su prisutni na Zemlji neka budu za nas scenarij u kojem vidimo Božju ruku koja nam otvara put, ali gledajmo Onoga koji otvara put – i nitko drugi ne može pokazati ono što će se dogoditi kako je također Sveti Mihael objasnio ili Sveti Pavao; također i naša proroštva ograničena su kao da gledamo u slomljeno, umrljano ogledalo – s čistom vjerom, s čistom nadom, s božanskom ljubavlju, s čistom Ljubavlju.I sa Svetim Franjom sve vas  blagoslivljam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.


[1] Usp. Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 28. rujna 2020. „Crkva iz Svemira spustit će se na Zemlju“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Poruka Svetog Franje „Čista Božja ljubav“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju –Svezak II – 2012. godina“ na stranici 76 i na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Gospina poruka od 08.prosinca 2016. „Prihvatite s ljubavlju Križ moga Sina“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju – Svezak 4 – 2014.-2017. godina, na stranici 37 i na https://premanovomstvaranju.org