Razmišljanje “Isus Krist, Veliki Svećenik, Kralj svemira”

26.11.2017

Stefania Caterina i O. Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, sretna vam svetkovina Krista Kralja i Svećenika svemira.

Što vam danas reći? Kažem vam da živi Bog oživljuje. Ako želite biti sa živim Bogom, vi možete biti, svi mi možemo biti neprestano oživljavani. To je smisao očekivanja očitovanja Gospodina u slavi. Kroz čitavu povijest spasenja, Bog je sa neizmjernom strpljivošću čekao na korake čovječanstva, da se uzdigne, da može shvatiti uzvišene stvari koje vraćaju na izvornu sliku stvaranja svakoga od nas prema slici Isusa Krista, kroz cijeli  svemir i svi mi smo bili stvoreni.

U  današnjim čitanjima iz  Svete Mise[1] prisutni su neki jaki naglasci. Prorok Ezekiel, s narodom  koji je doživio vlastiti poraz, nalazi se u izgnanstvu, svi su očajni, ne vide svjetlo, čini se da ih je Bog napustio, razočarani, prevareni. Prorok otvara put nade i kaže: “Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!”. U jednom drugom poglavlju, 38, prorok vidi Izraela kao hrpu suhih kostiju i Duh Sveti se spušta i oživljava te kosti. Postoje dvije razine: Gospodin nas posjećuje i uvijek nam oprašta, liječi; Gospodin nas oživljava da bi nas poveo u onu dimenziju u kojoj se nalazi punina, no punina se može primiti napuštanjem svega što je trulo, pokvareno, što pripada materijalnom životu, pokvarenom, koji Sveti Pavao naziva tjelesni život.[2]

Mi brzo idemo u one događaje koje smo najavili kroz ove godine i bit će ostvareni. Onda, pitanje: koji događaji, kada, gdje? Odgovor nalazimo u Evanđelju: pravednici nisu znali da su susreli Isusa Krista, no ponašali su se prema zakonima Duha. Ne znajući racionalno, bili su vođeni Duhom i za njih su riječi: “Blago vama”. Nepravedni Ga nisu vidjeli, čuli, nisu Ga osjetili, nisu učinili ono što su morali učinili po prirodnim zakonima. Za njih: “Odlazite, prokleti“. Dakle, ovdje se koncentrira sve što smo vam propovijedali: uzdignite se u vjeri, u nadi, u ljubavi, svucite se.

Sveti Pavao u prvoj poslanici Korinćanima, u petnaestom poglavlju, koje čitamo danas, govori o uskrsnuću, finalnom podlaganju Ocu. O čemu se radi? Kroz povijest, čovječanstvo je imalo mnogo susreta s Gospodinom i osjetilo je njegove snažne titraje, osobito u Muci Njegova Sina, u Uskrsnuću, na Duhove, Uzašašću, a sve to je malo u odnosu na one titraje koje će čovječanstvo osjetiti kad se očituje Krist u slavi, jedna sila kojoj se nitko neće oduprijeti, posebno oni koji su spremni primiti taj život, živjeti taj život. I ne možemo reći u tom trenutku: “Eh, želim i ja, da učiniš sa mnom sve novo “. Sve do tog trenutka mi trebamo biti oživljeni, za nas i za čovječanstvo, inače nećemo biti u stanju evangelizirati Zemlju, ne zavaravajmo se.

Ako dobro primjećujete, sveti Pavao govori o našem podlaganju  s Kristom Ocu, u Duhu Svetom, kako bi dosegli puninu. „I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.Evo , ovo je hod  da u nama sva pokvarenost, koja je koncentrirana na našu smrt, treba biti svučena. Mi svlačimo smrt u nama svlačeći naš ja sa trojstvenom silom, neće to Isus učiniti za nas. On će svojom prisutnošću staviti u krizu smrt, no ako mi branimo smrt u nama, ostat ćemo okovani tom smrću, koja je uvijek vezana uz naš egoizam, egocentrizam.

Budite pažljivi, Isus je zatvorio usta farizeja, saduceja, rabina, svećenika Staroga zavjeta, nije mogao prisiliti niti svoje učenike. “Želite li i  vi otići?[3], rekao im je. Nije mogao zaustaviti niti Judu da ga izda jer je morao poštivati ​​slobodu. Ušao je u šutnju u Muci, odgovarao je samo ono što je bilo nužno da bi svjedočio Oca i njegovo Kraljevstvo. Umro je, uskrsnuo, prihvatio je one koji su se dopustili privući, poučio ih, ispunio Duhom Svetim. Od tog trenutka, čovječanstvo je od Njega  usmjereno prema novom nebu i novoj zemlji. No danas svećenici usmjeravaju, govore o toj temi, ili im je ta tematika daleka? Kaže se da to izaziva strah. Dobar je taj strah, to je naš strah jer smo griješili i odlučili smo staviti nas same u centar, ili smo pak stvorili jednu sliku o Isusu Kristu prema našoj ideji a ta slika iz nas treba iščeznuti. Treba iščeznuti slika kako moliti, kako sudjelovati u sakramentima, kako sudjelovati u svetkovinama, kako razgovarati sa braćom, sa sestrama, kako misliti, …treba iščeznuti!

Sveti Ivan apostol kaže: „Tko ima tu nadu“, Isus Krist je nada, budućnost, „čisti se“[4]. Nada, znate što je nada? U nama je jedan motor koji gura naprijed prema cilju kojem se nadamo, kojeg želimo, i ne možemo biti pročišćeni bez ove nade. Danas nas Gospodin, Kralj svemira blagoslivlja u sili, no u sili vjere, nade, ljubavi. Trebamo Ga primiti i dopustiti da se naš život prilagodi, uskladi sa onim titrajima koji su predviđeni za svakog od nas od postanka, da smo spremni ući.

Svećenici kojima se obraća prorok Ezekiel, kao i poglavari naroda mislili su da djeluju u ime Božje i pogriješili su, razočarali se. Za svećenika se kaže da djeluje u osobi Krista. Istina je s jedne strane, s druge strane je istina da se mi često pokazujemo sa našim licem, sa našim namrštenim licem, s našim ružnim likom. Za malo svetaca je bilo rečeno Alter Cristus. To ne vrijedi samo za svećenike, vrijedi za sve one koji se nazivaju kršćanima. Ne zavaravajmo se, Isus Krist će se očitovati svima kakav je u slavi Božjoj. Tko odbacuje tu stvarnost slave Božje, odbacuje stvarnost djece Božje.

Sada će Gospodin proći u tišini, čekat će naš odgovor. Tko je primio i želi primiti milosti ići će naprijed, tko ne primi milosti makar došli anđeli, vjerna braća među njih, neće razumjeti, rugat će im se, kako su se rugali Isusu Kristu. Ne zavaravajte se, sve će biti stavljeno na kušnju. Naš orijentir od sada i ubuduće je Isus Krist u slavi. Pred njim ostavljamo da padne sve ono što će istrunuti i tako će se novi narod razdvojiti od onog naroda koji želi stagnirati. Znate što je slika bare. Onda ostavimo da Duh Sveti danas upali u nama radost slušanja, poučljivost, istinsku poniznost, raspoloživost biti korigirani i zahvalimo danas Bogu za izvanredna sredstva. Ne samo izvanredna sredstva o kojima smo govorili, nego i u novom narodu  će biti uvijek sjajnih figura koje otvaraju horizonte, stoga su nužni novi svećenici.

Stavite se na trag ove svjetlosti, ne sa ljudskim razlozima nego s onim stavom temeljne otvorenosti o kojem govori cijelo Evanđelje. Bez tog stava darovi Duha Svetog ne mogu djelovati u nama. Dopustite da Isus Krist bude u vama, među vama, da vas gleda, dodiruje, da vas mijenja. Ako tako budete živjeli neće nedostajati unutarnje razlikovanje i moći ćete ići naprijed. Garantiram vam, ako ostanete ustajali, ako ostanete statični, pogriješit ćete, jer sva pisma, sve tradicije ne vrijede ništa makar govoreći o Kristovu uskrsnuću, kao o povijesnom činu, ako vi niste usmjereni prema živomu Bogu koji vas oživljava, koji vam daje razumijevanje cijele povijesti. Mislim da nije teško razumjeti ovo. Sva povijest poučava prema Isusu Kristu. Rekli smo vam da je od prvog dolaska Isusa Krista, započela faza uzdignuća naroda. Sve do tada narod je očekivao, poslije se narod treba uzdići. O tome vam govorimo, stoga smo vas pozvali slaviti Boga Oca koji se ne može okovati u nikakvu sliku, u nikakvu ikonu, u nikakvu ideologiju. Samo tko se mistično sjedini s Kristom bez licemjerja, bez razdijeljenosti, moći će ga kontemplirati na kraju vremena.

Pratimo vas u ovom razdoblju molitvom, također i našim intervencijama, našim propovijedima, no nemojte ostati pasivni, slušajući samo što će reći svećenik, jedna osoba koju Bog koristi da vam daje  novosti. Ako se ne gibate u ovom trenutku, ako se ne gibate brzo naprijed, idete nazad. Idete nazad kao što su se Židovi u pustinji htjeli vratiti u Egipat. Ostali su mrtvi, mrtvi u pustinji.

Ja vas blagoslivljam da u vama vjera, nada i ljubav budu žive, kao jedan motor pun energije koji vas uzdiže, koji vam daje lakoću ostaviti sve ono što je pokvareno, što prolazi, što je beskorisno, što je teret, što vas čini robovima. Neka vas Gospodin blagoslovi da vaš život bude usmjeren prema Isusu Kristu, gdje se Bog Otac savršeno izražava, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. 34-a nedjelja kroz godinu, Krist Kralj svemira(Godina A), Ez 34, 11-12. 15-17; Ps 22(23); drugo čitanje: 1Kor 15, 20-26.28; Evanđelje: Mt 25, 31-46

[2] Usp. Rim 8, 1-13

[3] Usp. Iv 6, 67

[4] Usp. 1 Iv 3,3