Razmišljanje „Sudjelovati u Ljubavi Božjoj“

18.06.2020. 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, posljednjih smo mjeseci iskusili da su naši blagdani iznimno bogati, budući da ove blagdane živimo u zajedništvu sa čitavom Crkvom svega Svemira. Danas slavimo predblagdansku misu u čast Presvetog Srca Isusova. Subota je posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu, nalazimo se u devetnici Kraljici Mira. Na uočnicu Kraljice Mira je prvi preteča Isusova dolaska, odnosno njegova prvog dolaska. No mi se nalazimo u vremenima u kojima preteča Isusova drugog dolaska, Sveti Mihael, predvodi posljednju bitku. Dakle gibamo se u ovom okviru, slaveći blagdan Presvetog Srca Isusova.

Možemo reći da sva čitanja[1] sažimaju riječ Ljubav, Ljubav Božja, koja sadrži sav Zakon i sve proroke. Međutim naslov koji bih želio dati ovom razmišljanju je „Sudjelovati u Ljubavi Božjoj“. Jedno je razmišljati, jedno je proučavati, drugo je sudjelovati u ljubavi Božjoj savršeno.

U prvom čitanju, preuzetom iz knjige Ponovljenoga zakona, preko Mojsija prisutan je poziv Izraelu na Božju ljubav, jer je Bog svojom beskonačnom ljubavlju odabrao taj narod, ne stoga što je taj narod bio velik, moćan već poradi ljubavi Božje. I Bog želi da se ovaj narod spominje toga da je Bog ljubav, da je vjeran, da ostvaruje sva obećanja koja daje. Mi znamo da je kroz dugo, dugo razdoblje, kroz tisućljeća, Bog nastojao podići čovječanstvo, malo po malo probuditi čovječanstvo da se prisjeti ove ljubavi koju su prekršili naši očevi. Mnogo puta također i danas, prepoznajemo i mi da smo u životu pogriješili, uvrijedili smo Boga.

U Ivanovom Evanđelju prisutno je jedno jako svjedočanstvo o očitovanju Božje ljubavi i doseže svoj vrhunac u 13. poglavlju kada Isus ustanovljuje Euharistiju. Daruje se preko granica vremena, prostora, to znači ruši sve barijere i pruža čovjeku za hranu ovu ljubav. U 19. poglavlju, u onoj Muci koja je tragična po ljudskoj logici, Sveti Ivan svečano nas vodi pod Križ kako bismo iskusili da je ta ljubav očitovana. Prije smrti, rješava stvari, povjerava Mariju Ivanu: „Ženo, evo ti sina“, a potom Ivanu: „Evo, ti majke.“ Toga ćemo se spomenuti kasnije, razmišljajući o tome kako sudjelovati u čistoj Božjoj ljubavi. Potom Isus reče: „Svršeno je“, nakloni glavu, ispusti Duh. Nakon toga mu je Srce probodeno i Sveti Ivan podvlači to kao iznimno jak aspekt. Također i nakon njegove smrti, život teče prema nama.

Ovo je razmatranje vrlo, vrlo lijepo, no ima jedno drugo razmatranje koje donosi Sveti Ivan u današnjem čitanju, u četvrtom poglavlju prve poslanice Svetog Ivana. Nosi karakteristiku Božje ljubavi i kako se potvrđujei to je jedno ogledalo za stajanje pred Bogom, pred nama samima, jedni pred drugima. „Svaki koji ljubi, od Boga je rođen“, to znači da smo živi ako ljubimo ljubavlju Božjom. Ako ne ljubimo, mrtvi smo. Onda sve naše organizacije, svi naši obredi, svi sakramenti, ako nas ne vode ovom sudjelovanju, nemaju učinka, nismo rođeni. Karakteristika ove ljubavi je: nadići sve granice održavajući ovu ljubav živom, životnom, djelotvornom; granice grijeha, vremena, prostora. Očitovanjem naše ljubavi prema bližnjemu, mi svjedočimo da Isus je Krist, svjedočimo Krista. Lijep je ovaj izraz: „Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.” Možemo li zamisliti da u nama, tako ograničenim stvorenjima, može biti jedna savršena ljubav, a to je istina, dovoljno da to iskusimo. I u ovome se očituje prisutnost Duha Svetoga i mi prebivamo u toj ljubavi, trojstvenoj ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. To je temeljno za naše sudjelovanje u čistoj ljubavi koja nadilazi svaku granicu uprljane ljubavi na Zemlji koja uvijek nosi jednu dozu sebičnosti, egocentričnosti.

Evanđelje nas vodi u jedan stav, gdje se iznova očituje ova ljubav, velikodušna Božja ljubav, no može biti komunicirana samo malenima, siromašnima. Moćni ljudi, bogati, prepotentni, oni je ne traže. Ovaj odlomak iz Matejevog Evanđelja egzegeti su nazivali „himan klicanja“: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti itko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.« Isus želi komunicirati svoju savršenu ljubav. Sada trebamo prijeći na drugu točku: naše sudjelovanje. Naše sudjelovanje je živjeti ovu ljubav i očitovati je. I sve ove riječi koje smo čuli od Ivana u prvoj poslanici neka budu jedan titraj, jedna istina, jedno očitovanje u nama, jedna sila.

Mi se pitamo možemo li živjeti ovu ljubav. Da! Ivan to svjedoči. I ovdje se vraćamo na Isusovo predanje prije smrti, predanje: „Ženo, evo ti sina“, „Evo ti majke“. Sudjelovanje u ovoj ljubavi je potpuna svijest, da tko je najveći grešnik, tko je najmanji, tko je ništa, može sudjelovati u ovoj ljubavi. To je poniznost. Prepoznati da je Bog jedini onaj koji nas ispunjava čistom ljubavlju, ako ga stavimo na prvo mjesto. Unatoč Evanđelju, unatoč Euharistiji, unatoč svemu onom što smo primili u objavi, u čovjeku, nakon istočnog grijeha, nakon grijeha koje je čovječanstvo počinilo i svatko je od nas pogriješio u životu, ostaju ožiljci, osjećaji krivnje, jedan sloj koji se ne uspijeva probuditi. Zadovoljavamo se nekom granicom, ograničavamo nas same. Onda, evo donosim ovdje Gospine riječi koje nam je dala u poruci od 06. siječnja 2017.[2]

„Znajte, dječice, da nijedno stvorenje nema u sebi čistu ljubav ako je ne primi kao dar od Boga. Trebate tražiti od Isusa da vam daruje pravu ljubav. Nemojte polaziti s vašom ljudskom ljubavlju. Sotona će djelovati sa svom svojom mržnjom, tako da će narod trebati djelovati sa svom Isusovom ljubavlju. Isus je dao život za svoj narod i od te nema veće ljubavi.“ Nalazimo se usred borbe između Sotone i nas koje mrzi, i nastavlja Gospa: “Ako budete darovali život Bogu za svoju braću, nijedna sila tame vas neće moći poraziti. Ja ću biti uz vas, molit ću se i prikazivati za vas kako bi vas moj Gospodin ispunio svojom ljubavlju. Dajte mi sve vaše molitve, vaše nakane, vaše misli i vaše želje; ja ću ih pročistiti od svake sebičnosti i prinijet ću ih Bogu i tražit ću samo ono što je bolje za vas.Evo, naše sudjelovanje znači predati naše slabosti, naše nakane, svu dinamičnost naših duša i staviti se Gospi na raspolaganje kako bi se sjedinili sa Srcem njezina Sina Isusa koji se darovao preko svih granica kako bismo i mi u Njemu, po Njemu mogli imati ovu ljubav. „Molim vas da sudjelujete u mom prikazanju, a ja ću sudjelovati u vašem“, jer njezino je prikazanje potpuno, savršeno i kao takva je ušla u trojstveni vir, u život Presvetog Trojstva. „Ja sam vaša Majka i Majka Božja i sve vas želim povesti k srcu moga Sina da vas On uvede u novo stvaranje.“

Citiram ove Gospine riječi jer, kao što rekoh, mi se nalazimo usred bitke i pripremamo se za obljetnicu Gospinih ukazanja, Kraljice Mira u Međugorju. Trebamo se pripremiti u ovom smislu, u ovom kontekstu, kako bismo prihvatili ovu ljubav koju Bog želi dati po Bezgrešnoj Majci, jer upravo ona nas rađa, čisti nas iznutra, čini nas sposobnima sudjelovati u ovoj Božjoj ljubavi. Nije dovoljno reći: „Ja sam ponizan“, poniznost se također sastoji u prihvaćanju Božjeg programa. Bog nam je dao Majku, i Majka je pozvala cijelu Crkvu u Svemiru, pripremila je da slijedi Isusa u svim svetištima, u svim hramovima i tamo pritječe svako bogatstvo, svaka milost koju je Bog dao tijekom tisućljeća. I iskreno biti s Marijom znači sudjelovati u onoj čistoj ljubavi, biti sigurni da Duh Sveti može u potpunosti djelovati u nama, pojedinačno i u svima zajedno.

Onda ovu proslavu obljetnice Gospinih ukazanja, Kraljice Mira u Međugorju mi slavimo u ovom smjeru, iako ne možemo tamo ići, pripremimo se da postanemo ova ljubav koja se daruje za braću u Kristu koja sudjeluje u čistoj ljubavi Božjoj i očituje je Svemiru. Crkva, to jest katolička religija, nije prepoznala ovu Božju ljubav, ni papa, ni biskup, niti komisije. Na Crkvi svega Svemira je očitovati ovu ljubav koju je Bog dao za nas.

Ja vas blagoslivljam i pratim sa molitvom i svi mi koji smo u Fondaciji neprestano vas pratimo i blagoslivljamo, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Prvo čitanje: Pnz 7,6-11; Ps 102(103); drugo čitanje: 1 Iv 4, 7-16; Evanđelje; Mt 11, 25-30

[2] Gospina poruka „Sudjelujte u mojem prikazanju i ja ću sudjelovati u vašem“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju, Svezak 4. – 2014. godina – 2017. godina, na stranici 55.