Razmišljanje “Svetkovina Krista, Kralja svemira”

24.11.2019. 

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, želim vam sretnu Svetkovinu Krista Kralja te da svi budemo u Kristu, s Kristom i po Kristu i da na ovaj dan započnemo jedan hod, jedno uključivanje u Kristovo djelovanje u svem svemiru.

On nam je danas  govorio i mi ćemo vam dati poruku kada bude spremna, napisana, no u međuvremenu, On je govorio o svojoj Crkvi u svem Svemiru koja je njegovo Mistično Tijelo i njegova Crkva mora biti njegovo životno tijelo. To ne može biti neka religioznost, pripadnost nekom vjerskom institutu, ovdje ne svršava, nego treba živjeti u Kristu, po Kristu i s Kristom.

Onda, ja vam želim reći nekoliko riječi koje se odnose na današnja čitanja.[1] U prvom čitanju: „Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: «Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa»”. Pravi kršćani moraju biti jedno tijelo s Kristom, živo tijelo, inače nisu kršćani. Ovo nije neka novost, novost je za one koji su zaspali nakon krštenja. Kod krštenja mi smo pomazani za svećenike, proroke i kraljeve. Sve dok naše svećeništvo, naše proroštvo, naše kraljevsko dostojanstvo u ime Isusa Krista ne eksplodira, ne očituje se u svoj sili, mi nismo dosegli kršćanski život u nama.

Još nekako uspijevamo po malo objasniti, razumjeti opće svećeništvo, proroštvo, ali kraljevsko dostojanstvo je teže: osjećati se potpuno upravljanim Svemogućim Bogom, osjećati se već povedeni u duhu s Isusom uznesenim na  nebo. Ukorijenjenim tamo, kako sveti Pavao kaže u poslanici Kološanima: “S radošću zahvaljujemo Ocu koji nas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.”

Kršćanin je onaj koji osjeća da je Isus ozbiljno uzeo njegovo tijelo i preobražava ga, uzdižući ga do uskrsnuća kako je i On uskrsnuo i ne samo to, nosi također i naše preobraženo, proslavljeno tijelo zajedno sa svojim proslavljenim Tijelom te nas čini dijelom njegove sudbine. Ovaj tekst svetog Pavla vrlo je važan. “On nas izbavi iz vlasti tame“, odriješio nas od naših grijeha. Kaže da je Krist vidljiva slika nevidljivog Boga. U njemu se ogledavamo, On je istina, On je svjetlost, u Njemu sve u nama postaje prosvijetljeno, to jest, dobiva smisao jer smo stvoreni po Njemu, za njegovu slavu.

On je glava tijela, Crkve; Crkva bez Njega je jedno tijelo bez glave. Znate što to znači. Jedan kršćanin koji nije sjedinjen sa životnim Kristom bez glave je. Razumijete li što to znači? On je prvorođen, on je prvorođen, ali mi smo također djeca Božja ako u potpunosti prianjamo uz njegov život kako bismo također i mi došli do punine zajedno  s Njim.

Vraćam se na govor Svetog Mihaela Arkanđela od 29. rujna,[2] gdje nas je pozvao da živimo naše svećeništvo, da budemo pročišćeni i posvećeni Duhu Svetom, i razmišljajući o Isusovoj smrti, o onim trenucima agonije prema četiri Evanđelja, možemo vidjeti da li živimo sjedinjeni u vjeri, nadi, u ljubavi s Kristom. S Kristom, po Kristu mi pronalazimo izvor našeg života, izvor ozdravljenja, izvor oslobođenja od svih grijeha.

Želim naglasiti neke točke koje su pedagoške, terapijske. Sveti Matej i Sveti Marko napisali su Isusove riječi: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” [3]Mnogi se kršćani osjećaju ostavljeni od Boga, očajni, više ne računaju na Boga. Ovo je duhovni očaj, ali Isus nije bio očajan, plakao je, trpio; kao što  svako dijete kada trpi, plače pred majkom, daje si oduška ali njegova vjera, njegova nada, njegova ljubav prema Ocu … On nije bio očajan. No danas kršćanin postaje očajan ako se ne sjedini s Onim koji je obnovio odnos sa životnim Bogom i to možemo nadići samo prikazujući slobodno sebe Kristu, s ljubavlju po Bezgrešnoj.

Sveti Luka u današnjem Evanđelju koje smo čitali donosi jedan scenarij u kojem su narod, poglavari i svećenici vrijeđali Isusa. Mnogi iz naroda  su bili oni koji su vidjeli čudesa i imali su čudesna ozdravljenja, ali privlači nas onaj  odlomak oproštenja jednom ubojici. Jedan ubojica ga je vrijeđao, drugi je govorio: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Evo, želim da mi danas s našim duhom budemo u raju i možemo biti svi, svi skupa, svi skupa ako prepoznamo da mi trpimo poradi naših krivnji, poradi krivnji cjelokupnog čovječanstva, poradi naših osobnih krivica. „Sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje“. Odmah! Ali također je vrlo važno prepoznati još jednu stvar koju je ovaj lopov prepoznao: “Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.Naš kralj nikada ne čini zlo, on nas ljubi i ova vjera u nama širom otvara vrata za naše oproštenje.

Ova dva elementa – prepoznati krivnju, prepoznati da nam Isus Krist uvijek čini dobro, nije u stanju činiti zlo – otvaraju nam vrata uzdignuća. Bez ove ispovijedi nitko se od nas ne može uzdići. Gledajte, koliko se mi vrtimo u sebi, u našoj egzistenciji, sažalijevamo se, patimo zato što smo rođeni u određenoj obitelji, u određenom mjestu, zato što nismo studirali, zato što nismo poput drugih, zato što nosimo neku boljku, no mi smo svi pozvani s Kristom sve to nositi, osloboditi, pomiriti, uzdići sve to. To je svećenička, proročka, kraljevska služba. Tada možete shvatiti da Krist koji je prvorođenac, koji se rodio, koji je rođen prije svih vremena, po njemu je svatko od nas stvoren, svatko od nas po Kristovu uzoru. Ako se darujemo bezuvjetno Njemu po Bezgrešnoj Majci Mariji, ako djelujemo s Njim, On izranja u nama, njegova punina izranja u nama. Ovo je htio reći Sveti Pavao u poslanici i mi ćemo sada sudjelovati u velikim događajima, no svi oni prolaze kroz nas.

U poruci Isus kaže da će zablistati u svojoj Crkvi svega Svemira, da će se očitovati i znamo da će se on očitovati drugi put i da ćemo mu biti slični. Što to znači? Da će u nama izroniti sva ljepota o kojoj je Bog mislio u stvaranju svakog od nas. Po krivici smo pali u ropstvo, sada, ako mi u potpunosti prionemo uz njegov život, u nama započinje proljeće života koje nas vodi progresivno, ubrzano naprijed sve dok se svi ne nađemo u novom stvaranju.

Evo želim da milost ovog dana bude živa u nama i sa ovom milošću krenimo danas. Cijeli naš život mi stavljamo na raspolaganje Isusu po Bezgrešnoj Majci, ali uzmimo ova dva tjedna do Bezgrešne, ipotomna svetkovinu Bezgrešne, u našem portalu Lica Marijina, u našim svetištima koja su povezana s portalom , u jezgrama, u svim pojedincima tog dana bit će  polazak za sudjelovanje u događajima koji nas čekaju u novoj liturgijskoj godini.

Pozivamo sve vas koji osjećate i prepoznajete ovu istinu da se usko sjedinite s Kristom Kraljem u Duhu Svetom, ali i među nama. Mi smo tu, za one koji nam se približe, one koji žele hodati s nama, one koji žele podijeliti s nama, tu smo. Mi smo s Kristom, po Kristu i u Kristu u svakom trenutku za sve vas i sa svima vama gdje god bili, svima onima koji su rekli da Gospodinu Isusu, Bezgrešnoj Majci u trenutku začeća, svima  dobre volje koji žele prionuti uz  Kristov život.

Mi vas blagoslivljamo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Čitanja od svetkovine Krista Kralja, godina C: prvo čitanje: 2 Sam 5, 1-3: drugo čitanje: Kol 1, 12-20; Lk 23, 35-43

[2]Usp. Poruka pod naslovom „Smjernice za ovo vrijeme“, objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[3]Usp. Mt 27, 46; Mk 15,34